Amerika zaboravila koja je godina na Balkanu: Sve krize potpaljuje kao da je 1990.

Jak, a često i presudan američki uticaj na događaje na Balkanu, ukoliko samo uzmemo period od 1990. godine do danas, aksiom je koji se ne dokazuje. A od prošlogodišnjih izbora u SAD i ulaska Džozefa Bajdena u Bijelu kuću sve balkanske krize iznova su potpaljene.

Hronologija događaja nemilosrdno pokazuje da su se smjenom američke administracije tinjajući konflikti dramatično produbili, a procesi ubrzali u nekom novom (starom) neizvjesnom pravcu.
Izbori u Americi posle kojih je Donald Tramp napustio predsjedničku funkciju održani su prvog utorka u novembru prošle godine. Nakon januarske inauguracije Bajdena stvari se naglavačke okreću i pomjeraju – ne samo na Bliskom istoku i ključnim neuralgičnim tačkama svijeta nego i u našem regionu.

Crna Gora

Prije američkih predsjedničkih izbora, u avgustu 2020. u Crnoj Gori je nakon epskih litija, pobjede naroda i odbrane svetinja SPC, na izborima srušen tridesetogodišnji režim Mila Đukanovića.

Ali svega nekoliko mjeseci posle inauguracije Bajdena (20. januar ove godine), otvorile su se ogromne pukotine u novoj vlasti Crne Gore, a Milova hidra podigla je glavu iz defanzive koju je donio poraz.

U maju, posle dobro izrežirane DPS provokacije, ministar pravde Vladimir Leposavić smijenjen je jer nije decidno rekao da je u Srebrenici bio genocid, a dio većine u Skupštini Crne Gore je uz pomoć Milovih poslanika usvojila i Deklaraciju o genocidu o Srebrenici.

To je žestoko pokvarilo odnose Krivokapićeve vlade i Beograda, a postavljena je tako i mina unutar pobjedničke vladajuće koalicije koja se ni do danas nije stabilizovala.

Kulminacija težnji da se izazove totalni haos u Crnoj Gori i da se potpuno zgazi izborna pobjeda uslijedila je 4. septembra kada je propao pokušaj Đukanovića i ekstremista da spriječe ustoličenje mitropolita Joanikija na Cetinju.

I ta sumanuta Milova akcija, iako nije uspjela, ostavila je teške ožiljke na vladajućem bloku, a rasplet političkog trilera tek se očekuje…

Kosovo i Metohija
Tačno je da administracija Donalda Trampa ni za jotu nije promijenila suštinski kurs kada je u pitanju nezavisnost lažne države Kosovo.

Ali ipak, različite nijanse u pristupu ovom pitanju u odnosu na klintonovko-bajdenovsku buldožer diplomatiju, davali su Beogradu manevar da drži glavu iznad vode, pa i da nametne neke svoje ideje za razmršenje kosovskog čvora.

Potpisan je u septembru, pred američke izbore, i Vašingtonski sporazum koji, iako nevelikog dometa, nije stavio u prvi plan status južne srpske pokrajine. Što je za Srbiju bilo dovoljno vazduha kako bi nastavila diplomatsku borbu.

Ipak, dolaskom Bajdena i na Kosovu se sve izokrenulo. Aljbin Kurti je odmah pokrenuo priču o tužbi protiv Srbije za neki izmišljeni genocid, saopštio je svima da je za njega Briselski dijalog na dnu prioriteta, a da Vašingtonski sporazum praktično ne postoji.

A onda je, ovoga septembra potpuno razotkrio i demonstrirao šta mu je suštinska agenda, koja ne može da postoji bez moćnih zaštitnika na Zapadu, a prije svega u Americi.
Mimo svih ugovora, Kurti je sa Rosu snagama izvršio pravu invaziju na Sjever Kosova. Zbog naizgled minornog pitanja, kao što su registarske tablice, usijao je situaciju na administrativnoj liniji sa unutrašnjom Srbijom do ivice pucanja.

I pokazao svima šta je scenario – nema razgovora, nema sporazuma, nema kompromisa. Na djelu je paljenje fitilja, jednostrani agresivni potezi, bezumna ofanziva kojoj se ne vidi kraj…

Bosna i Hercegovina

Daleko od toga da je u Bosni i Hercegovini, između tri konstitutivna naroda i njihovih političkih elita vladala harmonija i prije nego što je Bajden zavladao Amerikom.
Ali ipak, slučajno ili ne, najveća institucionalna kriza od potpisivanja Dejtonskog sporazuma izbila je baš ove godine .

U avgustu je visoki predstavnik Valentin Incko, kao svoj poslednji potez u mandatu, nametnuo zakon po kome je verbalno negiranje i naučno preispitivanje takozvanog genocida u Srebrenici – krivično djelo.

To je izazvalo totalni kolaps sistema i paralizu institucija u BiH. Razumljivo, pošto je Republika Srpska odbacila naopaki propis i zamrzla rad u svim državnim organima.
Takođe, zbog haosa koji je Incko ostavio, Srpska nije priznala ni novog nametnutog visokog predstavnika Kristijana Šmita, koji u UN nije dobio podršku ni Rusije ni Kine.

Zemlja je ušla u ćorsokak iz kog se ne vidi izlaz…

Da zaključimo…

Nije Trampova Amerika ništa bitno promijenila u spoljnoj politici prema Balkanu i prema poziciji Srbije.

Ali sada je na djelu povratak na velika vrata totalne matrice iz devedesetih i prve decenije ovog vijeka – da su Srbi genocidni, da isključivo oni izazivaju krize, da Srpska pravoslavna crkva sije otrov po regionu i ispoljava osvajačke tenzije, da Beograd mora da plati ratnu odštetu (Hrvatskoj) da su holivudski rečeno – samo Srbi loši momci.

Još samo čekamo da neko iz fascikle izvuče neki novi lažni memorandum SANU, pa sve Jovo nanovo.

Zaboravlja se samo da ovo više nisu devedesete. Niti je ovo ona Amerika, niti je ovo ona Rusija, niti je ovo ona Srbija, niti je ovo onaj svijet.

Samo izgleda da Bajden pokušava da bude onaj stari Bajden.