A sad samo Jako(v)!

Piše: Aleksandra Rovčanin, magistrand francuskog jezika i predsjednica NVU „Srpski omladinski klub Liberte“

Prošle sedmice su se u Crnoj Gori odigrali predsjednički izbori, na kojim su političari koji su izveli i valorizovali trideseti avgust jasno potvrdili da je politika Mila Đukanovića prošlost, ali ipak da ima snažno uporište među građanima Crne Gore. Sama činjenica da višedecenijski diktator, čije ime se vezuje za najteža krivična djela, ima podršku iznad 35 procenata djeluje poražavajuće. Čija je to, prevashodno, zasluga; i zbog čega je to neoboriv fakt možemo raspravljati posle drugog kruga zakazanog za 2. April tekuće godine. No, uprkos tolikoj podršci, samo zbog govora Ivana Vukovića na završnoj konvenciji, koalicioni kapacitet Mila Đukanovića je maltene ravan nuli i mi to moramo da verifikujemo.

Ono što je u međuvremenu isplivalo, u jeku kampanje i nakon izbora jeste da je dio menadžmenta Uprave Policije, ranije već samodeklarisani kao pripadajući Đukanovićevom režimu, sarađujući sa tzv. Kavačkim klanom – švercovali narkotike, mučili, hapsili i prebijali pripadnike suprostavljenih klanova; a prije toga, već skoro godinu dana, kao nosioci sudske vlasti su prvo uhapšeni Vesna Medenica i Saša Čađenović. Sama ta činjenica, da je unutar državnog sistema zaduženog za očuvanje reda i sprovođenje zakona djelovala organizovana kriminalna grupa narušavajući ne samo institucionalni integritet već i elementarnu sigurnost građana Crne Gore – dovoljan je razlog da se na birališta izađe i da se glasa za odlazak Đukanovića natrag u košmar koji smo živjeli prije 30. avgusta. Zarad skeptičnih Srba, koji u Jakovu Milatoviću vide novu prevaru srpskog naroda u Crnoj Gori, vrijedi naglasiti da će oni ljudi čija imena još nijesmo vidjeli u naslovnicama zbog istih krivičnih djela aktivno sudjelovati u drugom krugu protiv Jakova, i da je to dovoljan razlog da se Jakov podrži. Zbog toga, pred Srbima iz Crne Gore je jedan poslednji zadatak – da ne dozvole da se ti ljudi personalno vrate na pozicije odlučivanja, jer bi to značilo razvoj događaja koji smo, demokratski i u svečanoj atmosferi „strasnih molitvi“ (grč. Λιτή, odn. lithia) odbacili.

Nakon definitivnog kraha Mila Đukanovića per-se, a samim tim i posledičnog kraha DPS na vanrednim parlamentarnim izborim zakazanim za 11. Jun tekuće godine, srpski narod u Crnoj Gori više neće imati „a priori“ poklanja svoje glasove svakom ko se predstavi drugačije od Đukanovića, već ćemo moći da, legalnim političkim mehanizmima, postavimo pitanje naših prirodnih prava koje nam međunarodno i lokalno zakonodavstvo garantuju. Što svakako nećemo moći ukoliko rečeni organizovani kriminalci i njihove neidentifikovane kolege dobiju priliku za povratak na vlast, prvo na predsjedničkim i zatim na parlamentarnim izborima. Stići će na red i odgovornost političkih elita, i pomenuta prava – samo je bitno izaći na birališta i do kraja završiti posao koji smo radili svih ovih godina.