Šašović (SNP): Divanoviću fotelja važnija od obraza!

piše: Bojan Šašović, funkcioner SNP-a Budva

U godini prosperiteta za Crnu Goru, kako reče Nikola Divanović, prvo je moralo vođu ustoličiti i van svjetovnih okvira. Naoštren odbranom vladara naših sudbina, u zanosu višeslojne fatamorgane, došlo je do „istinskog“ priviđenja Svetog Petra Cetinjskog u liku dragog mu vođe. Naravno, začetak pravog mozgobludlja ima krajnji cilj, a vrijeme je majstorsko rešeto da klupko tog plana svima na uvid odmota.

Pokušavam da razumijem da je fotelja važnija od obraza, kao što je ukrasno bušenje spomenika kulture, odnosno, bedema Starog grada jedan oblik umjetničkog nadahnuća i posebno istančanog ukusa za moderan stil pozne renesanse. Posebno pokušavam da razumijem da Srbin može biti i ostati u tvojoj stranci, a da ista ta stranka planski radi na zatiranju srpskog jezika, kulture i tradicije, a evo i crkve. S druge strane shvatam da teška vremena donose razne interesne i egzistencijalne realnosti, a stvaraju moralne beskičmenjake, pa se na takve stvari samo zažmuri na jedno oko, okrene glava i spusti pogled. Nismo mi Srbi došli prekjuče na kamili preko Vilusa, nego smo tu od kad je svijeta i vijeka. Neću sad žonglirati istorijskim činjenicama, sugerišem Ti, a i svima neznavenima, da se ponešto pročita iz istorije, sve je dostupno za onoga ko želi da čita i sazna ili da se samo podsjeti.

Ovo u Budvi čega smo svi bili svjedoci, očekivano je s obzirom na tekovine stranke kojoj pripadaš, ali opet nadao sam se da kad đavo počne zarivati kandže u vjeru i crkvu, da će se bar neko dići iz tih redova, i usred Skupštine odbiti taj đavolji posao. Izgleda da Ti to nije bilo dovoljno, Nikola, nego kao osokoljeni vođin kerber nedugo zatim sve dosoljavaš posprdno-ironičnim kvazi pisanijem.

U tom tvom antologijskom tekstu, Nikola, prepunom poltronskih mozgobludarija, dok Srbe predstavljaš kao zakržljalu rasu bez istorijske svijesti, istovremeno glorifikuješ veliki turski narod sa bogatim kulturno- istorijskim nasljeđem koji nema problem sa tuđom zaostavštinom. Pa onda, u tom zanosu kažeš da je „Turska država prije otprilike 100 godina, poslije Veljega rata, Aja Sofiju proglasila za nacionalni muzej, svjesna da ona ne pripada samo njihovom kulturnom i vjerskom nasljeđu“.

Nikola, Velji Rat je bio od 1876-1878. godine, sad evo slavismo i Dan državnosti, a vjerovatno si mislio na Veliki odnosno Prvi svjetski rat, a mogao si bar Aja Sofiju da nazoveš pravim imenom, Sveta Sofija, sveta mudrost na Hristovom nebu. Opet, mora da se čita, Nikola. Možda si mogao u tom vanvremenskom poletu da zaokružiš, jer išlo je nekako u tom pravcu na pr. da su “Srbi i pravoslavni narodi jurišali na Carigrad”, a ne njihovi na naše crkve, manastire, ognjišta.

U ovom već kultnom Tvom tekstu jasno naglašavaš da bi se ovim nakaradnim zakonom sva prava vjerujućih Crnogoraca omogućila. Sigurno Ti niko nije zabranjivao da dolaziš u Praskvicu da zapališ svijeću, niti je Mitropolija crnogorsko-primorska Srpske pravoslavne crkve bilo kome to onemogućila. To je crkva Božja i svakoga hrišćanina, ali očito je da poslije signala sa vrha piramide treba stati sa odlascima do Praskvice ili bilo koje svetinje, jer đavo dolazi po svoje, bolje reći tuđe, pa treba odstupiti zarad nedovršenog posla.

Ostavi se tumačenja istorije crkve i opskurnih vratolomija, jer takve stvari se ne pričaju na dugme i u duhu vođinog interesnog poslovanja, već treba čitati, sve je dostupno, samo želja je neophodna. Okanite se komentarisanja crkvenog ustrojstva, kanona, granica eparhija naše crkve, pa nije sve začeto u Brozovom Jajcu. Ne trebaš po znanje i činjenice ići do Beograda, Prizrena ili Peći, skokni pješke do Praskvice, Duljeva, Gradišta…

Nikola, nemoj tako Ti časne barjaktarske kuće, predaka i potomaka, krsne slave Svetog Stefana Dečanskog-Mratindana, plemena i zavjeta. Nemojte se ljudi odricati predaka, Svetog Save i Svetog Simeona, iako je koliko vidim to i u Nikšiću ideal i mjera predostrožnosti za fotelju šefa opštine. Možda postoji neki zakon, gdje ne mogu Sveti Sava i fotelja, samo svima javite ako ste ga u glavama izglasali da i mi, eto, znamo.

Nikola i svi vi slični, znate sigurno, mi smo se još 15. juna prošle godine zakleli i zavjetovali na Trojičindanskom saboru pred Sabornim Hramom Hristovog Vaskrsenja da ćemo čuvati, obnavljati i braniti svoje Svetinje, ćivote naših Svetitelja, crkve, manastire, groblja i grobove naših predaka. „Tako nam Bog LJubavi, Sveti Petar Cetinjski i Sveti Vasilije Ostroški pomogli!“ Na ove apostolske riječi našeg vladike Joanikija narod je u glas i iz sveg srca, još nam u duši odzvanja, odgovorio sa Amin, Amin, Amin…Neka bude tako, a tako će biti, jer ako nešto svim srcem želimo i branimo, Bog je na našoj strani!

Branićemo mirno i dostojanstveno, jer za nas Srbe zakletva je svetinja. Svaki narod brani svoje svetinje, a mi smo već dugo naviknuti na defanzivu. Same litije su slika i putokaz moći te glasne molitve i zakletve čiji eho još grmi i sijeva časnom i istinskom Crnom Gorom. Potpisi doktora, profesora, studenata, pravnika i svih časnih ljudi iz raznih profesija su svijetlo koje do kraja zasljepljuje smisao ovog nakaradnog zakona, već odavno potučenog od strane svih istaknutih zdravomislećih pravnika i institucija iz zemlje i inostranstva.

Pošto mi već znamo s kim imamo posla, jer to duboko osjećamo, ostaje nam da još čvršće nosimo krst naš jer nema povlačenja ni za pedalj, nema kompromisa, sa vjerom u Hrista Boga našega i konačnu pobjedu!