Piše: Dr Momčilo D. Pejović
Sasvim slobodno, bez ustezanja, ne provjeravajući njihove lične podatke i arhivski materijal -dokumenta, niti još manje porodičnu arhivu ili genealogiju – porodično stablo, mogu reći da danas u Monten(ij)egru odnosno državi Crnoj Gori ne(i)maju dva rođena brata „bolji” CV – CURRICULUM VITAE, dokumentovaniji, bogatiji, potpuniji, (sve)moćniji, jači, ugledniji, politički potkovaniji, odgovorniji, zaslužniji, zvanično najvisočiju funkciju odnosno poziciju u državi od njih dvojice, to jest od Aca i Braca (mr. Aleksandar Đukanović i Milo Đukanović)!?
Po strani ostavljamo, pa nećemo ništa više reći o njihovoj sestri Ani Đukanović, advokatici, udata Kolarević, kao ni o Blažu sinu Milovom i Lidijinom a sinovcu Acovom; niti o Edinu Kolareviću sestriću Milovom i Acovom, a sinu njihove rođene setre Ane Kolarević.
Za sada nam oni nijesu u fokusu interesovanja, s obzirom da ima odviše „dokumentacije” za njih dvojicu rođene braće, koji su stekli enormno bogatstvo za sadašnje uslove bitisanja, a bogme i buduće prilike da p(r)ožive veoma udoban i bezbrižan život „shodno pozicijama” na kojima su nekada bili u državi Crnoj Gori odnosno „mnogo ljubljenom” njihovom (pro)evropskom Monten(ij)egru!
Aco je direktor i bankar, većinski (su)vlasnik „najstarije Prve banke” u Crnoj Gori, a njegov brat Milo, bivši sedam puta premijer, u dva mandata predsjednik države, „evropski državnik naš predsjednik Milo nego ko?“ sa neuspješnim drugim pokušajem na predsjedničkim izborima da se dohvati i trećega mandata, sada je „počasni predsjednik države Crne Gore” i „počasni politički lider” stranke D(R)PS-ovaca!
Aco je dugo godina bio „nezaposlen”, ali je uspio dostići poslovni uspjeh i dogurati do direktora banke zahvaljući Bracu, koji je postao najmlađi premijer i to mu je, tako kažu, bilo prvo zaposlenje!? Dakle, neviđen poslovni uspjeh i uzlet, visoka državna i politička pozicija kao karijera!?
Tako je to bilo sve do parlamentarnih izbora avgusta 2020. godine – prethodne tri decenije, a ni danas se nije mnogo promijenilo za njih obojicu! Jeste, stoji činjenica, da su Aca bili izvjesno vrijeme pritvorili u ZIKS-u odnosno u UIKS-u! Međutim, sada je na uslovnoj slobodi, jer je položio kauciju u iznosu od nešto više od 5 (pet) miliona eura (protiv)vrednosti od čega samo „milion u kešu”, ostatak u nepokretnostima – ličnoj imovini!
A tek koliko je njihovo bogatsvo za koje se zna ili ono za koje se „ne zna”, pa bogme i ono kod članova (naj)uže ili malo šire porodice!? Ne u inostranstvu, nego samo u Crnoj Gori, u pokretnoj i nepokretnoj imovini, (su)svojini, zajedničkoj svojini (vidi: imovinski kartoni i katastarski listovi), materijalno-finansijski izraženo u valuti: dolar, funta, evro, švajcarski franak, francuski franak, kuvjatski dinar (KWD), dirham (UAE), juan (Kina), jen (JPY-Japan) i ko zna još drugoj kojoj valuti u zemlji i inozemstvu diljem zemaljskoga šara, ako su tačni i precizni „Pandora papiri – Pandora Papers”, afera na čiji se epilog već godinama čeka!?
Neću da vam ljeporečim, još manje da (po)hvalim jer nema se što za tako nešto! Neću ni da kudim već samo da otvoreno kažem i realno, objektivno i nepristrasno prikažem ono što znam, što sam pročitao, u arhivima provjerio i ispisao, iz medija štampanih i elektronskih saznao, pročitao, kopirao, informisao, u društvu čuo ili saznao, a kao istoričar stekao uvjerenje i ubjeđenje da ono o čemu sam sve pisao je uvijek dostupno za provjeru i argumentima potvrđeno!
Nadasve, pa cijeli sam svoj život i radni vijek proveo u Crnoj Gori i osjetio, iskusio na sopstvenoj koži, ne samo ja nego i moja petočlana porodica, svu „dobrobit života” za vrijeme trodecenijske vladavine „Nokove dvometrice” odnosno Mila Đukanovića!
A ujedno mnogo toga mi je znano i za njegovoga brata Aca, makar samo bilo ono iz sredstava javnoga informisanja o katastarskim listovima, imovinskim – posjedovnim listovima kao svojini i vlasništvu 1/1, a u šta sam se uvjerio i ubijedio provjeravajući i saznajući danas neke nove činjenice iz poruka SKY aplikacije, a koje su samo potvrda onoga što sam prethodno (sa)znao ili čuo!
Ako mnogo rekoh, te se tako izjasnih, evo vi šansa da me slobodno demantujete! Iznosim samo ono što sam u medijim mogao pročitati ili vidjeti kao dokumenat, skicu, foto-snimak i uvjeriti se! Ne smeta meni ničije bogatstvo koje je stečeno ličnim pregnućem i znojem, poštenim i ličnim radom, bilo danonoćnim ili u okviru osmočasovnog radnog vremena, inovacijom – izumom tehničkim ili nagradom za vrhunske rezultate i slično!
Odmah da vam kažem na samom početku, u tren, sad i ovdje, što no kažu na „prvu loptu”, bez zastoja ili zazora, meni nije moglo biti odnosno pasti udio ni hiljaditi dio od toga što nabrojah i što bih mogao još nabrojati a mediji su do sada objavljivali šta i koliko imovine posjeduju dva rođena brata Aco i Braco odnosno Aleksandar Đukanović i Milo Đukanović!
A gotovo sve su stekli u vrijeme trodecenijske vladavine Acovog starijeg brata Mila dok je bio „sedam puta udarnik” odnosno sedmostruki premijer i u dva mandata predsjednik države Crne Gore.
A reći ću i to, jer mogu dokumentovati da sam radio 40 (četrdeset) godina, dva mjeseca i nekolika dana preko toga sve bez dana bolovanja ne samo 8 ili 10 sati dnevno, vikendima i praznicima nego čak 14 sati u prosijeku, tokom cijeloga radnoga vijeka. Ne znam, niti sam imao uvid u svoja lična mjesečna i godišnja primanja, ali sam siguran da ukupni zbir za navedeni radni period nije veći od protivrednosti 300.000 – 350.000 eura današnjih!
Naravno da biznisom se nijesam znao, niti umio, a još manje imao vremena time baviti, pored stručnog i naučnoga rada i trci za zvanjima kako su to predviđali zakonski propisi u naučnoj djelatnosti. Dakle, penzija, nepokretna imovina, devizni računi u banci, novac koji posjedujem „sakriven – zavijen u stramac (dušek)” i(li) „svo zlato – blago” koje posjedujem ja i članovi moje porodice ne čini ni približno procenat od bogatstva Acovoga i(li) Bracovoga!
Dok o bogatstvu, bilo u novcu ili nekretninama njihovim pričam, pada mi na um crnogorski pjesnik i vladar Kralj Nikola Mirkov Petrović, koji je bio na prijestolu crnogorske države više od pola vijeka. U svoje pero bio je najbogatiji Crnogorac u svojoj državi sa brojnim posjedima po vascijeloj Crnoj Gori „njegovoj državi”, obaška novci, zlatni perperi ili druge valute smještene i oročene u evropskim bankama Beča, Pariza, Petrograda i tako dalje!
Naravno tu su: nakit, dragulji, zlato i brilijnti, a što se može lako provjeriti u veoma dokumentovanoj knjizi dr Mirčete Đurovića „Crnogorske finansije 1860-1915”, Titograd 1960.
Naravno da sam u Državnom arhivu na Cetinju dugo godina istraživao razne fondove i ispisivao brojna dokumenta, imao uvid u imovinski karton odnosno spisak imovine – nepokretnosti Kralja Nikole M. Petrovića i uvjerio se lično čime je sve raspolagao „Mi Nikola Prvi Po Milosti Božijoj“, Vladar i Gospodar Crne Gore!
Nije niukom slučaju za poređenje vladavina kralja Nikole Petrovića sa vladavinom Mila Đukanovića! Kralj Nikola Petrović je stvarao i udario temelje državi Crnoj Gori, formirao njen prostor i granice sa društvenom strukturom postojećom nacionalnom, političkom, ekonomskom, kulturnom i konfesionalnom, ujedno uspostavljajući državne institucije po evropskim uzusima kao nadgradnju dotadašnjem društveno-političkom razvoju i tako dalje!
A šta je crnogorski vladar u trodecenijskoj vladavini učinio za „svoj narod” u državi koju je kako kaže/u obnovio državnost? Prostim jezikom rečeno i narodu u državi Crnoj Gori razumljivo jeste da je potpuno razorio cjelokupnu ekonomiju – privredu uvođenjem „evropske tranzicije” i „vaučerizacije”, pravilnije je reći pljačke, od koje se dobrano okoristio zajedno sa svojim podržavaocima, satrapima, novonastalim biznismenima i milionerima današnjim!
Narodskim jezikom rečeno: ništa da valja sem za sebe što je stvorio privatni feud od države Crne Gore. Reforme u vojsci, državnoj administraciji, kulturi, prosvjeti, zakonodavstvu, sudstvu, upravi policije, zdravstvu i ostalim institucijama sve je podredio i prilagodio svojim potrebama i svojoj dugogodišnjoj vladavini, a ostalo ostavio odnosno nastavio da eksperimentiše sa brojnim reform(ator)skim planovima i programima. Jednom riječju bila su to njegova politička i državnička trodecenijska (p)lutanja.
Tu nas je ostavio gdje sada jesmo i zakucao za donji dio ljestvice u sljedećih četiri – pet ili više decenija. Ali nam je ostavio „ničiju kuću” da se javnost crnogorska zabavlje i odgoneta hoće li bivši sedmostruki premijer, predsjednik države u dva mandata, a sada počasni predsjednik poželjeti da ima svoju kuću, „što je realno” gledajući razumljiv njegov interes ako se odluči da je kupi! Naravno, od prvog čistog miliona i na sve to još doda nekolika pa ostatak života odnosno treće doba provede u svojoj bivšoj „nečijoj kući”!?
Doduše, mora se (pri)znati u svemu tome da je normativno „stvorio prvu ekološku državu” i na tome stao odnosno tako je ostavio sasušenu kao list u poznu jesen sa brojnim novostvorenim deponijama smeća na obalama brojnih crnogorskih rijeka i rječica, puteva i magistrala!
Sa druge strane uspio je, to malo akvatorija – morskog dobra koje posjeduje država Crna Gora, da kaldrmiše, poploča i betonira nekoliko desetina hiljada kvadrata nekad(ašnje) „biserne obale crnogorske”! I tako dalje i tome slično!
I, o svemu tome nikome ništa, niko nije pozivan na odgovornost, niti koji ministar da se sjeti ili se zabrine za prirodno blago – resurs koji mu je povjeren i dat na očuvanje. A tek šta je sa šumama i šumskim blagom? Tek kako je to sve devastirano.
A bilo je u rukama jednoga direktora „njihovoga kuma” zvanoga „zavarivač auspuha” u kompaniji „Vektra Jakić”. A koliko je tek još takvih propalih kompanija koje su bile dodjeljivane na „transparentnim tenderima” kod koji se unaprijed znao budući vlasnik, i tako dalje. I, to sve pripada trodecenijskoj vladavini Bracovoj odnosno vladavini Mila Đukanovića!
A šta tek reći za preko tridesetak afera koje su obilježile vladavinu „Nokove dvometrice”? Nećemo ih sve nabrojiti, ali samo neke moramo navesti – imenovati: Avala, Zavala, Limenka, Ramada, Klap, Vardar, Telekom, Možura, i tako dalje!
O svemu tome postoje podebele facikle i formirani su predmeti, ali istraga tapka u mjestu i sudskog epiloga nema na vidiku odnosno sve je zastarelo!? Opet nema odgovornih u tom neprekidnom lancu, a zašto? Ako nije niko bio odgovoran onda sva odgvornost pada na teret semostrukog premijera, koji je morao biti makar pozvan da se izjasni o rečenom!
Niko da skupi hrabrost, pozivajući se na važeći zakon i zakonske propise, i pozove toga premijera ili predsjednika države da izjavu da, ako se zakoni u toj privatnoj odnosno „pravnoj državi” poštuju i po njima se uređuje država i sprovodi vladavina prava!?
A šta bi se tek imalo reći i kakav bi bio odgovor za brojna ubistva po Crnoj Gori koja još nijesu rasvijetljena ili su u „fazi izviđanja i prikupljanja dokaza”? Na primjer, ubistva: Gorana Žugića, savjetnika za bezbjednost tadašnjeg predsjednika države; Duška Jovanovića, novinara; Slavoljuba Šćekića, policijskog inspektora; Pavla Bulatovića, ministra odbrane SRJ, i tako dalje!
Da li je sve navedeno dovoljno da se tadašnji premijer ili predsjednik države pozove, sasluša i uzme njegova izjava, ili je sve „zastarelo” odnosno „nesuđeni kralj” je (p)ostao nedodirljiv po slovu „nepisanog zakona”, to jest nevažećeg zakona u jednoj „prvoj ekološkoj državi”?
Ako je Acov milion u kešu kojim je „(k)upio slobodu” tako „čist kako tvrdi ODT-e” i Bracov prvi milion stečen „pozajmicom na povjerenje, čast, ugled i državnu poziciju”, a obojica milionom pokri(va)li dugovanje „Prve Banke” od 11 miliona, jedan kao premijer a drugi kao direktor banke, onda je tu ZKP-e ništavan-nevažeć, a sudijska ODLUKA neka bude moja, kao „slobodno sudijsko uvjerenje”, ubjeđenje i utisak da neko mnogo kupno laže odnosno govori (ne)istinu!
Činjenice su bile pred sudijama ali ih je neko namjerno previdio, pa se nijesu mogle „pitati” niti izgleda ticale, makar ako ne istine oko „konflikta interesa”, jer su oni dva rođena brata od istih roditelja!? Šta o svemu tome misli i ima da kaže ili demantuje tadašnji ministar finansija Igor Lukšić, za čijeg mandata je obavljena ta neviđena „ekspertska (trans)akcija” zvana „milion eura za 11 miliona eura? A ko je tada bio premijer ili predsjednik države, zna li se?
Ako u navedenom nema ni udaljene sumnje da bi mogao neko biti procesuiran zbog direktorske, ministarske, premijerske ili predsjedničke neodgovornosti, osnovane sumnje da je počinio krivično djelo, zloupotrijebio službeni položaj, bio u konfliktu interesa i tome slično, onda (po)grešno percipiram(o) argumete i informacije o ljudima i događajima, a zdravorazumsko logiciranje i poimanje društveno-političke zbilje u Crnoj Gori nije na zavidnoj visini, u prethodne tri decenije Milove vladavina i Acove „Prve banke”, njihovih prvih miliona, satova, nakita, zlata, umjetniških slika i ostalih antikviteta, stanova, poslovnih prostora, vikendica, tajnih žiro-računa u inostranim bankama, otvorenih firmi ili firme koje „nemaju ni cent” profita ili obrta!? Moguće da neko ima i drugačije gledanje na sve rečeno, ali me to neće razuvjeriti niti ubijediti da je suštinski drugačije od onoga kako sam ga ja posmatrao i objektivno sagledao i iznio!!!
A sada samo mi recite, na sve iznijeto, šta imate da dodate ili zamjerite da: Acov(i) i Bracov(i) „prvi” milion(i) (ni)je(su) stečen(i) poštenim (dano)noćnim radom, od plate, političkog i državnog ugleda, povjerenja, državne pozicije, bratske sloge i partnerstva u biznisu, a sve (p)održano (o)pozicijom državnim institucijama, politički i sudski (č)isto, (pr)ovjereno i iznijeto na čistac!?
Takođe, javno recite i primijetite da li je nađeno oružje kod Aca, ili kolekcija skupocjenih satova u posjedu kod Braca jedino što im se može staviti na teret, pored onoga što smo onako na brzinu argumentovali, prozvali, nabrojili i nabacali u tekstu kako bi se skinuo veo zaborava koji se uporno ignoriše od nadležnih sudskih i policijskih instanci i organa, a spisi u fasiklama posloženi i smješteni u ladicama, kao „formirani predmeti”, da čekaju neko bolje vrijeme za istragu i sudski epilog i tako sve do konačne zakonske zastarelosti!
I na samom kraju, umalo zaboravih, šta ćemo sa švercovanjem cigareta i nafte u periodu posljednje decenije 20. vijeka i aferom „S. Č”? Zar se „duvanski dim” još ne vije „plavetnim, beskrajnim, nebeskim svodom iznad Crne Gore”, a njegov miris ne osjeća u vazduhu?
Zar smo zaboravili brojne cistijerne sa naftom koje su krstarile Crnom Gorom od čega su profitirali tadašnji „mladi i hrabri” dileri, vozači, mnogi današnji biznismeni? Naravno, nastavilo se sa šverom cigareta iz „Luke Bar” ne u tolikoj mjeri kao nekada, ali nije (pre)stalo već se dozirano još obavlja!
Kako, recite javnovsti crnogorskoj, da zaborav pada na Volijeve banane „filovane bijelim prahom”, a ne radi se o jednom i desetak kilograma praška – opojne supstance nego nešto oko pola tone čistog bijelog praha? Ko se tu ugrađuje da se na sve to uporno ćuti, a tamo nekom zavisniku drogašu – dileru sa nađenih nekoliko grama droge odmah u haps i sudski epilog ekspresan!?
Naravno, ne može se zaboraviti, i pored toga što i to neko hoće da zataška, neki naš crnogorski brod, ako se dobro sjećam „Jadran” koji je prenosio – švercovao dogu, šta bi sa njim i sa visokim oficirom toga broda? Dokle se tu stiglo i ima li epiloga?
I tako bismo mogli da nabrajamo do sjutra, mnogo afera i stečenih prvih i stotih miliona, koji su ispunili crnogorsku stvarnost u vrijeme trodecenijske vladavine Aca i(li) Braca, a mnogo više Bracovih miliona, nego zlata i skupocjenih satova, trofejnog oružja ili onoga čije je vlasništvo i porijeklo ostalo još neutvrđeno!?
Ostajte mi živo i zdravo, trošite zarađene prve i(li) stote milione, uživajte u njima putujući zemaljski šarom tamo gdje je „zemaljski, carski i nebeski raj”!
Aco i Braco, budite sigurni i uvjereni da ste sačuvani dokle god su oni vaši odani čuvari, kao ćutolozi, smješteni besplatno i bezbjedno u ZIKS-u odnosno u UIKS-u! A još ste više sigurniji, jer „Duškove plave torbe nema”!? Sveto je još na liječenju i mudro ćuti odnosno poštuje dati ili prećutni dogovor!? Zar (ni)je drugačije, ah kako je tako lako steći prvi i(li) stoti milion Acov i Bracov?
Kažu, zakoni su tu da se krše, zaobilaze, izbjegavaju, previđaju, da se odugovlači i razvlači i interesno tumače! Naravno uz advokata/e koji sudiju i javnost ubjeđuju da njihov klijent – okrivljeni neće pobjeći već će samo otići na dugogodišnje „liječenje”, kako bi nastavio svoj biznis!
(Mišljenja i stavovi u rubrici Kolumne/Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije Borbe)
