Aktuelna Vlada ima snažnu parlamentarnu podršku, dilovi sa DPS-om značili bi njen kraj

Piše: Predrag Petrović, politički analitičar

Prvi mjesec rada Parlamenta je već pokazao da je on postavljen na zdravim osnovama, a posebno bitno i presudno je vođenje istoga od strane predsjednika Andrije Mandića.

Njegovo znanje, integritet i ogromno političko iskustvo je pokrenulo točak u pravom smjeru i već nagovještava da će skupštinski rad  svih konstituenata parlamentarne većine biti koordiniran, uspješan i efikasan.

Izbor sedmog sudije Ustavnog suda i nagovještaj brzih važnih imenovanja u Sudstvu i Tužilaštvu, dogovor oko popisa, kao i nesumnjivo donošenje budžeta za 2024. godinu u zakonskom roku govori o tome da će Parlament raditi uspješno i efikasno i neće dovoditi do krize vlasti sa ovoga nivoa.
Problemi koji se pojavljuju u radu i koordinaciji Vlade su zabrinjavajući, jer bivše režim i njegova kriminalna hobotnica očigledno ne miruju. Njihov uticaj je bio ogroman u 42. i 43. Vladi i zato su one  bile kratkoročne, a bivši režim skoro, pa ni taknut.

Neko bi rekao pa DPS je prepolovljen, podrška im je pala na oko 20 % ali problem nije u tome. Nije DPS sa satelitima ni 2012., 2016. i 2020. godine imao mnogo veću podršku među građanima od ove na izborima 2023. godine, ali je tada imao sve mehanizme za izbornu krađu, fantom birače, zastrašivanje i ucjenjivanje građana.

Paradoks je da je DPS u opoziciji, da je izgubio više od 50% biračkog tijela ali je zato u sudstvu, tužilaštvu, policiji, vojsci, ANB-u i mnogim drugim državnim organima sačuvao na rukovodećim mjestima više od 80 % svog kadra. Neki od njih su i dalje u DPS-u, a neki samo figurativno preletjeli u druge političke stranke, ali i dalje rade za svoga prvog i jedinog gazdu.

Za takvo stanje krivi su Zdravko Krivokapić i Dritan Abazović jer oni nijesu imali znanja i hrabrosti da se na pravi način suprostave kriminalnim strukturama bivšeg režima.

Prvi susret Zdravka Krivokapića sa Milom Đukanovićem bio je sa osmjehom uz riječi ,,uvaženi predsjedniče”, misleći da će time ,,omekšati” i pridobiti Đukanovića za dalju saradnju.

Taktici ne zamjeranja Đukanoviću Krivokapić je pribjegao isključivo iz sebičnih pobuda, misleći da će time kupiti podršku da sačuva fotelju naredne 4 godine, ne bježeći ni od scenarija da mu  DPS da podršku ako mu ,,mrski” DF otkaže istu zbog neispunjenaja osnovnih predizbornih obećanja, a to su potpisivanje Temeljnog ugovora i odlučna borba protiv kriminala i korupcije.

Đukanović mu je tu snishodljivost uzvratio odbijanjem svih predloga za imenovanje ambasadora kao i potpunom blokadom rada Savjeta za odbranu i bezbjednost, da bi ga u konačnom srušio  preko potpredsjednika i najpouzdanijeg saradnika Dritana Abazovića.

Premijer 43. Vlade, koji je došao na krilima DPS-a i satelita, tajnim dogovorom sa Đukanovićem, naravno da nije mogao dugo opstati kao premijer.

Povratak Đukanovićevih najodanijih kadrova na čelne pozicije, postavljenje Save Kentera na čelo ANB-a i vraćanjem Krivokapića, Konjevića, Ibrahimovića na ministarska mjesta je bilo svima jasno da je Đukanović sebe i svoje saradnike sačuvao do daljnjeg.

Mudra odluka DF da poslije pada 43. Vlade da podršku Abazoviću da se suprostavi potpunom razaranju pobjednika od tridesetog avgusta je presudno doprinijelo da se bivši režim ne vrati na vlast i da bude poražen na lokalnim, predsjedničkim, i konačno parlamentarnim izborima 11. juna.

Aktuelna Vlada sa jakom podrškom u parlamentu, ako želi da sama sebe ne uruši i ponovi Krivokapićeve i Abazovićeve greške, ne smije sebi dozvoliti nikakave kombinacije sa DPS-om. Svi koji su se dohvatili DPS-a i njihovih kriminalnih struktura bzo su nestali sa političke mape.

Uspjeh 44.Vlade je jedino moguć ako bude funkcionisala na principima konsenzusa, dogovora i poverenja parlamentarne većine, nastavi evropski put i poštovanje svih međunarodno preuzetih obaveza, udariti što jače u osinje gnijezdo korupcije, ojača ekonomiju zemlje, ali da se dobro pripazi DANAJSKIH DAROVA koji budu dolazili od DPS-a i njegovih satelita.