ALO, ŽUGIĆU, OVDJE DRITAN

Piše: Bećir Vuković

– Alo, Dritane, zaposli li ti svoju bivšu devojčicu za svoju sekretaricu, alo, ovdje je Žuga iz „Vijesti“…

– Alo, Vladane Žugiću, što će ti ova priča, more, pa jesi li ti, bre, zaposlio ženu tu i tu, aaalllooo, ovdje Dritan, bre, alloooo….

Tako je pisac „Vijesti“ Žugić Vladan trebalo da počne svoju paskvilu na temu partijskog zapošljavanja, ili ti partokratije i sličnih nebuloza koje se ovih dana podastiru javnosti. Ovako, ili nikako…. Alllooo…

Pa, dobro, budimo razložniji, da je Žuga, prvo, prozvao sebe u vezi svoje žene, pa onda Dritana u vezi devojke sa kojom nije u vezi, ali je preko veze zaposlio kod sebe, ni po jada. Ali, ne početi od sebe i svoje kuhinje u kojoj zatičemo i ženu pisca paskvile, i Dritana šefa kuhinje, eee, ne ide. Narod kaže, a ona se ne poriče – i goveda se redom ližu… A, poslije lizanja nema kajanja…

Ližu, veseli Vladane. Da si prvo liznuo olovku i počeo od sebe, pa preko šefa kuhinje, i drugi bi rekli – aferim…

Ali, u svoj priči početi priču na ovu temu sa Milutinom Đukanovićem, samo je vazdašnja i istovjetna matrica svih paskvila „Vijesti“, samo sa različitim potpisima. Jednog dana potpiše Ivanović Željko, drugog dana Žugić Veseljko, trećeg opet neki žugi ili šugi ili gugi, sve sitnež do sitneži…

Milutin Đukanović je došao iz Elektoprivrede u politiku, i iz politike vratio se u Elektroprivredu.

Ima li što čistije…?

Čak i vizuelno savršeno djeluje rečenica. Da je samo takvih odlazaka i povrataka, pa gdje bi nam bio kraj. Nađite sličan primjer.

Stila radi dodajmo kako se Milutin Đukanović uopšte nije morao baviti politikom. Ali politika i za Milutina Đukanovića bila je samo način – putem kojeg se može doći do cilja. U ovom slučaju taj cilj bijaše oslobođenje srpskog naroda u Crnoj Gori od okova komunističkih i postkomunističkih, i slične sitneži. Tom političkom procesu Milutin Đukanović dao je sebe od glave do zelene trave. Pošto takav borac ne trpi patetiku, da ne dužim.

Samo još jedno: niko ne replicira nekoj sitneži iz “ Vijesti“, naprotiv, što bi rekla gospoda srpska, a ne nekom vajnom Vladanu Žugiću, to bi bilo kao da oponirate nekome blogeru pod šifrom Konj koji sedi. Naprotiv.

Jedinu težinu tekstova sitneži iz „Vijesti“ čine interpunkcijske intervencije muva. A, to su tačke. Kad muva rasporedi interpukciju po tekstovima sitneži iz „Vijesti“, onda ga ni Savaot ne može popraviti.

Pa, ipak, i za slične imamo poučnu pričicu.

Jednom, ne tako davno da ne bi doprlo i do naših čitača, pa i čitača „Vijesti“, jedna sitnež nakani da jednu ženšćinu slobodnijih shvatanja – načini poštenom – što će dalje u tekstu značiti – priženi – kako kažu Veljedubočani.

Ženšćini i matično ime bijaše Radodajka što se, slutimo li, poklapalo i sa Radodajkinim shvatanjima svijeta sloboda. U zapletu priče koji teži vrhuncu, priženjenog tipa zatičemo kako Radodajki traži kudikamo ozbiljniji posao naspram njenih shvatanja svijeta i sloboda. I, evo nas, natenane, do epiloga. Tu zatičemo već opisanog kavalira sa preobraženom životnom saputnicom, koju, preobraženu pušta u svijet, a on počinje da se bavi političkom analitikom. Ova kratka pričica posvećena je samo jednom čitaču „Vijesti“. Kome je, dosta je.

Rodno senzitivni jezik širi pluća ovom zapisu, i omogućuje kudikamo veću vidljivot jedne žene i jedne bivše devojke, od teme paskvile, ipak, izvjesnog Vladana Žugića.

Ne, ne skrećem pažnju sa onoga za šta se svo vrijeme bori gospodin Milutin Đukanović (i ja zajedno sa njim), bivši poslanik i budući direktor Elektoprivrede, o ne.

Nego, akcentujem važnost više ravnopravnosti za koju se svim svojim bićem bori Milutin Đukanović.

Vidljivo je, jasno vidljivo, da borba za ravnopravnost za koju se bori Milutin Đukanović, smeta, uporno smeta sitneži iz „Vijesti“. Ali, i to će trajati do prve prilike, što u prevodu sa crnogorskog znači – do prvih izbora.

Sitnež će biti još vidljivija poslije izbora u gradu pod Trebjesom. Poslije tih izbora sitneži će se još skratiti krilca, i putanjice.

Do tada, ne brinem, tu je muva da raspoređuje interpukciju po njihovim paskvilama…