SAMO VI NE FORMIRAJTE VLADU!

piše: Bećir Vuković

Jednom je jedan filozof među političarima – prečicom – skratio muke suprotstavljenih strana – moral ostavimo crkvi, ovo je politika. Istom prečicom stigao je i do pitanja – hoćete li teokratiju, ili demokratiju. Ili, ili – što rekao danski Sokrat.

– Samo, nas, vi, nemojte braniti – ispred hrama u Podgorici, prije jedne litije zakliktao je sveštenik Gojko Perović.

Naravno, sveštenik je mislio na opozicione političare, ali po načinu govorancije, odvajajući – riječ – po riječ – i iz drona, sa visine od sto metara, vidjelo se da se ustremio na Demokratski front.

Da da, na poslanike DF -a, koji su listom pohapšeni u gluvo doba noći, kad je u Skupštini izglasan Zakon o slobodi vjeroispovijesti.

I, povratio se, i u stilu velikog crnogorskog besednika zapečatio misao – samo nam, vi, nemojte, pomagati…

– Samo, nam, vi, sada, nemojte, formirati vladu – poslije pet- šest mjeseci, odgovara mu kršteni rab Božiji, vjernik Srpske pravoslavne crkve, grešni Bećir Vuković. Samo – nam – vi – nemojte – formirati – vladu.

– Samo, nas, vi, nemojte, braniti – djelovalo je vrlo, vrlo, uvredljivo, u narodu se osjećala neprijatnost, a možemo misliti kako su se tek osjećali političari koji su, bez sumnje, bili – markirani. Kao da ih je neko u nečemu uhvatio, a oni – pravo iz zatvorskih ćelija – stigli na litiju..!

Prije svake litije, neizostavno, bez imalo blagoglagoljivosti, sa povišenijem tonom, sveštenici su opominjali da se ne nose stranačka obilježja, niti ikakva nacionalna obilježja, niti, ne daj Bože, da političari uzmu ikakvog drugog učešća u litijama, osim da šetaju kad su već tu, a bilo bi ljepše da su ostali kućama, mogao je bilo ko završiti misao – neizgovorenu pouku – nekoga od crkvenih besednika…

Tako je i bilo, sve se ispoštovalo – naročito su poštovana uputstva i preporuke sveštenika, a za preporuke NKT, nije se mnogo marilo…

Sada, oni, koji su tražili takvo ponašanje političara, trebalo bi i sami tako da se ponašaju..!

Tražili ste da se političari ne miješaju u misiju litija, sada, političari traže da se isti glasnogovornici ne miješaju u formiranja vlade. Zato što je narod, isti narod iz litija – baš te političare – izabrao da vode državu. Stvar je čista, i jasna, da jasnija i čistija ne može biti.

Mladi ljudi koji su iznijeli litije i donijeli slobodu, nisu, vjerujte, nikakvi – preletači – niti, sada, traže da ih neko drugi vodi (recimo, razni Dritani), nego traže da ih vode oni koje su glasali.

U tom stilu i smislu, ni Dritan ne bi smio mnogo da – ciganiše…

Demokratski fron, prije izbora, napadan je na neviđen način. Sudske presude još vise nad glavama lidera Fronta.

Front se napada i poslije izbora, iako je Front – kičma – pobjede na izborima. Ali, ovi potonji napadi još su perfidniji i nemoralniji, čak i od onih policijskih…

Narod na sva zvona priča da se crkva miješa u izbor nove vlade. Po tom pitanju usijane su i društvene mreže. Iste primjedbe uvjerljivo iznose i vodeći opozicioni političari. Sva ta ujdurma ne može se ugurati pod tepih.

Em, tepih je mali, em, izlizan, em, tepih je star, em, mnogo je ‘materijala’ koji ne može stati pod toliki tepih. Narodu je dosta svakog guranja pod tepih, ili će narod sve istresti ispred kuće, pa opet Jovo, nanovo. Htjelo se reći, da u ovom delikatnom trenutku, i crkva bi morala da ostane kod kuće.

Paralelna priča, koja danima poput bauka kruži Crnom Gorom, jeste predsjednik Srbije Alaksandar Vučić.

Svi napadi na Vučića koji dolaze iz Crne Gore, samo su – loš izgovor – za nešto drugo, a to rade – maskirani Srbi – koji bježe koliko ih noge nose od nečeg trećeg, a od čega bježe, i šta ih je tako prepalo, uskoro bi mogli znati.

Ili, da im baba salije strunu…

Da bi – izgovor – bio ubjedljiviji, čak se digla i hajka na Patrijarha Srpskog Irineja..!

Najlakši način da se prečicom sazna od čega mnozina bježi jeste – uviđaj u dodatne biografske podatke pohranjene u dosijeima.

Uza stranu, ali prečicom, stiglo se i do pitanja svih pitanja: ko to svađa Srbe u Crnoj Gori…

Ko to tamo muti vodu, na izvoru…