Akademik Miro Vuksanović za BORBU: Vjekovima se zna ko u Crnoj Gori živi; Nesloga Srba i Crnogoraca je najbolji dokaz da su svi oni Srbi!

Nije logično što se u Crnoj Gori vodi kampanja za popis stanovništva, jer se vjekovima zna ko u Crnoj Gori živi. Takođe nije logično da dva rođena brata pripadaju dvijema nacijama i imaju dva maternja jezika, ocijenio je za BORBU akadamik SANU-a i književnik Miro Vuksanović.

Upravo to mnoštvo nelogičnosti će za posledicu imati da će rezultati popisa biti žestoko napadnuti, tvrdi književni stvaralac koji je rođen u Crnoj Gori.

Vuksanović je pozdravio izbor lidera NSD-a Andrije Mandića za predsjednika Skupštine i izrazio nadu da taj čin označi početak ukupne ravnopravnosti u Crnoj Gori.

Akademik apostrifira da nesloga Srba i Crnogoraca najbolje dokazuje da su svi oni Srbi.

Vuksanović se, kao jedan od inicijatora osnivanja Srpskog pokreta Njegoš u Srbiji i najboljih poznavalaca djela slavnog vladike i pjesnika, osvrnuo na značaj Petra II Petrovića Njegoša.

Dodao je i da danas Njegoša i ostale srpske književne velikane najviše napadaju oni koju ih nisu ni čitali, već su se obrazovali preko daljinskog upravljača.

1. U Crnoj Gori počeo je dugonajavljivani popis stanovništva. Kakva su Vaša očekivanja od tog procesa i da li će rezultati istog za posledicu imati poboljšanje statusa srpske kulture i jezika koju su sistematski degradirani od strane bivšeg DPS-ovog režima?

Nije logično što su pitanja koja dobijam iz Crne Gore napisana latinicom, jer je u Crnoj Gori 1494. godine štampana prva južnoslovenska ćirilična knjiga. Ko ne čuva tradiciju živjeće nad prazninom. I nije logično što se u Crnoj Gori vodi kampanja za popis stanovništva, jer se vjekovima zna ko u Crnoj Gori živi. I nije logično da dva rođena brata pripadaju dvjema nacijama i imaju dva maternja jezika. Iz toliko nelogičnosti možemo očekivati da će rezultati popisa biti žestoko napadnuti. Tako biva u zemlji u kojoj o svemu postoje dvije istine koje se ne liče.

Najtužniji rezultat popisa će biti podatak da se u durmitorskom Žabljaku, metropoli gornjeg turizma, u prvi razred upisalo desetoro djece, a da se u Budvi, metropoli donjeg turizma, ne rađa niko jer tamo nema porodilišta. Najljepši rezultat popisa je već poznati podatak da je iskusni srpski političar Mandić posle tridesetogodišnjeg provlačenja kroz „toplog zeca“ izabran za predsjednika Parlamenta. Volio bih da to označava početak ukupne ravnopravnosti u Crnoj Gori. I volio bih da se svuda čuje ono što jeste: da je najbolje književno crnogorsko nastalo na srpskom jeziku i pismu. Ako neko hoće sa dva nova „slova“ u novi jezik i novo pismo, srećan mu put. Ali, on ne može novi jezik i novo pismo uvoditi unazad. Ono što je bilo ne može se promijeniti.

2. Rođeni ste u Crnoj Gori, kako komentarišete diskriminatorni odnos prethodne DPS-ove vlasti prema srpskom identitetu i kulturi (svođenje srpskog jezika na u istu ravan sa tzv. bosanskim jezikom iako skoro polovina stanovništva govori njime i izbacivanje srpskih pisaca iz školskih programa) i da li je posrijedi bio kulturocid. Da li je u pethodne tri godine (od promjene vlasti) učinjeno dovoljno po pitanju revitalizacije srpske kulture?

Zamjenici u lektiri su samo zamjenici koji će svoja mjesta izgubiti pošto ih nisu zaslužili. U tri godine nove vlasti gospodin Dritan je potpisao temeljni ugovor i doprinio da NJegošev dan bude praznik. Srbi i Crnogorci bi se još oko toga sporili, pjanili i brukali. Nesloga Srba i Crnogoraca je najbolji dokaz da su svi oni Srbi.

3. Nedavno ste boravili u Crnoj Gori i držali predavanje o Njegošu u Podgorici? Kakve su Vaše impresije o tom boravku i da li ste došli do zaključka da se Crna Gora „vraća sebi“?

Bio sam ove godine više puta u Crnoj Gori. Ljetovao sam u svojoj kući. Bio sam ponegdje dočekan akademski, otmeno, i bio sam ponegdje dočekan na smušen način – i to kod od onih koji kažu da su došli da „uvode red“. Ništa ne dolazi samo. Red stvaraju briga i rad, a ne stranački ili bilo kakav prekored.

 

4. Jedan ste od inicijatora osnivanja Srpskog pokreta Njegoš u Srbiji? Zbog čega je grupa srpskih intelektualaca došla na tu ideju i plašite li se da ća ista biti zloupotrijebljena od starane montenegrinsko-dukljanskih političko-društvenih krugova za novo optuživanje Beograda za miješanje u unutrašnje poslove i prisvajanje crnogorske istorije?

Svi se kunu u Njegoša a tek poneko ga čita. Što je katedri za književnost više to je za Njegoša gore. Čuo sam da je u Crnoj Gori, na fakultetu, ukinut kurs o Njegošu. U Srbiji isto tako. Njegoša treba braniti od kursista i neznalica, jednako i u Crnoj Gori i u Srbiji. On je zajedničko dobro visokog reda.

5. Kako komentarišete retroaktivno žigosanje najvećih srpskih pisaca/pjesnika od strane političko-kulturnih elita iz svih država regiona koji ih predstavljaju kao inspiratore građanskog rata u bivšoj Jugoslaviji?

Oni što okrivljuju pisce da su izazvali građanski jugoslovenski rat nisu od okrivljenih pisaca ništa pročitali. Tako rade tobož intelektualci koji su se obrazovali preko daljinskog i koji prodaju otkriće da se znanje može kupiti.