Apostolovski za BORBU: U balkanskoj agendi nove američke administracije Vučić će biti ključni čovjek i to je odličan znak i za Crnu Goru!

Novoizabrani predsjednik Sjedinjenih Američkih Dražava Donald Tramp ocjenjuje predsjednika Srbije Aleksandra Vučića glavni igračem na Balkanu, istakao je u intervju za BORBU novinar „Politike“ Aleksandar Apostolovski.

Kako je ocijenio, od takve balkanske agende nove američke administracije koristi će imati i Crna Gora, dok bi sa druge strane Aljbin Kurti trebalo da bude zabrinut.

Apostolovski smatra da je Vučić političar najvećeg formata na Balkanu kako za Amerikance, Francuze i Njemce, tako i za Ruse i Kineze, i činjenica da jedan predsjednik Srbije ima takav međunarodni uticaj svakako ne prija pojedinim zemljama u regionu koji su njime opsjednuti.

Upitan da opiše trenutne odnose između Srbije i Crne Gore, novinar Politike je odgovorio su isti trenutno mnogo bolji nego kada je Crnom Gorom suvereno vladao Milo Đukanović, ali nedovoljno dobri da bi njima bili zadovoljni i Beograd i Podgorica.

Prema njegovom mišljenju, tridesetoavgustovska pobjednička većina se ponaša kao da ne zna šta će sa vlašću koju je osvojila, što Milo Đukanović i dalje pokušava iz prikrajka da iskoristi kako bi se vratio na vlast.

 

1. Kako ocjenjujete trenutne odnose između Srbije i Crne Gore? Kada možemo očekivati isti dosegnu onaj nivo koji bi bio u skladu sa istorijskim i ostalim vezama između Beograda i Podgorice? Ko su, po Vašem mišljenju, glavni kočničari dobrosusjedskih odnosa dvije države?

Odnosi između Srbije i Crne Gore su trenutno mnogo bolji nego kada je Crnom Gorom suvereno vladao Milo Đukanović, ali nedovoljno dobri da bi njima bili zadovoljni i
Beograd i Podgorica. Naravno da Beograd nije srećan što je Crna Gora priznala Kosovo i glasala za Rezoluciju o Srebrenici, ali moj je utisak da Srbija za te odluke ipak ima
razumijevanja, jer je jedna činjenica presudna za donošenje tih odluka. To je trodecenijski minuli rad gospodina Đukanovića, čija se politika građenja novog crnogorskog identiteta bazirala na antisrpskom sentimentu. To ne može tek tako da se izbriše. Vodimo se zakonima logike. Beba rođena kada je Milo raskinuo odnose sa Srbijom, pa onda i sa Momirom Bulatovićem, sada ima 27 godina.

Da bi dokazao da nije toliki Srbin koliko mu to piše u ličnim ispravama, Spajić je donio odluku o Srebrenici

Čak je i nova vlada Crne Gore, a ko bi drugi, podnijela dva amandmana o Rezoluciji o Srebrenici, kako bi se naročito istaklo i to pod uticajem Njemačke. Ta ležernost premijera Spajića, kada je rekao da Crna Gora neće imati ni koristi ni štete od Rezolucije je tipičan primjer Srbina na čelu izvršne vlasti vaše zemlje. Da bi dokazao da nije toliki Srbin koliko mu to piše u ličnim ispravama, valjda je računao da će ga bolje razumijeti u Crnoj Gori ako donese lošu odluku za Srbiju. Po mom sudu, time je Milojko pokazao da je nesumnjivo Srbin. Da ne kažem, naš čojvek.

Na drugoj strani, Andrija Mandić, formalno čovek broj dva kao šef parlamenta, pokazuje političku zrelost insitirajući na pomirenju braće, porodica i plemena. Milan Knežević je takođe neprskani politički talenat, jednako za politiku, bezbjednost i komediju, što ga čini zaista osobenim političkim primjerkom i van Crne Gore.

2. Šta su pokazali rezultati popisa stanovništva u Crnoj Gori?

Posle čekanja rezultata – kao da se brojalo u Indiji – pokazalo se da broj onih koji sebe smatraju Srbima raste, ali je to je za mene manje bitno. Stvari postaju jasnije kada se ljudi opredjeljuju u koju Crkvu ulaze kada krste sina ili udaju ćerku. Kako su 71 odsto građana Crne Gore pravoslavci, a nisam siguran da ima ikoga koji se moli u nevladinoj organizaciji zvanoj Crnogorska pravoslavna crkva, registrovanoj, uzgred, u policijskoj stanici, onda mislim da broj ljudi koji su vjernici Srpske pravoslavne crkve (SPC) pokazuje stvarnu sliku Crne Gore.

Ali, apsurdnost srpsko-crnogorskih identitetskih odnosa je ponekad zaista teško objasniti, iako su u biti jako jednostavni. Evo primjera. Gospodin Spajić je Srbin, a donio je
antisrpsku odluku. Dritan Abazović je Albanac, ali je kao premijer potpisao Temeljni ugovor sa SPC i patrijarhom Porfirijem. Uostalom, Porfirije i Dritan se međusobno
oslovljavaju sa „brate”. Tako slijedi tipičan, rekao bih, porodičan zaplet: građanista Albanac Dritan je najviše učinio za razvoj odnosa Srbije i Crne Gore, a dok je potpisivao
Temeljni ugovor, bio je premijer manjinske vlade koju je podržavao Milo.  Međutim, Dritan je po cijenu pada svoje vlade, postavio temelje za veliko pomirenje Srba i
Crnogoraca. Da nismo svi naši, ne bih vjerovao.

Niko ozbiljan ne vjeruje da je Milo digao ruke od politike i od sna da se vrati na vlast

 

3. Nakon rezultata popisa u crnogorskoj javnosti su se sa razlogom pokrenule teme dvojnog državljanstva sa Srbijom i uvođenje srpskog jezika kao službenog. Kako komentarišete burno negodovanje opozicije predvođene DPS-om i njihovo pominjanje crvenih linija na mogućnost prekidanja diskriminacije srpskog narode po ove dvije tačke?

Rezultati Đukanovićeve DPS na lokalnim izborima u Podgorici su sigurno ohrabrili Mila. Ne vjerujem da iko ozbiljan vjeruje da onaj fini dečko zaista vodi DPS, a da je Milo digao ruke i od politike i od sna da se vrati na vlast. Dakle, Milo i dalje vrši opstrukciju. Na drugoj strani, avgustovska većina od velike pobjede, a ima tome četiri godine, kao da ne zna šta će sa vlašću koju je osvojila.

Što se tiče srpskog jezika, svako ko vjeruje da jezik na kojem je pisao Njegoš ne treba da postane službeni jezik u Crnoj Gori, ima problema sa poezijom i klasičnim obrazovanjem, a ne sa nacionalnim identitetom. Da podsjetim, Njegoš je jedan od najvećih svjetskih pjesnika i napisao je Gorski Vijenac na srpskom jeziku. I gle čuda, bio je vladar Crne Gore i episkop Srpske crkve.

Gdje je pogriješio Milo i zašto je njegov projekat propao? Udarajući na Njegoša i ukidajući ga, Milo je pokazao da je uvijek uzaludno ratovati protiv mrtvog čovjeka. Stihovi se ne mogu uhapsiti i zaključati u Spuž. To je zaludan posao. Slično je Milo učinio i sa najvećim živim srpskim pjesnikom Matijom Bećkovićem. Proglasiti pjesnika, pa makar nosio i kapu marke Šerlok Holms za osobu opasnu po nacionalnu bezbjednost Crne Gore jeste dokaz dekadencije koja zahvata svakog vladara koji se udaljio od stvarnosti. Ne bi me čudilo da je Milo pokušao da uhapsi Veru Pavladoljsku i osudi je za državni udar. Da podsjetim, supruga Matije Bećkovića kojoj je posvetio pjesmu, klasiku srpske poezije, preminula je 1998. godine. Mislim da Milo ne bi mnogo mario za to.

Vučić uživa u regionalnoj fami koja se podiže oko njega

 

4. Šta se krije iza svakodnevnih napada dijela crnogorske političke, medijske i kulturne scene na zvanični Beograd i predsjednika Aleksandra Vučića?

Ta ospjednutost Vučićem u regionu je krajnje zabavna. Takozvane poražene snage u Crnoj Gori smatraju da se Vučić miješa u izbore i da kadrira po Crnoj Gori. Da je to istina, onda bi valjda igrao na Abazovića koji je potpisao Temeljni ugovor sa SPC. Ali, opsesija Vučićem nije samo sindrom dijela crnogorske javnosti. I u Zagrebu i u Sarajevu pišu slično. Siguran sam da i sam Vučić uživa u regionalnoj fami koja se podiže oko njega. Bez ikakve sumnje, Vučić je političar najvećeg formata na Balkanu kako za Amerikance, Francuze i Njemce, tako i za Ruse i Kineze. Posle dugo vremena, jedan predsjednik Srbije ima takav međunarodni uticaj i to svakako ne prija pojedinim komšijama. Ne svim.

5. Da li će i koliko izbor Donalda Trampa za predsjednika SAD imati uticati na naš region i kome to u okruženju neće biti „po volji“?

Srbi su toliko navijali za Trampa, da bi čovek zaista mogao da nam se oduži. Što se tiče Crne Gore, ne zaboravite da je Tramp 2018. godine u intervjuu Takeru Karlsonu rekao da su Crnogorci vrlo jaki i agresivni ljudi i da mogu da izazovu Treći svjetski rat. To je bila Trampova ironična aluzija na ulazak Crne Gore u NATO i eventualnog aktiviranja odluke Alijanse iz člana 5, da sve zemlje moraju da pomažu jedna drugoj ako su u ratnoj opasnosti. Takođe, na samitu NATO, Tramp je nasrnuo je na Duška Markovića i ozbiljno ga preplašio. Ali, tada je vladao Milo. Sada su stvari drugačije. Sumnjam da bi Tramp nasrnuo na Milojka ili Jakova.

Pitanje je, takođe, koliko će se Tramp baviti Balkanom, ali njegovi ljudi u Stejt Deparmentu i njegovo najbliže okruženje će svakako sa mnogo više naklonosti gledati na Srbiju, a potom i na Crnu Goru. Onaj ko treba da se zabrine je Aljbin Kurti, koga je Ričard Grenel počistio sa mjesta premijera lažne države Kosovo.

Tramp je najmoćniji čovjek svijeta, u to nema nikakve sumnje, jer je promenio globalnu političku i ideološku paradigmu, a kako je Vučić jedan od deset državnika koje je
telefonom pozvao Tramp odmah po dobijanju izbora, jasno je da novoizabrani predsjednik Amerike ocjenjuje da je Aleksandar Vučić glavni igrač na Balkanu. Ako Tramp posjeti Beograd, a nije nemoguće, Srbi će ga dočekati srdačnije nego Putina. U balkanskoj agendi nove američke administracije, Vučić će biti ključni čovjek i bez obzira na povremene nesporazume između Beograda i Podgorice, to je odličan znak i za Crnu Goru.