Šah-mat: Vučić opet nadigrao opoziciju! Nasiljem i haosom pokušavaju da otmu vlast bez izbora, plana i programa!
Opozicija je posle tragedije u Novom Sadu izvukla sve iz svog političkog i uličarskog arsenala da ponovo pokuša da nasilno svrgne vlast. Ma koliko piona uz sebe skupilo, opoziciono vođstvo po ko zna koji put je pokazalo zjapeću rupu u elementarnom političkom znanju. Odsustvo zdrave vizije i nedostatak nečega što iole podsjeća na program političkog djelovanja razobličili su opoziciju do te mjere da se njena faktička nemoć vidi na svakom koraku.
Kao u onim poučnim partijama šaha, koje ljubitelji ove igre proučavaju i izvlače pouke za neke buduće duele, tako bi se i politička dinamika nakon pada nadstrešnice na ulazu u Željezničku stanicu u Novom Sadu mogla posmatrati kao svojevrsni sudar bijelih i crnih figura.
Brojke iz najnovijeg istraživanja javnog mnjenja, u koje je „Kurir“ imao uvid, govore da je podrška građana vladajućoj Srpskoj naprednoj stranci neposredno poslije strašnog događaja u Novom Sadu pala na 44,6 odsto, ali se sada, 25 dana od tragedije, popela na 48,8 odsto, što je veća podrška od one koju je stranka imala prije crnog 1. novembra.
Rezultati istraživanja pokazuju da je povjerenje građana u Aleksandra Vučića takođe povećano 25 dana poslije tragedije i da je sada i veće nego što je bilo prije nesrećnog događaja u Novom Sadu. Vučić je imao 30 odsto povjerenja neposredno nakon nesreće, a sada ima 33,9 odsto poverenja građana.
Poređenja radi, prvi sljedeći na toj listi je lider SPS Ivica Dačić, koji ima 2,9 odsto, a sledi ga potpredsjednica SSP Marinika Tepić sa 1,8 odsto, dok njen šef Dragan Đilas prema istom istraživanju ima 0,3 odsto povjerenja.
Nešto se u kretanju ovih brojki može prilično pouzdano registrovati, ako se pažljivije analizira kalendar novembarskih aktivnosti opozicije i svih njenih sljedbenika. Neko ih je očigledno dobro posavjetovao da u zahtjevima za ostavke zaobiđu Vučića. Čak su propustili i priliku da zagrizu udicu koju im je i sam Vučić bacio kada je prokrčio put za izjašnjavanje o njegovom povjerenju. To je očigledno tas na vagi pomjerilo u korist opozicije, ali se opoziciji, kao i u brojnim drugim situacijama, dogodila – opozicija!
Nisu izdržali. Stara boljka opozicije da sve mora da se uzme odmah i ovoga puta je izašla na vidjelo. Sve je preokrenuo protest u Novom Sadu, koji se završio nemilim scenama nasilja, cijepanja zastave Srbije, razbijanja Gradske kuće, izlivanja fekalija na ulice… Kao da se insistiralo na još većoj bezidejnosti i još opasnijim političkim lutanjima, pa su opozicionari po svaku cijenu htjeli da održe ulicu kao nekakvu batinu kojom prijete cijeloj Srbiji, većinskoj svakako.
Organizovane su svakojake blokade, iz dana u dan bilježeni napadi na policajce, pa čak i nasilni pokušaji upada u zgradu suda i tužilaštva u Novom Sadu. Opozicija se, dakle, vratila starim navikama. Pojačala je agresivnost pomoću svojih piona na društvenim mrežama, raznoraznim pokretima, udruženjima… misleći valjda da je kucnuo čas i da može da se sa ulice, bez izbora dođe na vlast.
Ali ne biva tako. Šamar u lice celoj opoziciji lupili su građani, koji jasno i uporno poručuju da neće tenzije, da im je dosta nasilja, da se gnušaju manipulanata i raznih profitera. Opozicija jednostavno nema odgovor na čoveka koji čuje svoje građane i radi za njih, koji je odgovoran predstavnik vlasti i zahvaljujući kome se Srbija može ponositi da je u prijateljskim odnosima sa svima u svijetu, od Makrona, Si Đinpinga, Trampa i Putina, ali i svih drugih uticajnih državnika. Nemaju lijek za čovjeka koji gradi, koji rješava probleme, pod čijim vođstvom je zemlja stabilna, a životni standard građana u konstantnom rastu.
Opozicija ne može da se nosi s čovekom koji se ne libi da prizna da se i sam menjao, ali koji je i menjao zemlju, razvijao je i vratio je u red država čija riječ se i čuje i sluša.
(Kurir/Branislava Majdarević)