Krivokapić poručio: Skidamo jaram diktature, Crna Gora nije prćija Đukanovića i njegovih kriminalaca, sloboda je na dohvat ruke!

piše: Prof dr Zdravko Krivokapić, nosilac liste „Za budućnost Crne Gore“

Često se u našoj javnosti govorilo, mora se reći i sasvim opravdano, o „izdaji intelektualaca”, koji su se, zgroženi događajima u poslednjih trideset godina naše narodne i državne golgote, ili sasvim povukli iz javnog i političkog života, ili popustili pred iskušenjima beznačajnih nagrada i sitnih apanaža i postali saradnici režima posvećenog ličnom bogaćenju, a ne javnom dobru. Često se i meni samom dešavalo, da se pridružim eskapizmu koji je sve do nedavno karakterisao našu naučnu zajednicu i posvetim radu i istraživanju, prepuštajući društvena pitanja onima koji su se posvetili javnom pozivu.

Međunarodne konferencije na kojima sam učestvovao predstavljale su, između ostalog, izvor profesionalnih zadovoljstava za mene, potvrdu da je sve ono što sam postigao u svojoj struci dalo rezultate i ostalo zabilježeno i na internacionalnom planu. Međutim, dešavalo se da na tim konferencijama imam i osjećaj nelagode, a katkad i stida, kada bi mi neki kolega iz druge zemlje postavio pitanje o političkoj situaciji u mojoj državi. Nijesam znao na koji način kolegama da pojasnim poraznu činjenicu da je Crna Gora, nekadašnji simbol junaštva i evropskog otpora tiraniji, jedina zemlja koja od sloma komunizma nikada nije promijenila vlast na izborima. Nijesam pronalazio riječi kojima bih objasnio, kako je moguće da tokom tri decenije jedna ista garnitura ljudi, koja se enormno obogatila uništavajući crnogorsku industriju i pljačkajući društvene resurse, i dalje uspijeva da vlada državom.

Nakon 30. avgusta neće više biti nelagode niti stida, a Crna Gora će konačno postati dio civilizovanih društava koja su odbacila diktaturu kao oblik političkog uređenja države.

Prije svega, shvatimo koliko su razlike u reformskom dijelu stanovništva sekundarne u odnosu na najvažniji zadatak – svrgavanje onih koji su nam uskratili slobodu, a oteli zajedničku imovinu. Da, imamo i teiste i anti-teiste, i konzervativce i liberale, i patrijarhalno i feministički orijentisane, i tradicionaliste i moderniste, i Srbe i Crnogorce. A imamo i svima njima, koji su izabrali različito viđenje svijeta i ličnog života, jednu zajedničku crtu – da su jednako potlačeni, jednako prevareni, jednako uniženi od strane vladajuće elite. Nikada jedna ideologija neće prevagnuti nad drugom – i u kakvom bismo užasavajućem svijetu živjeli, kada bi se to dogodilo! Neka se nadmeću u stalnoj i slobodnoj, mirnoj i demokratskoj razmjeni mišljenja, boreći se za prevagu ne prisilom i podmićivanjem kao što je to slučaj sa Demokratskom partijom socijalista, već argumentom i većinskom voljom.

Stvorimo sada zajednički okvir u kome će sve te razlike obitavati, a razmontirajmo kleptokratski sistem, konstruisan da nas sve zajedno ponizi, sve zajedno potlači i sve zajedno pokrade. Ali, reći će neko od naših zavedenih sugrađana – neće li dolazak opozicije, ugroziti državu? Državu, za čiju su se slobodu vjekovima borili preci tih navodnih „državnih neprijatelja”? Ne. Neće. Jer, nije država svojina klana Đukanovića, niti kriminalnih porodica koje ga okružuju, već naroda koji je na ovoj zemlji ponikao. I zato će, tog sve bližeg dana u kome će se narod, bez obzira na prijetnje i ucjene, osloboditi i povratiti svoju zemlju i svoju imovinu od onih koji su je oteli, biti lako povratiti izgubljeno jedinstvo.

Nije bilo pretjerano inventivnosti u odluci vlasti da u tekućoj predizbornoj kampanji opet upotrebljava izanđalu retoriku o „ugroženosti države“ i „odbrani Crne Gore“. Uvjeren sam da i kod simpatizera režima takva vrsta kampanje postaje monotona i da gubi kredibilitet. Od koga to ektremno bogati vlastodršci „brane Crnu Goru“? Da li zaista misle da će ponovni projekat zastrašivanja naroda imaginarnim prijetnjama iz Srbije ili Rusije zamaskirati njihovo pustošenje prirodnih resursa, njihove afere, korupciju, bankovne račune, njihove nezakonito stečene stanove? Svakako, Crnu Goru oni ne mogu braniti od mene, jer sam u svojoj zemlji ukorijenjen čitavim sopstvenim bićem, ali ću dati sve od sebe da uz slobodoumne ljude Crnu Goru oslobodim njih.

Osloboditi Crnu Goru od „tekovina“ DPS-a biće dugogodišnji i mukotrpan posao kojeg će se prihvatiti svi kojima blagostanje i prosperitet naše zemlje leže na srcu. DPS je od zemlje koja ima sve uslove da bude bogata i uređena evropska država napravila crnu rupu nepravdi, diskriminacije, kriminala i korupcije. Uspostavljeno je uređenje u okviru kojeg vladavina prava postoji samo na papiru, dok su političke, socijalne i ekonomske instiitucije pod kontrolom nekolicine moćnih familija. Beskonačno zaduživanje i nemoralno prebacivanje tereta otplaćivanja dugova na našu djecu i unuke djeluje kao „vrhunac kreativnosti“ ekonomskih politika vlasti. Izabran je razvojni ekonomski model koji se bazira na isključivo jednoj grani, što dovodi do toga da svaka krizna situacija, kao što je aktuelna prouzrokovana virusom korona, može izazvati privredni kolaps.

Nezajažljiv u pljačkaškim politikama, a u nedostatku materijala za nastavak pustošenja države, višedecenijski režim je donio odluku i da nasrne na duhovnu komponentu naroda, tj. da pokuša ljudima da uzme i dušu. Izglasavanje „Zakona protiv pravoslavlja“ predstavljalo je onaj ključni momenat kada je narod rekao – dosta je bilo! Dušu nam nećete uzeti! Tada sam i sam odlučio aktivno da se uključim u politička dešavanja, uz mnoge moje kolege. Nezapamćena masovnost i energija na litijama, koje su osim pravoslavnih vjernika podržali i svi slobodoumni ljudi, pred cjelokupnom domaćom i inostranom javnošću su demonstrirale gdje sada stanuje većinska Crna Gora. Takvu većinsku i slobodnu Crnu Goru režim neće uspjeti da pobijedi niti potčini ni očekivanim izbornim krađama i neregularnostima. Njen trijumf je istorijska neminovnost.

Režim u zalasku je pripremio teren za ekonomsku krizu kakvu naša država ne pamti. Nova vlast će se sa takvom elementarnom ekonomskom nepogodom uhvatiti ukoštac, vodeći prije svega računa o najugroženijim kategorijama. Oni koji su najsiromašniji, koji su najviše propatili i najviše bili diskriminisani, za novu vlast će predstavljati prioritet u ekonomskim politikama i mjerama.

Diversifikacija ekonomije biće izvršena uz posebnu dozu osjetljivosti prema inovativnim tehnologijama. Vrijeme je, napokon, da država koja toliko dugo u svemu stidno zaostaje, u mjeri u kojoj je mladi naraštaji, osim ako se radi o djeci režimskih političara i tajkuna, uopšte i ne doživljavaju kao zemlju za koju bi vezali svoju budućnost, postane istinski moderna – a za nas, u koaliciji „Za budućnost Crne Gore”, modernizacija ne znači vesternizaciju, niti projektovano napuštanje naše vjere i naših vrijednosti.

Crnoj Gori ćemo povratiti njen istorijski ugled i prekinuti bizaran proces njenog udaljavanja od sebe same, koji je pokrenula DPS. Crna Gora se neće stidjeti svoje slavne prošlosti, koju je aktuelni predsjednik i višedecenijski diktator nazivao „istorijskim lutanjima“. Naši građani biće opet ponosni na sopstvenu državu. Iako su lustracija čelnika vladajuće partije i njenih satelita, kao i provjera porijekla imovine, svakako ono što neminovno očekuje rukovodioce vlasti, osjećam potrebu da naglasim: proces pomirenja mora predstavljati društveni imperativ. Zaštitićemo zaposlene u državnoj upravi kojima je DPS pripremio masovna otpuštanja, a bez čijeg rada bi država ostala lišena administrativnog kapaciteta za priključenje Evropskoj uniji.

Neće biti nikakvog revanšizma, niti osvete prema onima koji su godinama glasali režimsku partiju. Znamo da su na to bili nuždom i pritiskom natjerani. Tu našu braću pozvaćemo da udruženim snagama gradimo bolje i pravednije društvo. 30. avgusta, tako i učinimo i uzmimo učešća u stvaranju istorije. 30. avgusta, načinimo mali napor, odvažimo se i ohrabrimo. 30. avgusta, zaslužimo slobodu, pred precima i
pred potomcima. Za budućnost Crne Gore!