Piše: Predrag Petrović, politički analitičar
Djelovanje opozicije u Crnoj Gori i Srbiji je skoro identično, cilj i jednih i drugih je dolazak na vlast kroz destabilizaciju državne vlasti i stvaranje opšte nesigurnosti kod građana.
Isti način djelovanja ne čudi, jer opozicioni lideri u obje države imaju iste mentore i istu medijsku podršku, koju prvenstveno i dominantno predvodi Šolakova medijska i finansijska HOBOTNICA
„Junajted grupa“, koja u i Crnoj Gori ima svoju područnu jedinicu koju predvodi vječiti ,,lovac na Srbe” Željko Ivanović.
Za sve medije pod Šolakovom kontrolom karakteristična je ista uređivačka politika, koja podrazumijeva napade na vlast, a sa druge strane pohvale i lovorike rezervisane za opoziciju.
U Srbiji se prešlo na pokušaj nasilnog preuzimanja vlasti sa ulice, jer iz izbora u izbore tonu sve niže.
Za Crnu Goru je taktika nešto drugačija, prvo se pokušava medijski satanizovati aktuelna parlamentarna većina i 44. Vlada, a zatim u datom trenutku pokušati izazvati vanredne parlamentarne izbore, gdje bi im glavni adut bila apstinencija birača i aktiviranje tajkuna da isfinansiraju opoziciju.
Sada je na sceni pokušaj izjednačavanja svih tridesetogodišnjih nepočinstava bivšeg režima sa nekim sitnijim greškama i propustima parlamentarne većine, koja ima izuzetno težak zadatak da se obračuna sa svim zaostavštinama bivše vlasti, kojih ima u svim porama društva.
Alarm za bivši režim i njihove saborce sa medijskog i dijela nevladinog sektora je ulazak u 44. Vladu ministara iz koalicije „Za budućnost Crne Gore“.
Do tada je tinjala nada da do rekonstrukcije neće doći već da če se desiti neki scenario sličan onome prilikom rušenja 42. Vlade, a premijer Milojko Spajić je do tada za opoziciju bio najomiljeniji gost u Skupštini.
Bivši režim predvođen DPS-om pokazao je da se ,,zaglavio u antisrpstvu” i zato je aktivirana rezervna opcija da se po svaku cijenu sruši 44. Vlada.
Veliki problem za bivši režim je što više nemaju međunarodnu podršku, kao i činjenica da su sva važna međunarodna vrata postala otvorena za premijera Milojka Spajića i predsjednika Skupštine Andriju Mandića.
Lobisti DPS-a polako odlaze sa scene, a pobjeda Donalda Trampa je pokopala i zadnju nadu da će Milo Đukanović i Milan Roćen možda uspjeti da izlobiraju neku međunarodnu adresu.
Sav teret je sada pao na nejaka leđa Željka Ivanovića koji je postao urednik biltena DPS-a. Dokumentarac „Vijesti“ META- država rođaka je jeftin pokušaj dezinformacije javnosti, ili bolje rečeno pokušaj zaustavljanja demontaže bivšeg režima.
Imao je Željko Ivanović svo vrijeme ovoga svijeta da snimi dokumentarac o progonu opozicije u Crnoj Gori, a naročito srpskog naroda, ali mu to nije nikada palo na pamet da uradi. Odavno je on prepoznat kao medijski profiteri i njegov tisak na papiru se sve manje čita i vrednuje.
Pokušaj povratka DPS-a i satelita na vlast je nemušt pokušaj da se izvrši reinkarnacija Mila Đukanovića u Danijela Živkovića, koji je na početku svoje političke karijere lijepio plakate sa likom Mila Đukanovića, maštajući da jednoga dana bude on na njima.
Za vrijeme bivšeg režima samo dva posto građana koji se izjašnjavaju kao Srbi su radili u državnim organima i sada neko ima moralno i ljudsko pravo da kritikuje sve one koji su decenijama bili diskriminisanu po pitanju zapošljavanja.
Diskriminacija Srba po pitanju zapošljavanja, izbacivanja srpskog jezika iz Ustava i srpskih pisaca iz udžbenika, zabrana dvojnog državljanstva Srbima su tekovine Mila Đukanovića i Ranka Krivokapića. Uspjeli su da u Ustavu uvedu stroge dvotrećinske i tropetinske norme, koje ne prepoznaje ni jedan ustav u demokratskim državama.
Na sreću ipak im je promaklo jedno, a to je da u Ustavu limitiraju procenat Srba koji mogu naći zaposlenje u državnim organima, javnoj upravi i državnim preduzećima.