Akcija za ljudska prava: Još nije utvrđeno ko je prebio Rakočevića, dobio samo finansijsku nadoknadu

Sudija Osnovnog suda u Podgorici, Milica Radović, presudila je da je država Crna Gora nedjelotvornom istragom policijskog zlostavljanja u Podgorici 24. oktobra 2015. godine, Marku Rakočeviću iz Kolašina prekršila pravo ličnosti – procesni aspekt zabrane mučenja, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja iz člana 3 Evropske konvencije o ljudskim pravima i člana 28 Ustava Crne Gore.

Rakočeviću je dosuđena naknada nematerijalne štete u iznosu od osam hiljada evra i troškovi postupka. Njega je u ovom postupku zastupao advokat Dalibor Tomović, u okviru programa Akcije za ljudska prava (Human Rights Action – HRA) koji finansijski podržava Dobrovoljni fond Ujedinjenih nacija za žrtve torture (UNVFVT).

Državu je zastupala Marija Božović, zamjenica Zaštitnice imovinsko-pravnih interesa Crne Gore.

Radi se o prvostepenoj presudi koja još nije pravosnažna.

Rakoćevića i dvojicu Kolašinaca s kojima je bio u društvu pretukli su 24.10.2015, oko 22:30, pripadnici Specijalne antiterorističke jedinice (SAJ) na raskrsnici ulica Marka Miljanova i Miljana Vukova u Podgorici, posle okončanja protesta političke koalicije Demokratski front. Njih trojica nisu učestvovali u bilo kakvim izgredima, nisu pružali otpor službenicima policije, nisu bili uhapšeni, niti je protiv njih ikada bio pokrenut bilo kakav postupak.

Rakočević je pred sudom izjavio da je te večeri bio na protestu ispred Skupštine sa bratom od tetke i prijateljem, da su posle toga sjeli u lokal “Viva” preko puta Sahat kule, kada je policija počela da rastjeruje demonstrante i baca suzavac, zbog čega su napustili lokal i trčeći krenuli do kola parkiranih u ulici Bratstva i jedinstva s namjerom da se vrate nazad u Kolašin. Blizu Privrednog suda su vidjeli zapaljen kontejner pa su ga zaobišli i skrenuli u tzv. zlatarsku ulicu kada je naišlo vozilo Hamer na kojem je bila oznaka SAJ, iz kojeg su izašla 3-4 policajca i počela da lome auto (u kome se Rakočević nalazio) Toyota Yaris, prvo šoferšajbnu, pa dvoje vrata sa strane, pri čemu je zadobio jedan udarac, a zatim su im naredili da izađu napolje iz kola i legnu dolje, kada su bez ikakvog razloga počeli da ih tuku dok su bili na zemlji. Udarali su ga pendrecima po leđima, a jedan policajac mu je prišao sa prednje strane i udario ga čizmom u koljeno, što je trajalo nekih 10 minuta, a kada je na njihovu naredbu ustao da pomjeri auto onda je dobio još nekoliko udaraca. Istakao je da je od svega toga bio u šoku i da je, kada je ušao u auto, krenuo u rikverc, ne znajući kuda vozi… Pregledani su u Domu zdravlja, gdje su sačinili izvještaj i uputili ih u KBC. Išao je i kod psihijatra zbog tog događaja jer je prvih 10-15 dana bio u šoku i osjećao strah. Dalje je naveo da je kod tužioca bio samo jednom kada je dao iskaz i više ga nikada nisu pozvali da ga obavijeste o toku istrage, da ista nije ni završena, niti zna ko su lica koja su ga tukla, te da se veoma loše osjeća jer nije moćan da po tom pitanju bilo šta uradi (presuda P. br. 2610/22, str. 3-4).

Danas, više od sedam godina kasnije, još uvijek nisu identifikovani policajci koji su izvršili krivična djela prema Marku Rakočeviću. Oni su najvjerovatnije svi još uvijek zaposleni u Upravi policije i ovlašćeni za primjenu sile prema građanima, dok Osnovno državno tužilaštvo taj slučaj još uvijek izviđa.

Osnovni sud u Podgorici je utvrdio da državno tužilaštvo i Uprava policije nijesu sproveli efikasnu i djelotvornu istragu kako bi otkrili počinioce zlostavljanja i adekvatno ih kaznili. Utvrđeno je da istraga nije bila ni brza, ni temeljna, ni nezavisna, što je sve znatno umanjilo šanse da se dođe do identifikacije odgovornih.

Sud je ukazao da istraga nije bila brza, jer su oštećeni Rakočević i svjedoci saslušani tek 13 dana od događaja, pripadnici jedinice policije koja je vršila torturu saslušani su tek skoro dvije godine kasnije, 2017. godine, nakon odluke Ustavnog suda u predmetu Baranin i Vukčević (zlostavljanje iste večeri u tzv. zlatarskoj ulici), i to u svojstvu građana, da je tužilaštvo bilo pasivno i nakon odluke Ustavnog suda 2017. godine, da su preduzeli neke radnje tek posle presude Evropskog suda za ljudska prava 2021. godine, koji je utvrdio da je istraga zlostavljanja nad Baraninom i Vukčevićem bila nedjelotvorna, ali da izviđaj i posle 6 godina i dalje traje.

Pored toga, Sud je ukazao i da je državno tužilaštvo nekritički prihvatalo zaključke Centra bezbjednosti i Uprave policije, u kojima je navedeno da se preduzimaju radnje na rasvetljavanju počinilaca, a koji su bili podređeni istom komandnom lancu kao i službenici pod istragom, zbog čega je izostala i nezavisnost istrage. Tadašnji direktor Uprave policije bio je Slavko Stojanović, a rukovodilac Centra bezbjednosti Podgorica Branislav Živković. Sud je utvrdio da resorni ministar unutrašnjih poslova, Raško Konjević nije dostavio tražene odgovore.

Sud je utvrdio i da je tužilac Rakočević, kao oštećena strana tek 2021. godine obavješten o stanju u tom predmetu, 6 godina posle podnošenja krivične prijave.

Akcija za ljudska prava naglašava da tužioci u izviđaju nikada nijesu temeljno ispitali da li se u crnom hameru s oznakom SAJ, iz koga su izašli maskirani policajci koji su izvršili torturu, nalazio komandant SAJ, Radosav Lješković, iako je on sam izjavljivao da se te noći vozio u tom vozilu. Lješković je osuđen na kaznu zatvora od 5 mjeseci za krivično djelo pomoć izvršiocu krivičnog djela, jer je zajedno sa drugim pripadnicima SAJ sačinio netačan i protivzakonit izvještaj o upotrebi sredstava prinude i na taj način im pomogao da ne budu otkriveni za izvršenje krivičnih djela. U tom izvještaju, pored ostalog, nisu navedene ni okolnosti upotrebe prinude prema Marku Rakoćeviću i osobama s kojima je bio u društvu.

Državna tužiteljka zadužena ovim predmetom bila je Danka Ivanović Đerić, koja je kao jedinstvene predmete vodila ovaj slučaj i slučaj iz “zlatarska ulica”, u kome su i Ustavni sud i Evropski sud za ljudska prava utvrdili povredu zabrane mučenja Momčila Baranina i Branimira Vukčevića zbog nedjelotvorne istrage. Rukovoditeljka ODT Podgorica u to vrijeme bila je Ljiljana Klikovac. Nakon napredovanja Danke Ivanović Đerić u Više državno tužilaštvo, predmet je bio u nadležnosti tužilaca Slađane Španjević Volkov i Vukasa Radonjića. U 2022. godini, nakon obraćanja rukovodiocu ODT Podgorica, Dušku Milanoviću, državni tužilac Haris Šabotić nas je informisao o fazi postupka u kojoj se predmet nalazio uz napomenu da on njime nije zadužen.

Dana 25.04.2023. godine, ponovo smo se obratili rukovodiocu ODT Podgorica, Dušku Milanoviću da nas obavjesti ko je od tužilaca zadužio predmet i još uvjek nijesmo dobili odgovor.

Tužiteljka Ivanović Đerić je sada nadležna za istragu ubistva Duška Jovanovića, osnivača i glavnog i odgovornog urednika dnevnog lista Dan.

Akcija za ljudska prava smatra da u Crnoj Gori neće biti vladavine prava dok državni tužioci i policijski funkcioneri odgovorni za nedjelotvorne istrage ne budu snosili odgovornost za svoje propuste.

Snijeg u Johanesburgu pada u prosjeku svake pete godine, a jači snijeg kao što je bio u ponedjeljak viđa se svakih 10 do 20 godina, rekao je profesor klimatologije na Univerzitetu Vitvatersrand Fransoa Engelbreht.

(Akcija za ljudska prava)