Piše: Persefona

„I na bilbordu njegov poster kako ja da shvatim, piše lijepo ispod slike pjevač Riki Martin“.

Prije dvije decenije istupili smo iz Državne zajednice sa Srbijom. Neki kažu, obnovili nezavisnost. Neki kažu, izašli iz države koja je stvorena da nestane. Jedni, prodala se Crna Gora, drugi – da ‘e vječna. Bilo kako bilo, Vlada je odlučila da taj događaj proslavi. I, naravno, mora slavlje uz pjesmu. I da se zalije. Poseban im je povod, a ako ćemo pravo, i taj povod nekako se zadesio u jednom vrlo specifičnom trenutku.

Godina jubileja počela je eksplicitno. Ogoljela je podosta, a kakve su prilike, ogoljeće još štošta. Istinito ili ne, nije mjesto da polemišemo. Niti to da li treba slaviti ili jaukati. Ili i jedno i drugo. Dolazi nam Riki! Da đuskamo, da pjevamo, i da uživamo. Koga bre boli briga slavi li nam se ili ne, ne dolazi Riki svaki dan. Mnogi bi da stignu da ga uhvate. Momenat, mislim.

Pjevaće Riki na Trgu. Trgu krštenom po onome što se (navodno) obilježava. Ulaz će biti besplatan. Za izlaz ne garantujemo. Ipak, u jedno ne sumnjamo, biće gomila – naroda. I onih što 2006. bijahu i za i protiv. Za publiku ne brinemo, ali šta ćemo sa Rikijem? Kako čovjeku objasniti da će nastupati na istom onom Trgu na kojem je čuveni ai-ili-ne Medeni obećavao da će izvršiti harikiri, ako njegove tvrdnje nisu istina. Ili još gore – kako će brat Riki reagovati kad čuje koje su to tvrdnje?

Hoće li se uplašiti, ili možda i obradovati, gdje ga dovode? Hoće li razumjeti da nikakve prikrivene namjere nisu stajale iza toga. Samo muzika. I ništa više. I koliko ćemo morati da ga ubjeđujemo u to? Koliko će morati biti natezanja, koliko dugo na povuci-potegni? Aj, Riki Martine, brate shvati nas!

Uz to, postoji još jedan problem koji će naš brat Riki morati da razumije. Mi volimo da obilježavamo datum uz zastave, i gdje im jeste i gdje im nije mjesto. Mjesto jarbola, znamo da ih kao na žici postavimo unaokolo. I nije ni čudo da se brojni pjevači zbune kad ih vide pa se opašu njima na jedan vrlo diskutabilan način. Kako Riki to da shvati? Kao provokaciju? U oči da gleda, pa da nam ne da. Koncert. Ili će mu se možda i to svidjeti?

Zbunjeni smo. Nesnađeni. Ali, takvi smo. Prihvati nas tako. Razumij nekako. Riki Martine, brate shvati nas!

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi