Piše SIBIN
Ukoliko će kapitalizam nadživjeti planetu, njega može upokojiti samo Kriza, e da bi iz nje vještački vaskrsnuo, i povratio se kao božanstvo sa umnogome surovijom misijom.
Imali smo epidemiju, Olimpijadu, sad i rat. Par exellence – televizijske događaje! U kojima je krupni kapital debelo profitirao forsirajući smrt i nešto malo zabave.
U današnjem poretku stvari, ništa nije profitabilnije od – katastrofe! Nisu li zbog toga, nužno, svi diskursi katastrofični, tamni, posvećeni pitanju propasti.
Mnogo šta ukazuje da se tehnološki svijet usavršava u projektu sopstvenog samoubistva. Od biološkog do info rata, društvene distance i spektakla samoorganizovanog oružja, sve teži da civilizaciju privede kraju, da na nju stavi tačku.
Kako bi se izbjegla patnja koja prethodi životu, možda je mudro poslušati Borhesa, koji kaže – „Nije baš preporučljivo nastavljati ljudsku vrstu.
Ne, jer je to vrsta koju održava agonija i laž, potreba za pokoravanjem drugog, jer samo moć ljudskom stvoru uliva iluziju da nije dokraja ponižen sopstvenom konačnošću.
Za kraj, kad smo se već bočno dotakli moći, evo pitanja: nije li NATO organizacija apsolutno antievropska?!

Moguće je napraviti paralelu između zloćudnih kolonija bakterija i ljudskog društva. U ljudskom tejlu kao i u tejlima svih organizama nalaze se ogromni brojevi svakakvih bakterija. Ove bakterije žive na račun tijela. Hrane se od tijela i od drugih organizama a za uzvrat čuvaju tijelo. Sa vremana na vrijeme pojave se neke bakterije kojese agresivno i iznenadno multiplikuju jer im odgovara okolina, izobilje hrane i nedostatak drugih organizama koje ih drže u šahu. Te agresivne bakterije se toliko razmnože da na kraju postanu patogene i iscrpljuju tijelu na kojem žive, stvarajući toksičnost u tkivima te razaraju samo tijelo koje dovode do smrti.
Ljudi su baš kao i te bakterije. U poslednjih 10000 godina razvoja ljudske civilizacije došlo je do iznenadnog skoka broja ljudi na planeti. Životinjske vrste su pred izumiranjem a industrijalizacije u poslednjih 200 godina je zatrovala vode i zemljište i vazduh. Bezumna jagma za resursima je obogaljila naš životni prostor. Bez obzira na benefite po same ljude, globalna liberalna kapitalistička ekonomija je dovela svijet u bezizlaznu situaciju. Treći Svjetski Rat i Nuklearni Holokaust je sada samo jedna od mogućih varijanti totalne destrukcije planete.
Postoji vjerovanje da će u narednih 350 godina da se dese takve promjene u svijetu zbog kojih će ljudska civilizacija da dosegne vrhunac razvoja i ujedno da pređe na drugu stranu prekretnice, te da će biti determinisana ka polakoj propasti. Dakle mi živimo u vremenu u kojem će da se dese dramatični događaji, brojni dramatični događaji, nakon kojih će čovječanstvo izgubiti sposobnost progresije i napretka i zauvjek krenuti ka nestanku. To bi mogli nazvati „Rapanui Efekat“ po čuvenom narodu sa Uskršnjih Ostrva koje je ostavši bez resursa preživljavao pravu dramu izlolovan na ostrvu sa kojeg nije moga da ode. Mogli bi dakle ostati bez resursa na planeti zemlji i bez mogućnosti da se otisnemo dalje u kosmos.
Po svemu sudeći sve jedno smo dotakli vrhunac sopstvenog razvoja i to se osjeća. Možda proviđenje stvorca nije zadovoljno i teži stvaranju nekih bića koja će biti sposobnija od nas. Mi smo zarobljenici ekosistema u kojem živimo i u kojem smo se razvijali te smo u nemogućnosti da se lako prilagodimo nekom drugom ekosistemu na nekoj drugoj planeti.
Možda su stvorcu ptrebni hibridi koji su otporni na radijaciju i koji mogu da udišu ne samo kiseonik već i neke druge gasove. Možda, ako počne nuklearni holokaust kao poslijedica bude stvaranje takvih hibrida. Možda je nuklearni rat sada neminovnost budući da je to volja i proviđenje stvorca kome je to potrebno a kako bi hibridi bili u mogućnosti kolonizovati kosmos.
U svakom slučaju, možda je došlo vrijeme da baklju progresa predamo nekim drugim bićima i možda nas je pregazilo vrijeme. U dreavnim kulturama postoji legenda o vremenu zvanom „KA SA“ koje označava prelaz od uzlazne putanje civilizacija „KA RA“ ka silasku u mrak iz kojeg je čovječanstvo izniklo bilo u davnoj prošlosti. Možda ćemo mi da polako nestajemo a hibridi da polako napreduju baš kao što smo mi zamjenili naše majmunolike i ostale pretke.
Važno je nastaviti progres a za to je neophodna istina. Oni koji lažu, sputavaju proviđenje stvorca i onemogućuju progres.