Međudržavni odnosi Rusije i Crna Gora jednostavno ne postoje, a nisam siguran da će se isti unaprijediti za vrijeme mandata 44. Vlade Crne Gore, ocijenio je u intervjuu za BORBU ambasador Ruske Federacije u Crnoj Gori Vladislav Maslenikov.
Kako je istakao ruski ambasador, jedan od ključnih razloga je taj što sadašnje crnogorsko rukovodstvo vidi svoju „istorijsku šansu“ da uleti u članstvo EU kroz malecki prozorčić mogućnosti, ne razmišljajući o tome da bi „opcija crnogorskih snova“ zapravo značila kupovinu poslednje karte za Titanik.
Maslenikov Se osvrnuo na nedavne opaske ministra odbrane Dragana Krapovića o navodnim ruskim pokušajima da omete pristupanje Crne Gore i regiona Evropskoj uniji. On je istakao da Rusija nikada nije imala takav naum, već da sama EU zahtijeva od zemalja kandidata da se konfrontiraju sa Rusijom.
Ambasador Rusije se u intervjuu dotakao rezulatata nedavno održanih predsjedničkih izbora u Rusiji, „maćehinskog“ odnosa EU i NATO-a prema Crnoj Gori, tzv. ruskom malignom uticaju u Crnoj Gori, kao i ekonomskih pokazatelja koji idu prilog tezi da je zvanična Podgorica slijepim okretanjem ka Zapadu i uvođenjem antiruskih sankcija sebi učinila kontrauslugu.
1. Kako biste ocijenili rezultate predsjedničkih izbora i ubjedljivu pobjedu predsjednika Vladimira Putina i kakve će reperkusije ona imati u Rusiji i šire?
Predsednički izbori u Rusiji 15-17. marta su bili uspješni. Međunarodni posmatrači, posebno Posmatračka misija ZND-a, primjećuju visok nivo organizacije izbornog procesa i odsustvo bilo kakvih kršenja tokom glasanja. Takve ocjene, koliko znam, djele i posmatrači iz Crne Gore, koji su prisustvovali izborima u Rusiji.
Putinova izborna pobjeda učinila Rusiju još jačom i nezavisnijom
Više od 87 odsto glasova je rekordna podrška aktuelnom predsjedniku, ogroman nivo povjerenja Rusa, čija je volja jedini izvor legitimiteta izbora. Kao što je rekao Predsjednik Vladimir Putin posle objavljivanja zvaničnih rezultata izbora,“to je podrška političkom i ekonomskom kursu naše zemlje, našim ukupnim rezultatima, koji bi, naravno, trebalo da budu veći, ali već danas čine Rusiju još jačom i nezavisnom“. Prema riječima Predsjednika, izbori su pokazali da je Rusija danas jedna velika prijateljska porodica, zajedno koračamo istorijskim putem koji smo izabrali.
Narod Rusije je uvjeren u sebe, u svoje snage i u svoju budućnost. Svidjelo se to nekome na Zapadu ili ne, oni će morati da poštuju volju ruskog naroda. Odsustvo čestitaka iz nekih zemalja nije bitno.
2. Kako kometarišete reakciju ministra odbrane Dragana Krapovića na Vaš intervju za „Izvestiju“ i izjavu da Rusija u kontinuitetu pokušava da podrije evropski put Crne Gore i regiona ka EU kroz različite vrste uticaja i da je skladu sa tim proklamovanim ciljem uložila ogroman novac u Crnu Goru?
Ministar odbrane D.Krapović je nedavno rekao mnogo stvari o Rusiji. Hvala barem da ne planira slati u Ukrajinu crnogorsku vojsku. Nije da smo uplašeni, ali ipak, očigledno, moraju biti pažljivi sa formulacijama. Što se tiče reakcije gospodina D.Krapovića na moju intervju za „Izvestija“, ne mogu da se ne složim sa njim da vaši političari zaista nemaju razloga da komentarišu ono što je ruski ambasador rekao ruskim novinama.
„Izvestija“ je jedan od najpopularnijih i najautoritativnih medija u mojoj zemlji. Za ruske čitaoce i dalje je interesantna Crna Gora sa čijim narodom nas veže vjekovna istorijska, duhovna i kulturna bliskost. Naravno, dajem ruskoj publici realnu sliku situacije u Crnoj Gori i rusko-crnogorskih odnosa, a ne neku poluistinu koju bi rado čuo neki crnogorski političari ili mediji.
Osoba iz DPS-a mi je „prijateljski“ preporučila da ne dajem intervjue za crnogorske medije, „Vijesti“ kroz cenzuru očigledno promovišu evropske vrijednosti
Tražiti bilo kakve signale, posebno prijetnje Podgorici u tekstu za Ruse, kao što je to uradio list Vijesti, jednostavno je neozbiljno. Međutim, nešto drugo zabrinjava – list Vijesti, koji se i obratio ministru odbrane za komentar, nije htio da objavljuje moju reakciju na svoju publikaciju. A ovo je već alarmantno i liči na cenzuru. I u principu me ne zanima da li to dolazi od vlade, američke ambasade ili samog lista Vijesti, koji po prvi put ne objavljuje moje odgovore. Uzput, 2021. godine i moj intervju za Vijesti izazvao je oštru reakciju u Podgorici. S obzirom koliko je vremena prošlo sad mogu vam reći da mi je jedna osoba iz DPS-a „prijateljski“ preporučila da ne dajem intervjue za crnogorske medije. Ovog puta mi i same Vijesti kao da nagoveštavaju da ne dajem intervju ruskim medijima. Da li to znači djelovanje evropskih vrijednosti?
EU je ta koja želi da zemlje regiona budu statisti u konfrontaciji Zapada i Rusije
Što se tiče navodnog „najavljenog cilja podrivanja evropskog puta Crne Gore i regiona“, Rusija nikada nije proglasila takav cilj. Naprotiv, nismo imali ništa protiv širenja EU – sve dok Evropska unija nije krenula putem konfrontacije sa nama i počela da zahtijeva isto od zemalja kandidata. Širenje EU na Balkan, kao što sam rekao u intervjuu za “Izvestija”, znači uvlačenje zemalja regiona u konfrontaciju sa Rusijom. Gdje je ovdje bar kap neistine? EU zaista vodi agresivnu antirusku liniju i zaista aktivno učestvuje u hibridnoj konfrontaciji sa Rusijom. EU je već uvukla Crnu Goru, Albaniju, Severnu Makedoniju, djelimično i Bosnu i Hercegovinu u sankcionisanje naše zemlje. Svi vide kako EU vrši pritisak na Srbiju po tom pitanju. Nije Rusija ta koja namjerava da se konfrontira sa zemljama Zapadnog Balkana, kako tvrdi A. Nikolić iz DPS-a. EU je ta koja želi da ove zemlje budu statisti u konfrontaciji Zapada i Rusije. Zato smatram da su ocjene stručnjaka Vijesti, koji su ovde razmatrali prijetnje ili upozorenja o određenim negativnim posledicama ukoliko se pregovori sa EU nastave, neodgovorne i nategnute.
Spajić ispravno tvrdi da antiruske mjere nisu donijele nikakve koristi Crnoj Gori; Zahvalni smo Krapoviću što neće slati vojsku u Ukrajinu
Dalje, o ogromnim količinama novca tobože uloženih u podrivanje evroperspektive Crne Gore. Očigledno, svako treba da gleda svoja posla; stručnjaci za odbranu očigledno nisu jaki u ekonomiji, barem izvan okvira 2% BDP-a – koliko NATO traži da se potroši na odbranu. Dakle, tokom svih godina nezavisnosti Crne Gore, obim naših investicija se približio 2 milijarde evra. Poređenja radi, u približno istom periodu Crna Gora je dobila oko milijardu evra grantova od Evropske unije. Sve ruske investicije su privatne, ovdje nema državnih. Da li je moguće naterati privatnog investitora da investira u neke političke svrhe? Ne. Zašto nije Evropska unija investirala u Crnu Goru više para – pitanje je za Brisel. Inače, mislim da ako 2000-ih, zahvaljujući ruskim investicijama, nije došlo do ekonomskog buma u Crnoj Gori, Podgorica i dalje ne bi bila kandidat za ulazak u EU. Štaviše, još 2019. crnogorski mediji su izvijestili o procenama gubitaka od 2 milijarde evra od antiruskih sankcija uvedenih 2014. Pošto su sledeće vlade
zemlje nastavile da prate ludilo sankcija EU, pošteno je pretpostaviti da su se gubici Crne Gore u proteklih skoro 5 godina od 2019. u najmanju ruku udvostručili. Možda to i nije mnogo u poređenju sa gubicima zapadnih kompanija, koje su napustivši Rusiju izgubile 107 milijardi dolara. Ali za Crnu Goru je prilično značajno kad ne dobjie 4 milijarde evra. Štaviše, kako je nedavno s pravom primijetio premijer M.Spajić, pridruživanje antiruskim mjerama EU nije donijelo nikakve dividende Crnoj Gori.
Ekonomska saradnja sa zemljama EU i crnogorskim susjedima raste, uprkos sankcijama
Evropska unija, uprkos sankcijama bez presedana, 2023. godine kupovala je naftu, naftne derivate i prirodni gas iz Rusije u iznosu od 29,1 milijardu evra, naše isporuke tečnog prirodnog gasa u EU u poslednje 2 godine povećani za 38%. Robna razmjena, na primjer, sa Bugarskom je porasla za 2% na 500 miliona dolara, sa Hrvatskom za 22% na 220 miliona dolara. Sa vašim susjedima, takođe evropskim kandidatima Sjevernom Makedonijom i Bosnom i Hercegovinom, naš trgovinski promet iznosio je po 300 miliona. Mislim da će Crnogorcima biti zanimljivo da saznaju da je, u uslovima sankcija EU, među najvećih dobavljača vina u Rusiju 2023. Letonija je zauzela prvo mjesto, a Litvanija je sa trećeg potisnula Italiju. Naravno, vino koje prodaju nije ni letonsko ni litvansko. Tako da mogu da primetim briljantnu ekonomsku analizu gospodina
M.Spajića – rekao je još u martu 2022. da antiruske sankcije neće riješiti ništa.
3. Kako biste opisali trenutne odnose između Moskve i Podgorice i da li očekujete da će isti za vrijeme mandata 44. Vlade Crne Gore biti imalo unaprijeđeni?
Na međudržavnom nivou odnosi Rusije a Crna Gora jednostavno ne postoje. Prethodna vlast D.Abazovića sravnila je sa zemljom čak i ruševine koje su u našim odnosima ostavile posljednje dvije vlade DPS-a. S jedne strane, ovo je veoma loše. S druge strane, lokacija je spremna za novu gradnju. Da li su vlasti u Podgorici spremne za ovo? Nisam siguran. Sadašnje rukovodstvo zemlje vidi svoju „istorijsku šansu“ da uleti u članstvo EU kroz malecki prozorčić mogućnosti. Brisel, inače, ne krije da se ovaj prozorčić mogućnosti otvorio samo u vezi sa ukrajinskom krizom. U principu, mnogi crnogorski političari shvataju da će ovaj „entuzijazam za proširenje“ Evropske unije nestati odmah nakon završetka sukoba u Ukrajini.
Vidimo dalje pokušaje Podgorice da se dodvore Briselu, uvlačenjem u otvoreno antiruske poduhvate
Očigledno je da je sadašnja Evropska unija prestala da bude i više neće biti ono uspješno udruženje za ekonomske integracije po kome je bila poznata pre 2014. godine. U okviru glasno promovisanog Plana rasta za Zapadni Balkan, Brisel obećava Podgorici ne baš puno: od ukupnog iznosa od 6 milijardi za cio region Zapadnog Balkana za 2024-2027. Crna Gora će dobiti oko 413 miliona evra. Da podsjetim – gubici od antiruskih sankcija iznose 4 milijarde evra. Jasno je da Podgorica ne odustaje od nade u pristup opštim fondovima EU. Ali koliko će ovi fondovi biti puna nakon besmislene, ali neobuzdane potrošnje Evropske unije za podršku režimu u Kijevu? O tome ovdje radije ne razmišljaju, kao i o tome da bi „opcija crnogorskih snova“ zapravo značila kupovinu poslednje karte za Titanik. Odnosno, ako bi Crnu Goru samu i brzo uzeli u EU, to bi zapravo značilo da je u EU sve loše, a Brisel treba da pokaže svijetu svoju privlačnost bar za neke. Pitanje je da li Podgorica shvata da je potrebno obnoviti odnose sa Rusijom ipak prije ulaska zemlje u EU, ne čekajući da Brisel ponovo “krene u rikverc” u procesu proširenja. Sada vidimo dalje pokušaje Podgorice da se dodvore Briselu, uključujući uvlačenje u otvoreno antiruske poduhvate kao što su „samit demokratija“, „krimska platforma“, a u budućnosti i „inicijativa tri mora“.
Primjera radi, nedavno je u Davosu premijer M.Spajić rekao da je udio ruskih turista u Crnoj Gori smanjen na 8 odsto i „mnogo smo uradili za to“. Ko smo „mi“ nije jasno, pošto je aktuelna vlast počela sa radom po završetku turističke sezone. Inače, kako pokazuje crnogorska statistika, učešće Rusa u turističkom toku Crne Gore u 2023. godini poraslo je na 10% (drugo mjesto posle državljana Srbije) po broju turista i na 23,6% (prvo mjesto) po broju noćenja. Najbrojni su gosti iz Rusije (32%) i u individualnom smještaju. I to uprkos činjenici da se domaći turizam u Rusiji razvija nevjerovatnom brzinom, a karte za direktne letove za Tajland ili UAE su jeftinije od karata za Crnu Goru preko Istanbula, Beograda, Bakua ili Kuvajta. Inače, vrijeme putovanja u sadašnjim uslovima je skoro isto – i do Crne Gore i do Tajlanda.
4. Prema poslednjem izvještaju NATO-a konstatovan je pad podrške crnogorskih građana toj alijansi od 12 odsto. Šta nam taj podatak govori i šta vidite kao glavni uzrok tog pada?
Poznato je da se prilikom ulaska u NATO niko nije pitao narod Crne Gore za mišljenje. Očigledno je da kada bi se ovo mišljenje pitalo – na primjer, putem referenduma – rezultati se ne bi, najblaže rečeno, svidjeli ni tadašnjem rukovodstvu Crne Gore ni alijansi. Sada je podrška članstvu u alijansi 44%, a 42% bi glasalo za izlazak iz NATO-a (ova cifra je porasla za 12% za 2 godine). To su proračuni same alijanse, uprkos tome što NATO očigledno nije radio sa slučajnim uzorkom ispitanika. Dakle, u stvarnosti, broj protivnika alijanse ovdje može biti veći.
Zapad nije uspio da natjera ljude u Crnoj Gori i Srbiji da zaborave na bombardovanja
Mislim da su glavni razlog nepopularnosti NATO-a u Crnoj Gori događaji od prije 25 godina. Mislim na NATO bombardovanje bivše Jugoslavije u kome je poginulo 2,5 hiljada ljudi, a povrijeđeno 12,5 hiljada ljudi. Istovremeno, uporna želja Zapada da natjera ljude i u Crnoj Gori i u Srbiji da zaborave na bombardovanja očigledno ima suprotan efekat. O tome elokventno svjedoče brojne održane memorijalne manifestacije u zemlji 24. marta na godišnjicu tih tragičnih događaja. Koliko mogu da sudim iz mojih kontakata u crnogorskom društvu, mnogi ovde shvataju da je NATO relikt Hladnog rata, koji u protekle tri decenije nije pronašao za sebe novu ulogu u svijetu, osim ponovne konfrontacije sa Rusijom.
A i tokom ove tri decenije delovanje alijanse je samo pojačalo krizne trendove u svijetu. NATO je odgovoran za bombardovanje ne samo Balkana, već i Iraka, Libije, Sirije, rušenje avganistanske državnosti. Rezultat neobuzdanog širenja alijanse ka granicama Rusije bilo je stvaranje prijetnji bezbednosti naše zemlje i podsticanje konfrontacije na postsovjetskom prostoru. Mnogi Crnogorci mi govore: „Juče je Beograd danas je Belgorod“ i sa tim ne može da se ne složi. Iako na granične oblasti Rusije puca ukrajinska vojska, ona puca iz NATO oružja i projektila koje proizvodi članica alijanse Češka.
Sve veći broj protivnika članstva u alijansi u Crnoj Gori je uzrokovan nizom drugih razloga – između ostalog, uticali su i konstantno grubo miješanje zapadnih ambasada u unutrašnje stvari Crne Gore, i demonstrativno nepovjerenje alijanse prema vladi Z. Krivokapića. Učešće NATO-a u hibridnom ratu protiv Rusije u Ukrajini, napumpavanje NATO oružjem nacističkog, u svojoj suštini, režima Zelenskog i razularena antiruska propaganda u crnogorskim medijima takođe su imali uticaj.
Inače, samo 23 odsto građana vjeruje u objektivnost crnogorskih medija, a 78,4 odsto se izjasnilo protiv zabrane ruskih medija u Crnoj Gori. Svi smo čuli nedavne nepromišljene izjave šefa Pentagona L.Ostina i predsjednika Francuske E.Makrona, koji želi da napoleonovskim stopama vodi trupe protiv ruskog armije. Mislim da kada bi ove izjave pojavile prije istraživanja NATO-a, podrška alijansi bi bila još manja.
Inače, Crna Gora nije izolovan primer. U Švedskoj, novoj članici alijansi, pola zemlje je protiv NATO-a. U propagandnom smislu, inače, vrlo indikativna je bila nedavna turneja u Crnoj Gori specijalnog predstavnika američkog Stejt departmenta za Zapadni Balkan G.Eskobara. Na zajedničkoj konferenciji za novinare sa premijerom
M.Spajićem, G.Eskobar je rekao (bar tako prenose crnogorski mediji) da su sve zemlje prije ulaska u EU priključivali se NATO-u. Da podsjetim da su Švedska i Finska ušle u EU 1995, a u NATO skoro 30 godina kasnije. Austrija, takođe članica EU od 1995. godine, nije dio alijanse, iako je de fakto izgubila neutralnost. I, konačno, male zemlje manje-više uporedive sa Crnom Gorom poput Malte i Kipra, koje su već 20 godina članice EU bez učešća u NATO-u.
Crna Gora je ušla u NATO, a najveći investitori su im i dalje Srbi i Rusi
Takođe je više nego upitna veza između članstva u NATO-u i privlačnosti za strane investitore. Tu tezu je ubacila DPS tokom ulaska u savez. Međutim, glavni
trend u dinamici stranih ulaganja u Crnu Goru i prije i nakon ulaska u NATO je prevlast ovdje investitora iz Rusije i Srbije. Kao što znate, zemlje jugoistočne Azije nisu članice NATO-a, ali privlače višestruko više od Crne Gore stranih investicija. Ako članstvo u alijansi privlači investitore, zašto se onda obim direktnih stranih investicija u privredu Crne Gore prošle godine se smanjio za skoro 30%? Inače, za glavne investitore u Crnoj Gori – a do kraja 2023. godine to su ponovo bili Srbija i Rusija – članstvo Crne Gore u alijansi teško da je faktor koji stimuliše ulaganja ovdje. Skroz suprotno. Ne pratim baš detalje sastanaka crnogorskog rukovodstva sa američkim investitorima, ali sjećam se da se i prošle i ove godine vlada sastala sa Američkom privrednom komorom (AmCham), mediji su bili puni američkih obećanja i crnogorskog entuzijazma. Koliki su ukupne američke investicije prošle godine? 53,4 miliona dolara? Ali isto toliko Vašington troši na borbu protiv mitskog „malignog ruskog uticaja“. Ruske investicije iznosile su 112,5 miliona evra. I to je smanjenje u odnosu na 127,2 miliona evra u 2022. godini, što je uzrokovano nepredvidljivošću ponašanja EU, čijim se odlukama o sankcijama Podgorica pridružuje.
5. Brojni ambasadori, zapadni specijalni izaslanici, mediji, političke partije i NVO godinama bez prestanka optužuju Rusiju za tzv. maligni uticaj u Crnoj Gori, iako smo svjedoci da Moskva nikada nije određivala sastav izvršnih vlasti u Crnoj Gori za razliku od zapadnih sila? Šta se, po Vašem mišljenju, krije iza tih optužbi na račun Moskve?
Da, u pravu ste, takve optužbe stalno slušamo iz mnogih izvora. Ponekad kažu da se takav uticaj ovdje smanjio koliko je to moguće, ponekad – da nikad nije bio veći. U isto vrijeme, niko se nikad nije potrudio da objasni u čemu se sastoji taj „maligni uticaj“ ; jednostavno razbacivaju taj apstraktan termin. Rusija, naravno, nikada nije vršila nikakve „operacije uticaja“ u Crnoj Gori i nije se miješala u unutrašnje stvari zemlje. Međutim, što duže radim u Crnoj Gori, a ovo je skoro pet godina, sve više shvatam da Zapad i neki crnogorski političari smatraju za “maligni ruski uticaj” te posebne odnose prijateljstva, tu vjekovnu istorijsku, duhovnu i kulturnu bliskost koji vezuju narode Crne Gore i Rusije.
Zapad se laska iluzijom da će narod okrenuti leđa Rusiji kao neki političari koje su natjerali
Štaviše, Zapad se očigledno laska iluzijom da će, pošto je uspio da natjera neke crnogorske političare da okrenu leđa Rusiji, na to moći da natjera i cio narod Crne Gore. Ovo je, naravno, duboka zabluda, koja se zasniva na pogrešnom razumijevanju istorije Balkana i arogantnoj nespremnosti da se uzmu u obzir bilo kakve „davne“ istorijske okolnosti. Međutim, sada se pojavljuje pravedniji multipolarni svjetski poredak. Za to se zalaže sve više država globalnog juga, uključujući bivše britanske i francuske kolonije, zemlje Latinske Amerike, koje su Sjedinjene Države navikle da smatraju svojim „dvorištem“. Neokolonijalni pristup Zapada prema ovim zemljama sve više propada. U tom kontekstu, očigledno je da SAD, Velika Britanija i Evropska unija sve više prenose svoje neokolonijalne instinkte na druge zemlje, uključujući posebno Ukrajinu i Moldaviju i Zapadni Balkan.
Malo se toga promijenilo u načinu na koji EU laže zemlje kandidate
U svom poslu skoro četvrt vijeka bavim se Evropskom unijom. S jedne strane, malo se toga promijenilo u načinu na koji Brisel laže zemlje kandidate. S druge strane, nikada ranije se EU nije tako oštro miješala u unutrašnje stvari zemalja kandidata i nije to dozvoljavala Sjedinjenim Državama. Istina, EU je sada potpuno izgubila spoljnopolitičku nezavisnost i degradirala se u dodatak NATO-a. Dakle, sada vidimo kako, pod izgovorom navodnog ubrzavanja evropskih integracija Podgorice, ambasadori SAD, Velike Britanije i Njemačke diktiraju ko treba, a ko ne treba da bude u Vladi Crne Gore. Ili kako neko lobira određene ekonomske projekte u čijoj neophodnosti u Podgorici nisu sigurni. A da bi se skrenula pažnja sa njihovog direktnog pritiska, čuju se priče o „malignom ruskom uticaju“. Štaviše, koliko znamo, iza masovnog protjerivanja naših diplomata 2022. godine stoji apsolutno apsurdna ideja zapadnih „partnera“ Podgorice da naglo smanjenje ruskog diplomatskog prisustva može da natjera crnogorski narod da „prestane da voli“ Rusiju. Ispostavilo se da je ideja neadekvatna i kontraproduktivna – prema mojim zapažanjima, u proteklom periodu značajno je ojačala podrška crnogorskih građana našoj zemlji. Da budem iskren, to uopšte nisam očekivao od nekih ljudi koji su nedavno izrazili solidarnost sa Rusijom. I ako sada umjesto vladinih kancelarija i diplomatskih prijema u Podgorici više prisustvujemo događajima u brojnim opštinama u zemlji, to je bolje. Na taj način iz prve ruke saznajemo kako Crna Gora živi i diše.
Kako je nedavno rekao Predsjednik Rusije V.Putin, Crna Gora je uvijek bila nama bliska država, ljudi koji ovdje žive su nam bliski i po vjeri i po kulturi. Naš predsjednik je takođe naglasio da razumijemo situaciju u kojoj se Crna Gora nalazi i njeno pristupanje sankcijama nema nikakvog uticaja.
Inače, ove riječi V.Putina o Crnoj Gori izrečene su tokom susreta sa učesnicima Svjetskog omladinskog festivala u Sočiju, gdje su se od 29. februara do 7. marta okupili predstavnici skoro 190 zemalja. I posebno mi je drago da primijetim da su i na ovom festivalu i na „Igrama budućnosti“ u Kazanju od 21. februara do 3. marta bili predstavnici Crne Gore, crnogorske omladine. Već sam imao priliku da porazgovaram sa nekim od njih. Nisu bili samo u Sočiju i Moskvi, već i u mnogim drugim gradovima, vidjeli su ne zemlju slomljenu sankcijama, već modernu,
razvijenu koja nastavlja da se razvija velikom brzinom – BDP je porastao za 3,6% u 2023. Crnogorski učesnici Festivala u Sočiju su puni utisaka i novih ideja, i to je
odlično. Ovo, u kombinaciji sa snažnom usmjerenošću većine crnogorskog stanovništva da sačuva prijateljstvo i istorijsku bliskost sa Rusijom, daje nam nadu i šansu za unapređenje bilateralnih odnosa u budućnosti.
Duboko smo zahvalni pravim prijateljima na riječima saučešća
Takođe, želim da izrazim duboku zahvalnost svim neravnodušnim građanima Crne Gore i sunarodnicima koji ovdje žive i koji su nam izrazili saučešće u vezi sa monstruoznim terorističkim napadom u Krokus Siti Holu. Hvala svima koji su donijeli cvijeće i svijeće u Ambasadu u Podgorici, zvali ili pisali Ambasadi. U ovom teškom trenutku veoma su nam važne riječi saučešća i podrške pravih prijatelja. Znamo da Rusija u Crnoj Gori ima puno pravih prijatelja.