Kraj: Propao dijalog, nema dogovora, Vlada pokušala da ucjenjuje Srpsku pravoslavnu crkvu!

Sastanak Vlade i SPC je prekinut, do dogovora nije došlo i neće biti nastavka dijaloga, saznaje Borba

Pregovori Vlade Crne Gore i Mitropolije crnogorsko-primorske i eparhija Srpske pravoslavne crkve (SPC) na ekspertskom nivou o Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica nastavljeni su danas u 11 časova, u Vili Gorica u Podgorici.

Međutim, ubrzo nakon početka konstatovano je da nema dogovora jer Vlada ne želi da popusti, a predstavnici Mitropolije ne žele više da učestvuju u simuliranju pregovora.

Episkopski savjet Srpske pravoslavne Crkve je danas, povodom posljednjih razgovora o diskriminatornom Zakonu o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica dostavio Vladi Crne Gore pismo sledeće sadržine:

Ekspertski tim Episkopskog savjeta nas je veoma iscrpno informisao o dijalogu, koji je 20. jula ove godine vođen sa Ekspertskim timom Vlade Crne Gore o potencijalnim izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica.

I ovom prilikom napominjemo da smo se, i pored ogromne zabrinutosti sveštenstva, monaštva i vjernog naroda, odazvali pozivu Vlade Crne Gore na dijalog, očekujući i vjerujući da će se doći do zajednički prihvatljivog rješenja spornih odredbi zakona na bazi Predloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o slobodi vjeroispovijesti ili uvjerenja i pravnom položaju vjerskih zajednica, koji je 11. marta ove godine zvanično dostavljen Ekspertskom timu Vlade.

Najnovijim predlogom Vlade pred Crkvu postavljen ultimatum

Crkva Božija je i ovom prilikom posvjedočila da je po svojoj bogočovječanskoj prirodi i misiji u svijetu bila, jeste i ostaje otvorena za dijalog kao put i način za rješavanje otvorenih pitanja. Očekivali smo da je Ekspertski tim Vlade od 11. marta ove godine do danas imao dovoljno vremena da razmotri naše predloge i da će nam u pisanoj formi dostaviti odgovor na njih. Na žalost, do toga nije došlo.

Sa žaljenjem konstatujemo da je najnovijim predlogom Vlade pred Crkvu postavljen ultimatum u vidu obavezne registracije Mitropolije i eparhija SPC u Crnoj Gori uprkos činjenici da kao crkvene ustanove postoje na prostoru Crne Gore punih osam vjekova. U potpunosti je ignorisano istorijsko postojanje i pravni subjektivitet Mitropolije i eparhija. Zahtjevom Ekspertskog tima Vlade je na taj način ignorisana i odluka Svetog Arhijerejskog Sabora SPC od 26. maja 2006. godine kojom je to najviše tijelo SPC pod predsjedništvom blaženopočivšeg Patrijarha Pavla, priznajući obnovljenu nezavisnost Crne Gore, zapravo izvršena prijava tradicionalnog kontinuiteta subjektiviteta drevne Zetske Mitropolije i ostalih episkopija u Crnoj Gori. Navedena odluka je 1. decembra 2006. godine zvanično uručena tadašnjem predsjedniku Crne Gore g. Filipu Vujanoviću.

Osim toga, ignorisana je i prijava koju je 8. marta 2012. godine Mitropolit Crnogorsko-Primorski g. dr Amfilohije zvanično dostavio Ministarstvu unutrašnjih poslova, o čemu postoji dokaz koji je poznat i dostavljen je Vladi Crne Gore.

Smatramo da je nakon svih navedenih akata Crkve, neviđeno poniženje u vidu ultimatuma Crkvi da se ponovo registruje i da iznova, kao nekakva novoformirana vjerska zajednica, stiče pravni subjektivitet koji je priznat i prepoznat od svih vlasti, pa čak i okupatorskih, kroz vjekove do danas. Niko i nikada do danas nije postavio pitanje postojanja pravnog subjektiviteta ove Crkve i njenih svojinskih prava na Svetinjama i ostaloj zavještanoj crkvenoj imovini, o čemu postoji bezbroj dokaza od Otomanske imperije preko Kraljevine Crne Gore do SFRJ! I ovom prilikom podsjećamo da smo 11. marta ove godine Vladi dostavili pravno utemeljen predlog za postupak evidentiranja Crkve i vjerskih zajednica u evidencioni registar, što je ponovljeno i 20. jula ove godine od našeg Ekspertskog tima, ali nažalost bez uspjeha.

Crkvi nije svojstveno da ispostavlja ultimatume nikome, pa ni Vladi Crne Gore. Tako je bilo i u ovom slučaju, jer smo, i pored određenih stručnih primjedbi, prihvatili 61 od ukupno 66 članova Zakona. U odnosu na 5 spornih članova, predložili smo izmjenu i dopunu i to samo u dijelu kojim se ne poštuje i poništava viševjekovni identitet, dostojanstvo, subjektivitet i Svetinje Crkve i kojim se Crkva, jedina u Crnoj Gori i to mimo svakog prava i elementarne pravde, primorava da dokazuje da su crkvene Svetinje crkvene, a ne državne. Svima je jasno, bez obzira što Vlada uporno obmanjuje međunarodnu javnost, da u zakon nije implentirana nijedna suštinski bitna preporuka Venecijanske komisije od 24. juna 2019. godine.

Razmotrili smo Vladin predlog potencijalnih izmjena članova 63 i 64 zakona i konstatujemo da su oni u suštini obesmišljeni uz insistiranje Vlade na opstanku člana 62 zakona kojim se, istina uslovno, crkvena imovina proglašava za državnu, iako to ona nikada nije bila u istoriji Crne Gore.

Nikako ne može da izdrži test elementarne logike činjenica da je Vladi u decembru 2019. i u martu 2020. godine bio prihvatljiv predlog naše Crkve kojim se garantovao pravni subjektivitet Crkve i vjerskih zajednica, koji su stekle po svom istorijskom kontinuitetu i ranijim propisima, a da joj je sada upravo to postalo sporno, te i da se pitanje Svetinja sada naprasno i ultimativno uslovljava registracijom.

Vlada nije imala iskrenu namjeru da se dođe do dogovora

Na osnovu svega izloženog, jasno proizilazi da Vlada, za razliku od Crkve, ni ovom prilikom nije imala iskrene namjere da se kroz dijalog dođe do zajednički prihvatljivog i održivog rješenja već je poziv za dijalog očevidno služio za nove ucjene Crkve i aktuelni politički marketing, u čemu Crkva ne može i ne želi da učestvuje. Namjere i cilj Vlade je, na žalost, pokazao i pokazuje višemjesečni progon sveštenstva, monaštva i vjernog naroda počev od učešća na mirnim litijamja, preko neodobravanja privremenih boravaka sveštenstvu i monaštvu do rušenja Svetinja.

Episkopski savjet, imajući u vidu složenost situacije u Crnoj Gori, smatra da bi prihvatanje našeg predloga izmjena i dopuna Zakona predstavljalo puno poštovanje Ustava i pravnog poretka Crne Gore i presudno doprinijelo smirivanju tenzija i napetosti u društvu. U pitanju je jedinstveni način da se prevaziđu suštinske podjele i problemi koji već duže vrijeme potresaju i razdiru Crnu Goru.