MOBA U PARLAMENTU

Piše Aleksandar Novović

Po starom seoskom običaju, kad je velika muka na komšiju, pogotovo ako je iz iste partije i partijskog okruga, valja dić mobu i završiti posao za navoljnika u potrebi. Eto tako Aleksandar Dragićević, jedan od onih nezavisnih i bez organizacije aktivista; bez značajnih projekata iza sebe, ali sa porfeljom u Ura-i, priskočio je sa plehom priganica da podrži mobu za ovu nevoljnicu.

MOBA U PARLAMENTU

Evo čuh „hilarijs“ vijesti s one strane realnosti – samozaljubljenom svijetu mediokrizije – u kojoj cvjetaju parapolitičke ideje i mediokritetski koncepti u formi širokog dijapazona mogućih i nemogućih ad hoc rješenja, iliti kako vole da zbore: ,,samo da se posao završi. Građanski aktivisti pozvali sami sebe na mogu u skupštinu CG.

Prosto ne prestaje da me oduševljava taj malograđanski i provincijalni ’’eureka momenat’’ gdje su, kako ovakve sredine i afirmišu, lokalni plebejci odlučili da naprave mobu u nacionalnom parlamentu i ulete da pomognu samohranoj poslanici (bez partije i igdje ikoga), koja veli da ne stiže ništa i da bi makar spremanje i smještanje zimnice u parlamentarni špajz bila dovoljna pomoć.
I tu se digoše kuke i motike, rješavači svih vrsta problema, građanski aktivisti – oni isti koji su se do juče sprdali sa najavljenom ,,sistematizacijom“ poslaničkih savjetnika i govorili da je uvođenje budžeta za savjetnike 1) čist izgovor za partijsko uhljebljenje i 2) da poslanici ne zaslužuju da imaju tako nešto. Samo par dana kasnije su odlučili da ipak ulete i da volonterski obavljaju ta mjesta i samoprozivaše se relevatnim za takve pozicije. Nravno, opet po nečijoj protekturi i agendi.

E sad zaislite koliko je samo procedura, demokratskih principa i članova zakona okrnjeno na ovaj način. Iako se kao društvo i politčki sistem trudimo da nam praksa – uz sve nepravilnosti, probleme i izazove – ne bude toliko paušalna i ofrlje, ipak nismo dogurali dalje od onog gumna od prije tri vijeka kad je par ,,starina“ odlučivalo pod orahom što će i kako će. Oni, koji su navodni emancipatori u ovom društvu i djelovi mrčenog civilnog sektora, zapravo su najviše na tom gumnu i gumno iz njih nikad izać neće.
Oni koji kukaju i najviše, navodno, brinu o institucijama, procesima, procedurama, principima… zapravo ih najviše obesmišljavaju.

Evo, zamislite da sjutra odete sa nekim poslanikom i na vratima gdje vas pretresaju on kaže ,,ovo mi je savjetnik“. Jeste, savjetnik angažovan bez ugovora, bez kriterijuma, čak i prije samog čina realizacije postavljanja poslaničkih savjetnika. Ako je tako, isti sjutra može biti zamijenjen, pa doći neko drugi i tako Jevrosima Ćinćur može da uvede u sledećem periodu pedeset ,,savjetnika“ da se donesu plehovi pite, krompira i piletine pećena, neko pivo i dosta vode, pa po završetku radova i plasidbe iza zgrade, aktivisti mogu malo porazgledati parlament i slikati se za svoje poslodavce i avetne donatore (koji vjeruju da ovi čine neku promjenu) čija im sredstva ispadaju samo primanja sa strane.

Ko dozvoljava i podržava ovakve hajdučke upade u Parlament? Sjećate li se kad je ovaj isti Dragićević jedno vrijeme, isto volonterski bio lovočuvar sa Vuko Vujisićem. Pazite, uđete na jezero noću, bez adekvatne opreme, pripreme, bez iskustva, evetualno licence (mada ne vjerujem da je to trebalo za NP Skadarsko jezero s obzirom da ga je URA po dubini držala). Ekipa koja je tad pravila rijaliti od ,,potjera“ na jezeru, sa sve naslovima ,,ISTORIJSKA“, je bukvalno tabloidizirala građanski aktivizam i potpuno ga obesmislila. Isto je bilo i kada su se kleli u Dritana Abazoviča: da njega nije bilo, ne bi se postrojenja šljunka uklonila. Znači, oni su podržali improvizovano funkcionisanje gdje zakon i institucije zavise od volje jednog čovjeka ne pokušavajući da pritisnu institucije da formiraju svoju snagu i ,,memoriju“ za buduća vremena, nego su bili ,,sam da se posao završi“.

Uz sve pomenuto, fascinantna i zrela za analizu ta podvala i zloupotreba ,,volontiranja“ kao lukavog ulaza u sistem na mala vrata. Onaj isti sistem za koji pomenuti aktivisti govore da je okovan partitokratijom, korumpoiran i kompromitovan, ali mu ne izlaze iz analnog dijela kolona. Navodno podržavaju, ali su asimilujuća delegcija koja treba da privede Jevrosimu, Ćunćurku i onu alpaku URAinom taboru, za ne daj bože da se Jakov predomisli nešto u budućnosti.

Na kraju, iako mene raduje što je Jevrosima Ćinćur opravdala potrebu za savjetnicima i demantovala sebe da je politički posao privilegovan, pritom potvrdila da je Andrija Mandić u pravu i da ipak treba poslanicima neka pomoć i savjetnik, mnogo me rastužuje što Dragićević po starom maniru i dalje plasira poluinformacije i neistine ne preuzimajući nikakvu odgovornost, jer nije tačno što je izjavio po pitanju njenih resursa kao poslanice: Jevrosima, ipak ima budžet, tj finansiranje kluba kao i automobil na raspolaganju.

Umjesto zaključka, neka se zapitaju ovi ,,čimbenici“ po čemu se ovo skupljanje s ko’ca i konopca, uz nečiju protekciju, razlikuje od partitokratije.