Nosilac liste “Za budućnost Crne Gore”: Kad pobijedimo procesuiraćemo sve koji su krali i otimali od države!

Nosilac pobjedničke liste “Za budućnost Crne Gore” Zdravko Krivokapić je čovjek impresivne akademske biografije, profesor Mašinskog fakulteta u Podgorici, veliki vjernik i otac petoro djece, a u ekskluzivnom razgovoru za Balkanist otkrio je zbog čega je odlučio da neposredno uđe u politiku te ispričao o očekivanjima od izbora i svojim prioritetima razvojne, ekonomske, socijalne i spoljne politike, ukoliko koalicija na čijem je čelu bude učestvovala u formiranju vlasti.

Šta vas je motivisalo da nakon nekoliko decenija uspješne akademske karijere prihvatite konkretan politički angažman?

Presudan momenat koji je odredio moj ulazak u politiku bilo je usvajanje Zakona o slobodi vjeroispovjesti. Neposredna primjena ovog pravnog akta direktno bi ugrozila moja ljudska prava, kao hrišćanina i pravoslavca. Ovaj zakon pravilnije je bilo nazvati Zakonom o zabrani ispovijedanja vjere pravoslavnih hrišćana. Sadržaj i duh Zakona o slobodi vjeroispovjesti naveo me je da svoje ranije društveno djelovanje dodatno intenziviram ispoljavanjem konkretnog političkog stava, što je za rezultat imalo ponudu da stanem na čelo liste „Za budućnost Crne Gore.“

Neposredno nakon usvajanja zakona kreće tihi pritisak na sve subjekte, koji su se otvoreno protivili pravnom nasilju. Protokom vremena taj pritisak eskalira na ograničavanje slobode mišljenja pojedinaca, medijskih sloboda, pa čak i ograničavanje slobode kretanja.

Eskalacija pritisaka vlasti na pravoslavne vjernike i sveštenstvo uslijedila je nakon veličanstvenih litija, sjajnih manifestacija narodnog jedinstva i sabornosti. Litije su na najbolji način ilustrovale odnos Crnogoraca prema kanonskoj pravoslavoj crkvi. Dostojanstvena poruka litija obesmislila je sve perfidne podvale režima, usmjerene prema protivnicima nečasnog i nelegalnog zakona o slobodi vjeorispovjesti.

U vrijeme socijalizma Crna Gora je bila srednje razvijena industrijska zemlja. Uništenje naše industrije počelo je dolaskom Mila Đukanovića na vlast, a intenzivirano tokom 14 godina nezavisnosti kada je broj radnika u proizvodnji smanjen čak tri puta. Postoji li šansa da se dio nekadašnje industrije revitalizuje, odnosno da se u Crnoj Gori razviju i nove grane proizvodnje?

Meni kao inženjeru po struci teško je padalo sve što se dešavalo poslednjih 30 godina. Ostali smo bez jednog jedinog industrijskog postrojenja, a nekada je Crna Gora bila prepoznata po raznim segmentima industrije, počev od složene industrije građevinskih mašina, pa do drvne industrije, proizvodnje koja zahtijeva najmanji obrt kapitala.

Za poslednje tri decenije opstala je samo u nekoj mjeri poljoprivreda i turizam, koji se takođe mogao i morao razvijati pravilnije. Pandemija virusa KOVID-19 pokazala je sve loše strane crnogorske strategije ekonomskog razvoja, što priznaju i predstavnici režima, ističući da je pojedine segmente industrije kompatibilne sa turizmom i poljoprivredom, prirodnim resusima i našim ljudskim potencijalom trebalo zadržati.

Podsjetio bih da u jednom periodu na teritoriji SFRJ nije bilo veće tehničke kulture na malom prostoru od Crne Gore. Dolaskom na vlast naše koalicije stvoriće se uslovi za revitalizaciju grana industrije po kojima je Crna Gora nekada bila prepoznata.

To možemo postići dovođenjem ozbiljnih stranih investitora, koje prvo što interesuje je stabilnost i vladavina prava u zemlji gdje investiraju. Da režim nije uspio da obezbijedi ni jedno, ni drugo, posredno pokazuje da velike kompanije i ozbiljni investitori zaobilaze Crnu Goru i radije odlaze u susjedne zemlje.

Što se tiče drugog dijela vašeg pitanja, smatram da šansu za reindustrijalizaciju možemo naći u procesu seljenja industrije iz Kine ka Evropi. Morska obala i luka Bar su naše komparativne prednosti na tom polju. Naravno, ovaj proces reindustrijalizacije Crne Gore je mukotrpan proces, ali i neophodan. Danas nemamo dovoljno kadrova kao ranije, raniji potencijali su devastirani i uništeni katastrofalnom ekonomskom i razvojnom politikom režima. Nekada je recimo Kombinat aluminijuma Titograd proizvodio mikronsku foliju, od čega je današnji tehnološki nivo zaista daleko.

Ukoliko pobijedite na izborima imate li viziju kako riješiti problem nezaposlenosti?

U našem ustavu zapisano je da je Crna Gora država socijalne pravde. Međutim, realna slika našeg društva odudara od zapisanog. U našoj istoriji nikada nije bio veći jaz između onih koji imaju i onih koji nemaju, kojih je više od 90% u društvu.

Smatram da u našem društvu treba razvijati kulturu sistemske solidarnosti, koja bi motivisala vlasnike kapitala da ulažu i u proizvodnju, a ne samo spekulativne poslove koji donose brzu zaradu. Pored privlačenja velikih stranih kompanija, treba posebnu pažnju razvoju malih i srednjih preuzeća i pogona od oko 50-ak zaposlenih. Nekoliko stotina, možda i do hiljadu ovakvih subjekata otovrilo bi desetine hiljada novih radnih mjesta i značajno ublažilo problem nezaposlenosti.

Postoje zemlje koje su na ovom planu uradile mnogo. Smatram da treba analizirati njihova iskustva i kreirati model koji bi bio primjenjiv na našu Crnu Goru. Pojedine zemlje, uključujući i one iz bivšeg socijalističkog bloka, uspjele su da na svojoj teritoriji razviju tehnoparkove i motivišu velike kompanija koje se bave digitalnom ekonomijom da na njihovim teritorijama otvore postrojenja i softverske centre.

U ovim projektima zaposlilo se mnogo mladih informatički pismenih ljudi iz lokalne sredine. Aktuelni režim o ovoj mogućnosti uopšte čini se nije ni razmišljao, a kamoli pokušao da kreira strategiju.

Šta su za vas prioriteti spoljne politike i gdje u budućnosti vidite Crnu Goru i međunarodnih odnosima?

Ja nisam diplomata, pa po pitanju spoljne politike i međunarodnih odnosa mogu da vam odgovorim samo kao inženjer. Kao i u svakoj drugoj oblasti, i u sferi međunarodnih odnosa poštovaćemo sve važeće međunarodne ugovore. Tu mislim na ugovore i sporazume koje je još uvijek aktuelni režim potpisao i koji proizvode dugoročne pravne obaveze. Kao jednu od važnih obaveza i prioriteta buduće vlade i crnogorske diplomatije vidim popravljanje odnosa sa onim zemljama koje je pogrešna spoljna politika poslednjih godina poremetila.

Mislite li tu i na Rusiju?

Da, posebno sam mislio na Rusku Federaciju, našu bratsku pravoslavnu, slovensku zemlju i velikog istorijskog prijatelja. Crnogorski narod gaji iskrene simpatije prema ruskom narodu i kako pokazuju istraživanja javnog mnjenja ta osjećanja su ostala netaknuta uprkost agresivonoj antiruskoj politici aktuelnog režima. Nadam se da će nova vlast ne samo vratiti naše odnose sa Rusijom tamo gdje su oni u istoriji i bili, već izgraditi i nove mostove saradnje u ekonomskoj i kulturnoj sferi.

Kakva su vaša očekivanja od izbora avgusta?

U svemu što sam radio u životu želio sam da uvijek postignem najbolje rezultate. Prihvatio sam se i ovog teškog i nezahvalnog posla sa istim motivima. Kroz svoje lično djelovanje, zajedno sa timom koji sam okupio pokušaćemo da listu „Za budućnost Crne Gore“ afirmišemo kao garanciju bolje budućnosti naše zemlje. Kampanju ćemo bazirati i na porukama pomirenja onima sa kojima se ideološki razlikujemo. Poslije izbora i naše pobjede očekujem da budu procesuirani svi koji su krišili zakone, devastirali državnu imovinu i oštetili državni budžet. Zalagaću se da naša koalicija i eventualno drugi opozicioni subjekti koji budu formirali vladu praktično demonstriraju da apsolutna vlast ne mora i apsolutno da se zloupotrebljava, kao što to radi režim prethodnih decenija.