Akademik Miro Vuksanović o osnivanju Srpskog pokreta Njegoš u Srbiji: Njegoš je metafora za ukupno srpstvo!

Došli smo u vrijeme kada treba štititi takvog pjesnika kao što je Njegoš. Ne samo od napada i odrednica na koje nije nikada ni pomislio, a kamoli zaslužio, već od nemara i odnosa prema njegovom pjesničkom djelu i značaju, saopštio je akademik i pisac Miro Vuksanović objašnjavajući razloge za iniciranje Srpskog pokreta Njegoš u Srbiji.

Srpski pokret Njegoš trebalo bi da nastavi tradiciju istoimenog pokreta u Crnoj Gori, koji kroz okrugle stolove i manifestacije više od decenije njeguje sećanje na Petra II Petrovića , kao i Književnog udruženja „Njegoš“, koje svake godine održava manifestaciju u čast ovog pjesnika i vladike.

Inicijativni odbor za osnivanje Srpskog pokreta Njegoš u Srbiji sastao se u Srpskoj književnoj zadruzi, a sastanku su pored Vuksanovića prisustvovali akademik i pjesnik Matija Bećković, predsjednik Srpskog pokreta Njegoš u Crnoj Gori i inicijator za njegovo osnivanje u Srbiji Branislav Baćović, književnik Milutin Mićović, brigadni general Mihailo Zogović, upravnik Srpske književne zadruge Duško Babić, privrednik Nenad Vujanović, profesor istorije Nemanja Delić i profesor filozofije Časlav Koprivica.

„Saglasili smo se o osnivanju Srpskog pokreta Njegoš i predložili da profesor Časlav Koprivica bude predsjednik njegovog odbora. Sada predstoji da se uspostave pravila, statut, da se pokret registruje i konstituišu njegovi organi“, kaže za Sputnjik Miro Vuksanović.

Njegoš se izučava sve manje

U Srbiji od 2005. godine postoji Njegošev odbor Matice srpske čiji je Vuksanović potpredsjednik, uz Matiju Bećkovića.

„Crna Gora je konačno dobila Njegošev dan kao državni praznik. To je dan kulture. Mi ovdje svake godine 13. novembra, na dan njegovog rođenja, organizujemo u Matici srpskoj određeni program. Svake treće godine imamo naučni skup posvećen Njegoševom djelu. Izašlo je pet zbornika sa tih skupova i uskoro će i šesti“, naveo je Vuksanović.

Ove godine, kada se navršilo 210 godina od Njegoševog rođenja održan je naučni skup „Izdanja Gorskog vijenca“, na kome je predstavljeno kako je čuveni spjev živio od prvog objavljivanja 1847. do danas, njegov odjek, uticaj i značaj.

„Ispostavilo se, bar ja imam takav utisak, da što je više katedri za srpski jezik, to se Njegoš predaje sve manje. U lektiri je simbolično zastupljen, tako da se Njegoševo djelo gubi iz središta pažnje kao što je, uostalom, i ukupna srpska književnost poprilično potisnuta danas“, upozorava Vuksanović.

Zaboravljamo svoje pretke

Pitanje kako smo došli do toga da Njegoša branimo od nemara nije, smatra Vuksanović, samo za pisce i proučavaoce književnosti, već i za istoričare, sociologe:

„U osnovi toga je naš odnos prema tradiciji, prošlosti, civilizacijskom putu koji smo prešli. U trci savremenog doba čovjek vidi samo sebe i ono što mu je potrebno. Zaboravlja ono što je bilo ranije i odakle se on kao takav u ovoj civilizaciji našao, ko je za sve to zaslužan. Nije rijedak slučaj da zaboravljamo svoje pretke, njihove zasluge, ne samo u književnosti nego u svim oblastima. U toj nemarnosti se našao i Njegoš, iako još uvijek postoji odjek o njemu kao vodećem srpskom pjesniku. Međutim, to se ne dokazuje činom onamo gdje bi trebalo, u školi, pozorištu… Ukoliko se nepodijeljeno ne misli da je Njegoš vodeći srpski pjesnik, onda sa nama nešto nije u redu“ m istakao je on.

Kada se tako odnosimo prema Njegošu, šta drugi srpski pisci i umjetnici da očekuju, pita se Vuksanović:

„Tu je osnova ovog pokreta – da se, s jedne strane, Njegoš zaštiti od nepravednih kvalifikacija koje mu se daju i koje nisu prestale i, s druge strane, da se izučava njegovo djelo onako kako zaslužuje. Pokret treba da doprinese da Njegoš bude više pred savremenim svijetom, nego što danas jeste“, kazao je Vuksanović.

Njegoševa kapela

Ono što je jedino živo u razgovorima o Njegošu, primjećuje Vuksanović, jeste odnos prema njegovoj kapeli:

„Stalno se govorilo o vraćanju te kapele, srušene sedamdesetih godina, na Lovćen, ali evo prošlo je od tada pola vijeka. Kamen te kapele prenijet je na Ivanova korita pod Lovćen. To je danas obična gomila kamenja koja zarasta i niko o tome ne vodi računa. Interesantno da se o tome pola vijeka govori, a ta gomila stoji kao da je gore bila napravljena neka koliba, a ne da je riječ, u nekom smislu, o svetom književnom, poetskom kamenu, koji bi trebalo tražiti da se vrati na svoje mjesto, gdje ga je Njegoš postavio“, naveo je akademik.

Vuksanović smatra da ne treba rušiti mauzolej, koji je podignut na Lovćenu:

„Meštrovićevo djelo treba da ostane kao spomenik jednog vremena, a pored samog mauzoleja na vrhu Lovćena ima mjesta za tu skromnu, malu kapelu, da se u njoj postave Njegoševe mošti koje su ispod mauzolejske gromade, u mraku, do kojih se jedva dolazi“, ukazao je on.

Njegoš metafora za ukupno srpstvo

Inicijator za osnivanje Srpskog pokreta Njegoš u Srbiji Branislav Baćović ističe da će on imati sličnu misiju kao u Crnoj Gori – da se srpsko etničko biće osnaži duhovno, kulturno i materijalno, kao i da se srpska samosvijest razvija i učvršćuje na osnovama djela Petra Drugog Petrovića Njegoša, uvjeren da je srpska kultura jedinstvena bez obzira na državne granice.

Njegoš se još tokom života, kada je napisao „Gorski vijenac“ i „Luču mikrokozma“, utvrdio na mjestu objedinitelja srpske kulture na svim prstorima, nezavisno od granica.

„Nikada nije bilo sporno da je Njegoš metafora za ukupno srpstvo, ali kroz vremena sve ide talasasto pa tako i odnos prema Njegošu. Mi smo sada u krizi u razumijevanju trajnih nacionalnih vrijednosti i to je onda zahvatilo čak i Njegoša. Uostalom, danas se polemiše sa svim i svakim. Nema nedodirljivih ni u jednom prostoru. Danas pojedinci polemišu sa Srpskom pravoslavnom crkvom, na primjer. Dobro je da postoje razgovori i da se čuje više mišljenja, ali nije dobro da se ruši ono što je davno ustanovljeno kao velika vrijednost, jer postoji mogućnost da kao narod ostanemo bez duhovnih i kulturnih vrednosti. To je vrlo opasan put“, zaključuje akademik Miro Vuksanović.

(Sputnjik)