Eho izbora: Đukanović nije više potreban Crnoj Gori!

Sa svega 29 godina došao je do mjesta premijera, bez prethodnog političkog iskustva (ne računajući omladinu komunističke stranke), a nakon što je u Titogradu završio ekonomiju).

Strpljivo i marljivo je radio na prosperitetu Crne Gore, pa je tako prema analizi „Independenta“ došao do bogatstva od 12.000.000 evra, dok navodno, njegova porodica kada se sve sabere, ima desetostruko više.

Što se tiče studentskih dana, „zarađivao je noseći džakove sa brašnom“…

Od šverca cigareta za koji je otpuživan, a zbog kog Evropa bilježi 700 miliona evra gubitka na godišnjem nivou, do izvještaja italijanske agencije Ansa i tvrdnji da je od 1994. do 2002. predvodio grupu za krijumčarenje cigareta između Crne Gore i regije Pulja u Italiji…

Njegova stranka više neće moći da formira većinu, ali, visoka izlaznost u zemljama poput Crne Gore može imati i neželjene propratne posledice.

I pored rezultata kakav jeste na izborima, svako bi se u iole pristojnom sistemu odrekao funkcija, ali ne i Đukanović.

Zbog toga dio javnosti u Crnoj Gori i dalje ne slavi pobjedu nakon glasanja, plašeći se da Milo „ima još nekog keca u rukavu“.

Ono što je jako važno znati jeste da je Milo i dalje predsjednik, iako gubi kontrolu nad Parlamentom, dok će njegovo nasleđe biti još dugo na političkoj sceni Crne Gore.

Sporni zakon koji se tiče crkve biće povučen, biće doneseni antikorupcioni zakoni, biće formirana ekspertska vlada sa vremenski ograničenim mandatom. Najavljeno je izjašnjavanje građana o ključnim pitanjima, dakle više direktne demokratije. Neće biti revanšizma, ali hoće biti obračuna pravne države sa kriminalom.

Jedni kažu da mu je vrijeme da se preseli negdje daleko od Podgorice, drugi prizivaju zatvor za razne malverzacije u toku duge vladavine, dok treći tvrde da će ostati u politici sa aktuelnim mandatima i probati da se, mic po mic, vrati na presto koji će mu se definitivno „maknuti“ 2022. godine, kada mu ističe predsjednički mandat.

Do tada, da se podsjetimo čuvenih izjava Mila Đukanovića (što kontradiktornih gledajući današnje stanje, što izrazito antisrpskih), i da sami sebe podsjetimo s vremena na vrijeme zbog čega nikad više neće biti potreban, niti će građani Crne Gore poželjeti vladara kao što je on.

– Na Kosovu je napadnuta Jugoslavija. Kosovo je bedem srpskog i crnogorskog naroda koje ne može pasti dok je nas i pokoljenja naših potomaka. Nebrojeno puta smo rekli: Kosovo se mora braniti svim sredstvima – Andrijevica 13. jul 1990.

– Što se tiče straha od Srbije, time pokušava politički manipulisati jedan broj ljudi, nasljednika ustašoidne politike Sekule Drljevića i Savića Markovića Štedimlije, politike razbratništva sa srpskim narodom. U svojoj zaslijepljenosti mržnjom, oni izmišljaju etnogenetske teorije o tome da smo iz Male Azije, pričaju kako je naše pismo latinično a vjera nam katolička… I to sve s namjerom da dokažu našu autohtonost i posebnost u odnosu na Srbe – NIN, 1990. godina.

– Naglašena briga za Crnu Goru je samo dimna zavjesa iza koje se krije mržnja prema uvijek ‘potencijalnom okupatoru’ – srpskom narodu.

– Od svega najviše mrzim četnike, ustaše i stopostotne Crnogorce!“, 1991.

– Nametnuti rat ćemo dobiti, baš kao što smo sve takve protivnike pobjeđivali tokom cijele naše istorije. Ovog puta ćemo završiti zajednički život s njima i raskinuti sve kontakte, nadam se za sva vremena. Nadam se da će se u toj diobi formirati nove državne zajednice u kojima ćemo živjeti, granice sa Hrvatskom povući pravednije i logičnije, nego što su to uradili priučeni boljševički kartografi, čiji je izgleda jedini cilj bio da nad Crnom Gorom, u dijelu Boke bude hrvatsko starateljstvo. Još ću vam samo ovo reći: Crnom Gorom teče Zeta, uskoro će i Neretva.

– Tek ću da budem bogat kada budem prestao da se bavim politikom.

„…nijedan zakon ne smije biti smetnja poslu koji je u interesu Crne Gore“ (kada je sa gazda Jezdom sklopio ugovor oko zakupa Svetog Stefana)

– Ponosni smo na srpsko porijeklo i crnogorsku državnost, na slavnu istoriju srpskog naroda. Zato i vjerujemo u zajedničku budućnost i prosperitet.

– Zbog vjekovnih bratskih veza. Zajedničke krvi u svim ratovima prolivene, zbog vjekovnog sna najboljih Crnogoraca i Srbijanaca, zbog izvjesno bolje zajedničke budućnosti, Crna Gora se i otvorenog srca opredijelila za život u zajedničkoj državi sa Srbijom.

– Sukob između Srbije i Crne Gore nije počeo sa Miloševićem nego sa prisajedinjenjem Crne Gore Srbiji, 1918. godine.

(Alo.rs)