Banka hrane povodom dana djeteta: U Crnoj Gori po podacima MONSTATA živi 27% siromašne djece

Generalna skupština UN-a je 20. Novembra 1959. godine usvojila “Deklaraciju o pravima djeteta”, a 1989. godine “Konvenciju o pravima djeteta”.

 Obilježavanjem ovog dana se želi senzibilizirati javno mnijenje i ustanove za potrebu zaštite maloljetnika od zlouporabe, nasilja i raznih oblika diskriminacije. Jedan od najgorih oblika nasilja je siromaštvo

U Crnoj Gori prema zadnjim zvanicnim podacima MONSTAT-a zivi 27 odsto siromasne djece i ovo stanje traje godinama  a drzava ipak nema Strategiju za suzbijenje djecijeg siromastva.

 Osnovna dječja prava su:

Prava preživljavanja – hrana, smještaj, stanovanje, zdravlje, životni standard;

Razvojna prava – razvoj, njega i obrazovanje, porodica, kultura, identitet;

Prava učestvovanja – donošenje odluka, druženje, izražavanje, pristup informacijama;

Prava zaštite od – zlostavljanja, zanemarivanja, izrabljivanja, mučenja, otmice, prostitucije

Prema UN konvenciji o pravima djeteta u sve  evropske države imaju obavezu da zaśtite pravo djece na sticanje državljanstva a tako i prava iz socijalne, dječije zaštite, prava na liječenje, obrazovanje.

Rješenje pitanja siromastva posebno medju djecom je morao biti prvi cilj Vlade CG.

Servisi i intervencije koje bi smanjile efekte siromaštva i društvene isključenosti na najugroženije , ne bi se smjele odlagati što se čini decenijama.

Linija siromastva mora biti crvena linije ispod koje ne bi smio da zivi ni jedan gradjanin Crne Gore pa tako ni jedno dijete. Podsjetumo se da je linija siromastva za jednu osobu po Monstatu 280 eura mjesecno a za cetvoroclanu porodicu 589 eura.

Banci hrane se svakodnevno javljaju ljudi da se žale da gube trku za preživljavanje. Nemogućnost da plate kiriju ili ratu kredita, troškove režija , da se prehrane zaokupljuje u potpunosti najveći broj građana.

 Najugroženije su porodice gdje djeca žive sa jednim roditeljem i porodice sa više djece. Država umjesto da podrži takve porodice ona se ponaša pasivno ili ograničava njihova prava.

Šesto dijete u porodici nema pravo na dječiji dodatak.Nemaju ga ni djeca takozvan,  apatridi.Mnogo porodica koje žive u siromaštvu  zbog strogih kriterijuma  ostvarivanja  prava na jedino socijalno davanje namijenjeno siromasna MOP( materijalno obezbjedjenje porodice), ne dobijaju veći dječiji dodatak ( što je pravo korisnika socijalne pomoci) već svega 30 eura po djetetu kao i djeca iz porodica dobrog statusa.

 Ukoliko maloljetno dijete dobije  privremeni posao da bi pomoglo  roditeljima da se prehrane, kupe obuću, odjeću, školaki pribor, porodica gubi pravo na socijalnu pomoc namijenjenu siromastnima MOP.

Kada dijete napuni 18 god i zeli studirati , njegova porodica gubi MOP i ostaje bez  prihoda.

Umjesto da se na svako nacin trudimo kao sistem, da pomognemo djeci iz siromasnih porodica da se isčupaju iz kandzi siromastva, mi ih saplićemo i otežavamo im život i tešku borbu.

Porodicni dodatak, mjesecno primanje za porodice sa djecom u riziku od siromastva je jedan od nacina pomoci.

Dječiji  dodatak čija visina zavisi od prihoda i primanja porodice je jedan od nacina umanjenja siromastva i smanjenja razlika medju djecom.

Besplatna uzina u skoli, skolski pribor,  casovi iz teze savladivih predmeta, sportske i druge aktivnosti … jedan su od nacina da djeca iz socijalno ugrozenih porodica  budu manje marginalizovsna i da ostvaruju bolje rezultate u skoli i skolovanjem se izbore za  bolji zivot .

Skandalozno mala socijalna primanja namijenjena siromastnima , MOP , primanja za nezaposlene porodilje i redovne studentkinje pokazuju nemar drzave prema buducnosti.

Sa oko stotinu eura mjesecno se ne moze, zivjeti, hraniti, placati obaveze. Ni besplatna dohrana( formule) za bebe ne postoji u nasem sistemu socijalne zastite, cak ni za najugrozenije kao ni pelene ni higijenska sredstva.

 Nema dovoljno obroka u Narodnim kuhinjama, nema besplatnih namirnica i higijenskih sredstava, tesko je odskolovati djecu cije porodice zive u nemastini.

 Umjesti ciljane socijalne politike prema onima koji zive tesko, nasa Vlada se opredjeljuje na univerzalna rjesenja po sistemu, svima po malo sto je direktno na štetu najugroženijih .

Aktuelna Vlada čini malo kako bi smanjila siromastvo meďu gradjanima a posebno medju djecom , gdje je ono naizrażajnije i ostavlja trajne posledice. Koordinacija više resora ( socijalne, zapošljavanja, zdravstva, školstva, finansija) koje bi doprinijele dostojanstvenijem żivotu ugrozenih u Vladi Crne Gore nema, a ona je nužna kako bi imali proaktivnu socijalnu politiku.

Podsjećam na nedavne riječi premijera Spajića da je za 100 eura povećana  naknadu za materijalno obezbjeďenje porodice- MOP ( prezentacija povodom godinu dana vlade.) Slajd prezentacije šaljem u fotografiji.

Nije došlo  na žalost do povećanja MOP -a za sto eura. Socijalna pomoć namijenjena siromasnima – MOP se krece od 89 do 170 eura.

Ministar  socijalnog staranja gdjn Gutić je u avgustu predstavio javnosti  povećanje MOP-a u isnosu od dva do tri eura i pojasnio da je to polugodišnje usklaďenje.

 Učestalo insistiranje da je   brige za standard graďana  osnov vladajuće koalicije a zaboravljanje onih koji nemaju nista ili imaju veoma malo je, neodgovorno.

Premijer Spajić je javno govorio o pomoći u hrani ( osnovnim životnim namirnicama ) koja bi stizalo na kućnu adresu. ( foto njegova objava na X mrezi koju su mediji prenijeli a on obrazlagao u medijima).

Ralizaciji javno izgovorenog od strane javnih funkcionera je  obavezujuća. Ipak od standarda ugroženihbgradjana njih više zanima sopstveni pa najavljuju povdćanje plata za 30 odsto i nova zaposlenja u vidu savjetnika.

Stalna izborna utakmica najviše košta ugrožene gradjane.Čak ni jednokratnu novčanu pomoć nije moguće dobiti tri mjeseca, Odgovornost izostaje . Od svakih izbora strahuju najugroženiji, koji zbog loših zakona nepravedno ostanu uskraćeni za mrvice koje im država isplaćuje u vidu  jednokratne pomoći a koju mogu dobiti najviše dva puta godišnje.

 20.1 odsto ljudi koji źive u nemastini

( zvanicna statistika

MONSTAT-a) ne zanima kreatore i donosioce odluka u našoj drzavi. U socijalnom buzdzwtu se nalaze mnoge stavke koje nemaju veze sa siromastvom. Svega tri odsto iz tog budzeta odnosi se na ljudevu stanju socijalne potrebe.