Uskoković: Ekonomski prosperitet je u tijesnoj vezi s razvojem novih materijala i procesnih tehnologija

Ekonomski prosperitet u tijesnoj vezi s razvojem novih materijala i procesnih tehnologija, kazao je u intervjuu za Univerzitet Crne Gore gost ovogodišnjih Dana naučne dijaspore u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture (FUNK), naučnik Dragan Uskoković. 

On je govoreći o  svojim iskustvima, razmišljanjima o nauci o materijalima, kao i o budućnosti nanotehnologije i njenom uticaju na globalnom nivou, istakao da mladi naučnici najprije moraju da vole oblast u kojoj rade i da je za to potrebno dobro poznavanje i fundamentalnih i eksperimentalnih disciplina: fizike, hemije, matematike, biologije, medicine za oblast nanomedicine.

UCG: Vi ste priznati naučnik u oblasti materijala i nanotehnologije, posebno u sintezi, obradi i primjeni nanomaterijala. Šta vas je motivisalo da se posvetite ovoj oblasti i šta vas u njoj i dalje najviše fascinira?

Uskoković: Tako je htjela sudbina. Sticajem okolnosti, ponuđeno mi je da radim diplomski rad u Institutu za nuklearne nauke Vinča, i ja sam tu proveo skoro godinu dana radeći diplomski rad. Ta istraživanja su bila dio doktorske disertacije jednog mladog ambicioznog asistenta sa Tehnološko-metalurškog fakulteta, i nakon toga su svi bili zadovoljni kako je to urađeno. Početkom juna 1992. godine, uoči proglašenja UN sankcija, učestvovao sam u Strazburu na Konferenciji Evropskog društva za istraživanje materijala i čuo o ogromnim novinama u ovoj oblasti. Četiri godine kasnije, učestvovao sam na Drugoj svjetskoj NANO konferenciji na Havajima i time bespovratno trasirao svoj put u ovoj oblasti. Ono što me i dalje fascinira su ogromne mogućnosti koje se ostvaruju kod materijala na nano skali – i teorijske i praktične. Danas ima registrovanih više od 11.000 „nano“ proizvoda, gotovo 4.000 kompanija iz 68 zemalja, od pasti za zube, preko baterija, do lijekova za kancer. Prošle godine je dodijeljena i Nobelova nagrada za „otkriće i sintezu kvantnih tačaka,“ a ove Kevlijeva nagrada za nanonauke, takođe od milion dolara, za revolucionaran napredak u oblasti nanomedicine, demonstrirajući kako inženjerski nanomaterijali mogu unaprijediti biomedicinska istraživanja i primjenu.

UCG: S obzirom na to da ste započeli svoja istraživanja još 1968. godine, kako biste opisali razvoj nauke o materijalima i nanotehnologiji tokom svoje karijere? Koji su najveći napreci koje ste primijetili?

Uskoković: Napredak je ogroman jer se shvatilo da su ekonomski prosperitet, kvalitet života i zdravo okruženje u tijesnoj vezi s poboljšanjem postojećih i razvojem novih materijala i procesnih tehnologija. Ova poboljšanja mogu značajno doprinijeti svim nacionalnim prioritetima: uštedi energije, zdravlju, okolini, hrani, informacijama i komunikacijama, infrastrukturi, transportu i svim elementima održivog razvoja. Zemlje koje su to shvatile i radile u tom pravcu uspješno se razvijaju, dok one koje nisu sve više zaostaju.

UCG: Vodili ste Institut tehničkih nauka SANU i trenutno ste predsjednik Udruženja za istraživanje materijala Srbije i Međunarodnog instituta za nauku o sinterovanju. Kako vidite ulogu ovih institucija u unapređenju istraživanja i promociji nauke o materijalima?

Uskoković: U Institutu je u jednom relativno kratkom periodu, tokom osamdesetih godina prošlog vijeka, započeo proces transformacije od projektantskog u naučnoistraživački, tako da je u periodu 2006-2010. on, prema metodologiji Savjeta za nauku i tehnološki razvoj, bio na trećem mjestu u Srbiji, posle Fakulteta za fizičku hemiju i Matematičkog instituta SANU. Već se sada vidi da će Institut teško sačuvati tako visoku poziciju. Društvo za istraživanje materijala Srbije i Međunarodni institut za nauku o sinterovanju zasad su jako dobro pozicionirani, mada njihove mogućnosti nisu ni izdaleka iskorišćene zato što nemaju podršku države i isključivo se samostalno finansiraju.

UCG: Kao neko ko se bavi naukom o sinterovanju, možete li jednostavnim riječima objasniti zašto je sinterovanje toliko važno za razvoj novih materijala i koje su njegove najvažnije primjene u modernoj tehnologiji?

Uskoković: Sinterovanje je važan tehnološki postupak dobijanja metalnih, keramičkih i kompozitnih materijala iz prahova, zagrijavanjem na temperaturama ispod temperature topljenja osnovne komponente materijala. Ovi materijali se uspješno koriste u nuklearnoj, raketnoj, elektronskoj i mašinskoj tehnici. Spada u domenu tehnologija bez otpada, što je od naročitog značaja kod strateških i skupih materijala. Kod nas na ex-Yu prostoru najznačajniji rezultati su ostvareni u okviru nuklearnog programa, jer je postupkom sinterovanja dobijano keramičko nuklearno gorivo. Vjerovatno da je u Beogradu i Ljubljani urađeno pedesetak doktorskih i magistarskih radova iz ove oblasti, i isto toliki broj ljudi naučno formiran kroz te programe. Čak i u prirodi postoji niz pojava koje se mogu tumačiti saznanjima stečenim proučavanjem procesa sinterovanja, poput srastanja preloma koštanog tkiva kod živih organizama.

UCG: Održali ste više od 100 pozvanih predavanja širom svijeta. Koje su ključne poruke koje želite da prenesete mladim naučnicima i istraživačima kroz svoja predavanja?

Uskoković: Treba biti svoj, treba biti originalan, ugledati se na najbolje. Ja sam svojim saradnicima, kada počnu da rade na izradi doktorske disertacije, tražio da detaljno pregledaju desetak doktorskih disertacija sa najpoznatijih svjetskih univerziteta i sve najvažnije publikacije iz te oblasti, kako bi sa tako široke platforme pristupili izradi i pisanju rada.

UCG: U vašem dugogodišnjem radu bavili ste se i sintezom, obradom i primjenom nanomaterijala. Kako ova istraživanja mogu imati praktičan uticaj na svakodnevni život i industriju?

Uskoković: Da bi se došlo do kvalitetnih praktičnih rezultata, potrebno je preći visoke istraživačke barijere. Danas samo publikacije u časopisima sa jako visokim faktorom uticajnosti omogućavaju sticanje visoke praktične inovativnosti, naročito kada su u pitanju istraživači iz malih, nerazvijenih zemalja. Patenti proistekli iz tih publikacija mogu zainteresovati velike kompanije. Mi smo godinama negovali taj sistem istraživanje-obrazovanje-inovacije, koji već mnogo godina funkcioniše na Zapadu, naročito u SAD. Krajnji rezultat istraživanja su članci publikovani u časopisima sa visokim impakt faktorom, doktorski radovi i patenti.

UCG: Kao predsjednik Udruženja za istraživanje materijala Srbije, kako gledate na budućnost nauke o materijalima, i šta smatrate ključnim faktorima za dalji napredak u ovoj oblasti?

Uskoković: Kratkoročno gledano nisam preveliki optimista. Individualni napredak i dalje će postojati, ali kao zemlja sporo ćemo se vratiti čak i tamo gdje smo nekada bili. Izdvajanja iz budžeta za nauku su sramno mala i tako je već mnogo godina unazad. Čak i kod tih malih sredstava, najveći njihov dio ide u građevinske radove, a najmanje u opremu i specijalizaciju istraživača.

UCG: Rođeni ste u Cetinju, a ostvarili ste zavidnu međunarodnu karijeru. Kako održavate veze sa crnogorskom naučnom zajednicom i koliko vam je važno da učestvujete u događajima poput “Dana naučne dijaspore”, održanim u okviru Festivala umjetnosti, nauke i kulture UCG?

Uskoković: Dani naučne dijaspore je sjajna manifestacija i treba istrajati na tome. Mi smo tu u Crnoj Gori od 1969. godine u jednom gradu (Herceg Novom), koji je za to vrijeme promijenio mnogo država. Nisu nas spriječili ni ratovi, ni bombardovanja, ni pandemija korona virusa.

UCG: Kao neko ko je vodio istraživanja u najvažnijim naučnim institutima, šta biste savjetovali mladim istraživačima koji žele da se bave materijalima i nanotehnologijama? Koje vještine i znanja smatrate ključnim za uspjeh u ovoj oblasti?

Uskoković: Najprije moraju da vole tu svoju oblast u kojoj rade i za koju je potrebno jako dobro poznavanje i fundamentalnih i eksperimentalnih disciplina: fizike, hemije, matematike, biologije, medicine za oblast nanomedicine.

Dragan P. Uskoković, rođen 3. aprila 1944. godine u Cetinju, danas je jedan od vodećih naučnika u oblasti nauke o materijalima i nanotehnologije. Priznat kao naučnik, pedagog i organizator, Uskoković je posvetio svoju karijeru sintezi, obradi i primjeni nanomaterijala, posebno u istraživanju i razvoju funkcionalnih materijala i tehnologiji sinterovanja. Diplomirao je na Tehnološko-metalurškom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1967. godine, gdje je kasnije stekao i master (1971) i doktorat (1974). Svoja istraživanja započeo je u Institutu za nuklearne nauke Vinča 1968. godine, a kasnije nastavio u Institutu tehničkih nauka Srpske akademije nauka i umjetnosti, gdje je bio direktor od 2001. do 2011. godine. Predavao je na Univerzitetu u Beogradu i na Međunarodnoj postdiplomskoj školi Instituta Jožef Stefan u programu nanonauke i nanotehnologije. Održao je više od 100 pozvanih predavanja širom svijeta, dok na Google Scholaru bilježi više od 10.000 citata i h-indeks 53.