Piše: Emilo Labudović

Nijesam nikad bio u prilici da to uradim lično, ali makar to mogu na ovaj način: kapu dolje pred onom gospođom Strujić – Harbić! Aferim, što bi rekli ovi njeni. Direktno, bez uvijanja i bilo kakve mimikrije: Bosna je matična država Bošnjacima iz Crne Gore!

I… tačka. E, sad, veliko je pitanje koliko u ovoj izjavi ima hrabrosti, a koliko drskosti, ali da ima istine – ima. I samo ćoravi to ne vide, čak i onda kad Kenana i njeni čelnici to nastoje da uviju u oblande sa ukusom montenegrinske ljubavi i poštovanja.

Gosopođa Strujić – Harbić (neka me izvini zbog ove crte između, ja to tako) reče svoje i ne poreče, a u državi nam ovoj – ni mukaet. Ćuti Daliborka, Tea, Petar ni da zucne, a i u Skupštini (za sada) muk. Možda tako i treba, šta znam ja, ali pouzdano znam da je nešto slično, ovako eksplicitno i neopozivo, izjavio neki od ovdašnjih Srba, onaj aprilski zemljotres od prije skoro pola vijeka bi se zaboravio. Srbima to ne može i ne smije biti.

Albanci odavno slave Dan albanske zastave kao svoj – i neka slave. Srbi „trobojku“ ne mogu da provuku ni kroz iglene uši (svaka čast onima sa Žabljaka). Hrvati listom imaju dvojno državljastvo i glasaju u Hrvatskoj – i neka imaju. Srbima se to ni po cijenu Ustavnog kalambura ne smije omogućiti. NJihovi jezici su manjinski, ali su Ustavom zaštićeni – i neka su. Ali, i kao takvi svrstani su tik uz srpski jezik kojim govori više stanovništva nego da se svi ovi zbroje. Ali, što može biti drugima, Srbima ne može.

Hrabra i ohrabrena Kenana reče i nešto što sve objašnjava, pa i to okud joj toliko smjelosti da Crnoj Gori u kojoj živi i za koju se na sva usta hvali da joj je donijela nezavisnost, baci Bosnu pravo u lice. „Mi smo kao mala partija u Crnoj Gori doprinijeli da se mijenja narativ prema Bošnjacima“, reče Kenana i sve objasni. NJena „mala partija“ odavno diktira sve političke i nacionalne narative u ovom državnom galimatijasu koji zovu Crnom Gorom. Svi drugi i drugačiji narativi, oni srpski pogotovo, su nacionalizam, šovinizam, fašizam, klerikalizam… jer ih tako doživljava i karakteriše „mala partija“ Kenanina.

Ne pišem ovo kao prigovor Kenaninim stavovima, daleko od toga. To je njeno apsolutno pravo, a još kad joj može biti. A može joj biti jer njena „mala partija“, na čelu sa onim Ibrahim – agom, kroji i diktira narative u kojima čak i Bosna kao njena i njihova matična država može i mora da prođe bez prigovora. Ne daj Bože da neko u tom smislu makar i pomene Srbiju, odmah bi zaošijali dežurni domobranitelji, a Srbi bi još jednom bili rusko – srpska jurišna falanga pod komandom onog prokazanog Vučića koja samo što nije jurnula preko Brodareva.

Šta god da se kaže iz Zagreba, Sarajeva, Prištine, Tirane, Dubrovnika… u skladu je sa Kenaninom „malom“ i njenim narativom, jer jedino otkuda duva promaja je onaj prokleti Beograd. Onaj isti Beograd u kojem se školovalo, liječilo, zaposlilo i kupilo rezervne stanove bar polovina ovih koji mu zvanično ni ime ne smiju pomenuti. Osim, naravno, kad ga treba pljunuti i pokazati prstom.

Znam da će i ovi redovi biti svrstani u narativ srpskog nacional – fašizma jer ovdje to drugačije ne može i tako to „krsti“ Kenanina „mala“, ali motiv mi nije bio lament nad „srpskim narativom“, sačuvaj Bože. Nama Srbima tako i treba. Želio sam samo da pohvalim Kenanu što konačno reče ono što su i vrapci u Crnoj Gori znali, samo niko prije nje nije smio ni da zucne.
Aferim, Kenana, tebi i tvojoj „maloj“, i neka si kad ti može biti.

(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)

Tagovi