Portal Borba i ove nedelje donosi pregled najvažnijih vijesti koje su obilježile sedmicu za nama.
U današnjem pregledu biće govora o navodima na atentat na predsjednika države Jakova Milatovića kao i šta se sve o tome zna, o proslavljanju Njegoševog dana, nastavku prepucavanja o formiranju vlasti u Podgorici i glasnom ćutanju Jakova Milatovića, ali i o formiranju predmeta protiv Milivoja Katnića, Saše Čađenovića i Zorana Pažina. Zaključuje se sa skrnavljenjem groba tzv. mitropolita tzv. CPC Antonija Abramovića.
Drugi se čitaju, Borbi se vjeruje!
Atentan na predsjednika države ipak bio fejk njuz
Na početku sedmice na jednom od crnogorskih portala osvanula je informacija da se priprema atentat na predsjednika države Jakova Milatovića. Ili ne baš.
U odgovorima na pitanja o mogućoj ozbiljnoj ugroženosti šefa države, Uprava policije i Milatovićev kabinet potvrdili su postojanje takvih informacija, na početku sedmie.
“Kabinet Predsjednika Crne Gore obaviješten je da se ispituje vjerodostojnost informacija o mogućoj ugroženosti bezbjednosti predsjednika države Jakova Milatovića. Nismo dobili nikakve dalje pojedinosti. Obaviješteni smo da su nadležni organi uzeli navedeno u razmatranje i procesuiranje i čekamo dalje informacije”, odgovorila je “Vijestima” Milatovićeva kancelarija za odnose s javnošću.
Uprava policije saopštila je jednom listu da “bezbjednost predsjednika Milatovića nije ugrožena”, ali da se informacije o toj mogućnosti provjeravaju, ne želeći da kažu o čemu se konkretno radi, “imajući u vidu prirodu informacije i potrebu za tajnosti podataka”.
“Osobe koje su dale informaciju jesu povezane sa službama jedne zemlje u regionu. S obzirom na način na koji je rečeno da je to navodno planirano, nisam siguran u kredibilnost podataka, ali sve treba provjeriti”, rekao je sagovornik upoznat s informacijom.
Ipak, na kraju dana i ANB i UP su saopštili da je na djelu bila lažna vijest.
– Agencija za nacionalnu bezbjednost Crne Gore je 6. novembra došla u posjed podatka o potencijalnoj ugroženosti predsjednika Crne Gore, Jakova Milatovića, o čemu ga je u neposrednoj komunikaciji obavijestila. Agencija je o navedenom upoznala i direktora Uprave policije. Takođe, Agencija je sprovela veći broj aktivnosti na provjeri i produbljivanju navedenog podatka, kao i provjeri pouzdanosti izvora. S tim u vezi, dosadašnja saznanja upućuju na zaključak da se vjerovatno radi o plasiranju dezinformacije od strane trećih zemalja. Agencija za nacionalnu bezbjednost će, u saradnji sa Upravom policije, nastaviti u kontinuitetu da sprovodi mjere bezbjednosne zaštite u odnosu na predsjednika Crne Gore i članove njegove uže porodice – navedeno je u zajedničkom saopštenju.
Njegošev dan
„Blago onom ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi,“ su upravo Njegoševe reči koje vladiku Rada i dan danas najbolje opisuju. Crna Goraje ove nedjelje ponovo proslavila Njegošev dan kao državni praznik.
Na vladarski tron Crne Gore stupio je nakon smrti Svetog Petra Cetinjskog, kao sedamnaestogodišnjak. Na početku vladavine ukinuo je guvernadurstvo i učvrstio organe državne vlasti – Senat, Gvardiju i perjanike. Uveo je poreske klase, kako bi osigurao prihode za državnu kasu. Podigao je vladičansku kuću, Biljardu. U Mlecima je nabavio ćiriličnu štampariju i osnovao je prvu svetovnu školu u Crnoj Gori. Na vojno-političkom planu nastojao je, više diplomatskim putem, nego oružjem, da očuva mir i teritorijalnu cjelovitost Crne Gore. Kao vatreni pobornik ideje jugoslovenstva zalagao se za oslobođenje porobljenih slovenskih naroda na Balkanu.
Petar II Petrović Njegoš najznačajnija je ličnost u istoriji crnogorske kulture i književnosti. NJegoš je bio i ostao velika zagonetka ne samo neponovljivim djelom nego i svojom ličnošću, životom i smrću. Njegoševo djelo je veliki izazov ne samo za književne istoričare, teoretičare i kritičare već i za filozofe i druge naučnike i stvaraoce. NJegošev život, i pored svekolike surove realnosti u kojoj je živio, stvarao i vladao (o čemu svjedoče sačuvana dokumenta ili podaci iz literature), takođe sve više skriva koprena misterioznosti i sve više je, kako vrijeme odmiče, u svijetu legende, a ne istorije.
Njegoš je na Lovćenu, na Jezerskom vrhu, podigao crkvicu i posvetio je svome stricu Svetom Petru Cetinjskom. Prilikom podizanja, a i neposredno pred smrt, Njegoš je izrazio želju da u ovoj crkvi bude i sahranjen, Njegošev ađutant i prijatelj, kasnije i državni sekretar crnogorskog knjaza Danila. Medaković je zabilježio i Njegoševe riječi kojima obavezuje Crnogorce da ga sahrane na Lovćenu: „To je moja potonja želja, koju u vas ištem da je ispunite, i ako mi ne zadate Božju vjeru da ćete tako učinjet, kako i ja hoću, onda ću ve ostaviti pred prokletstvom, a moj posljednji čas biće mi najžalostniji i tu moju žalost stavljam vami na dušu.“
Iz bojazni da bi se Turci mogli noću prikrasti na Lovćen i počivšem vladici odrubiti glavu, sahranjen je Njegoš u Cetinjskom manastiru, da bi 1855. godine njegove kosti bile prenešene na Lovćen. Znajući za važnost i simboliku Njegoševe kapele i Lovćena, Austrijanci su, tokom Prvog svjetskog rata, iz Bokokotorskog zaliva bombardovali ove svetinje, a nakon kapitulacije Crne Gore, okupatorski guverner Veber, po naredbi Vrhovne komande, naredio je ekshumaciju Njegoševih kostiju, kako bi se njegova Zavjetna kapela srušila i na tom mjestu izgradio spomenik u znak austrijskog osvojenja Lovćena.
Mitropolit crnogorski, Mitrofan Ban, pokušao je da u ime građana Cetinja umoli okupatora da odustane od ove namjere. Mitropolit nije uspio. Ekshumacija je izvršena i Njegoševi ostaci su nakon obavljenog parastosa prenešeni u Cetinjski manastir. Njegoševa crkvica je razrušena i raspisan je konkurs za izgradnju spomenika ali ova ideja nije ostvarena jer je Austrija izgubila rat i stvorena je Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca 1. decembra 1918. godine.
Odlukom Svetog arhijerejskog sabora i Svetog sinoda Srpske pravoslavne crkve, po predlogu mitropolita crnogorsko-primorskog Gavrila Dožića iz 1920. godine, Njegoševa kapela imala se obnoviti. Pet godina kasnije, Njegošev zavjet je po drugi put ispunjen, a izvršio ga je kralj Aleksandar Karađorđević, unuk crnogorskog kralja Nikole.
Osvećenje je izvršio mitropolit crnogorsko-primorski Gavrilo Dožić. Kovčeg su u obnovljenu kapelu unijeli kralj Aleksandar Karađorđević, članovi Vlade i mitropolit Gavrilo. Po spuštanju kovčega u sarkofag, odslužen je svečani pomen. U sarkofag su spušteni komadić svilene Njegoševe odjeće nađen pri otkopavanju stare kapele i albanska spomenica koju je kralj Aleksandar skinuo sa svojih grudi. Za vrijeme spuštanja poklopca na sarkofag, kralj Aleksandar je otpasovao svoju sablju, predao je kraljici Mariji, te položio na spušteni poklopac veliku srebrnu palmovu granu da bi nakon toga od kraljice uzeo sablju, izvadio je iz kora i položio na sargofag da tu prenoći. Oko groba je postavljena vojnička straža. Ni tokom Drugog svjetskog rata Njegoševa kapela nije bila pošteđena. Okupatorska italijanska vojska je oštetila Kapelu, ali, srećom, pričinjena šteta nije bila velika.
Međutim, rušenje Njegoševe kapele do samih temelja nije bilo djelo stranaca.
Opštinska skupština Cetinja donijela je, 1968. godine, odluku o podizanju Njegoševog mauzoleja na Lovćenu po projektu i izradi Ivana Meštrovića. Ubrzo je Zavod za zaštitu spomenika kulture Crne Gore dao odobrenje Opštini Cetinje da „izmjesti kapelu”. Najumniji ljudi iz cijele zemlje su stali o odbranu Njegoševe kapele, ističući da se mora poštovati vladičin zavjet. Kao kompromisno rješenje predlagano je da se mauzolej posvećen Njegošu podigne na Cetinju. Livada na Ivanovim Koritima bila je mjesto gdje treba premjestiti Njegoševu kapelu. Svetogrđe je ubrzo uslijedilo i Njegoševa zavjetna kapela porušena je do temelja. Od 1974. godine, na njenom mjestu se nalazi Meštrovićev mauzolej.
Protojerer stavrofor Gojko Perović govorio je za „Borbu“ o državnom prazniku – Njegoševom danu.
Tim povodom, otac Gojko je kazao da koliko on osjeća i vidi, Njegošev dan kao državni praznik je jedna od najsmislenijih političkih odluka donesenih u novijoj istoriji države Crne Gore.
„Ona nas vezuje za nešto što pripada našoj tradiciji i što pripada našem pamćenju. Sve ostalo može da bude površno ili formalno. Tu mislim na sve ostale državne praznike, praznik rada, praznik države, državne nezavisnosti ili šta sve imamo od naših praznika… Izuzev onih dana koji su ostavljeni vjerujućim ljudima bilo hrišćanima ili muslimanima da praznuju svoje vjerske praznike, što je naravno pozitivno i dobro, ipak nas ovaj, državni praznik, vezuje za Njegoša koji je u sebi objedinio ono što je usmena, jaka, sadržajna, narodna tradicija“, kazao je otac Gojko za naš portal.
Dodaje da se Njegoševa genijalnost pokazuje kroz njegova djela, pisma i kontakte sa savremenicima i obuhvata njegovu crkvenu službu i pjesničku filozofsku misao.
„Ovaj praznik, najviše od svih drugih praznika, građane Crne Gore vezuje ili motiviše da se pokrenu iz sadašnjeg momenta i da se vrate ka onom prošlom. Ali ne vraćamo se kao nekom prašnjavom prošlom muzeju u kome su neke stvari iz prošlosti prevaziđene. Nego kad se radi o Njegošu, on nas, iako hronološki iza nas u istoriji, svojim djelom pravilno upućuje i ka naprijed. To su pitanja odnosa prema istini, odnosa prema Bogu, odnosa prema slobodi, prema ljudskom dostojanstvu, prema Crkvi, prema tradiciji i zajednici. To su tako postavljene stvari da nas motivišu da danas budemo dobri i da kvalitetno gradimo bolje sjutra“, kazao je otac Gojko za naš portal.
Nastavak prepucavanja o podgoričkim izborima
Ako Milan Knežević ostaje pri tome da ga treba baciti sa mosta ako je Luka Rakčević kandidat za gradonačelnika evo mi ga nećemo baciti sa mosta, neka nas ne poziva na pregovore, poručio je predsjednik GP URA Dritan Abazović.
Komentarišući izjave lidera Demokratske narodne partije (DNP) Milana Kneževića da ukoliko uslov GP URA bude da Luka Rakčević bude gradonačelnik da slobodno mogu da pregovaraju sa Demokratskoj partiji socijalista (DPS), te da ga treba baciti sa Blažovog mosta ukoliko podrži Rakčevića za gradonačelnika, Abazović je kazao da nema potrebe da se iko baca sa mosta, te da nikad nije doživljavao izjave Kneževića za ozbiljno.
„Nama nikad nije bio cilj da Milan Knežević skoči sa mosta, on jeste poeta ali u poeziji bi to značilo da je u pitanju neka velika neuzvraćena ljubav pa je neko morao da skoči sa mosta. Nema neke velike ljubavi između DF-a i URE, tako da on može da bude relaksiran“, kazao je Abazović gostujući na Televiziji Crne Gore.
Očekuje od Kneževića da održi riječ i ako ostane pri tome, da ih ne zove na pregovore.
„Ako ostaje pri tome da ga treba baciti sa mosta ako je Luka Rakčević kandidat za gradonačelnika. Evo mi ga nećemo baciti sa mosta, neka nas ne poziva na pregovore. Ne pada nam na pamet da budemo krpe Andrije Mandića, Milojka Spajića, Alekse Bečića ili Mila Đukanovića, eto im odbornici pa neka naprave vlast“, poručuje Abazović.
Kneževićeva izjava, dodaje Abazović, implicira da je DF najbolji saigrač DPS-a.
„Odbijanje Rakčevića znači samo jedno da to je da Milan Knežević i DF žele da se DPS vrati na vlast“, poručuje Abazović.
Predsjednik Demokratske narodne partije Milan Knežević kazao je da nikada nije tražio tražio od Dritana Abazovića da bude njihova krpa, ali jeste da ne bude vlažna maramica Mila Đukanovića.
Kako je kazao, misli da odgovor svi znamo.
„Ovako ispada da mi koji nećemo s DPS-om, radimo na njihovom povratku ako ne glasamo Luku Rakčevića za gradonačelnika, čiji je pokret URA isti taj DPS podržavao na državnom nivou. Ako ovo nije dovoljno za kolektivno skakanje s Blažovog mosta, onda nam ni Dobrota nije potrebna. Bez namjere da kod mog brata Dritana izazovem osjećaj suvišnosti, u ovom trenutku je mnogo važnije šta će da uradi Jakov Milatović. Od njega zavisi da li ćemo otpočeti pregovore za formiranje vlasti u Podgorici. Naravno, zavisi i od PES-a. Ako ne bude pregovora, biće novih izbora, ali posle tih izbora mnogih više neće biti na političkoj sceni“, istakao je Knežević.
Kako je naglasio, „a što se tiče neostvarene političke ljubavi između DNP- a i URE o kojoj Dritan nostalgično govori, uvijek neka računa na to da možemo zajedno, držeći se za ruke skočiti s Blažovog mosta“.
„Bila bi to tragedija dostojna Romea i Julije, iako mi se čini da bi Dritan poput Bate Stojkovića u „Ko to tamo peva“ isplivao u blizini Botuna i tražio da mu Luka Rakčević donese ćebe i preobuku da ne zakasni u podkast kod Miloša Konatara“,naglasio je Knežević.
A koalicija koju čine Pokret Evropa sad i Demokrate ima precizan i korektan stav da je za funkcionalnu vlast u Podgorici neophodno poštovanje demokratskih principa, koji na bazi izbornog rezultata određuju i kome pripada gradonačelnička pozicija.
„Pošto je sada očigledno da se u avanturu blokade gradske uprave ušlo raspisivanjem vanrednih izbora samo da bi URA po ko zna koji put ucjenjivala, onda je jedino moguće postići dogovor kada se Milatović distancira od Abazovićevih ucjena i destrukcija.
Podsjećaju da je upravo URA koja je do sada participirala u gradskoj upravi, podržala izvještaj gradonačelnice u vezi rada gradskih preduzeća, uz isticanje osjećaja ponosa na rezultate lokalne vlasti, da bi u javnosti sada ukazivali kako su građani Podgorice većinski glasali protiv rada gradske uprave, u kojoj je upravo URA imala zamjenika gradonačelnice i rukovodioce brojnih preduzeća.
„Upravo su građani Podgorice poslali najbolju poruku sa kim su bili najmanje zadovoljni u dosadašnjem radu podgoričke lokalne samouprave i to su „nagradili“ sa dva odbornička mandata, iako je URA u izbore ušla kao vladajuća partija, a zamjenik gradonačelnice nosio i izbornu listu. Danas od URA-e više ne zavisi konstituisanje većine i funkcionalnost u radu na daljem razvoju Glavnog grada. PES kao partija koja ima odgovornost za stabilizaciju političkih prilika posvećen je konstruktivnom pristupu, što znači da je saradnja moguća na bazi demokratskih principa, a ne na politici ucjena i destrukcija.“ – navodi se u saopštenju Pokreta Evropa sad.
Formiran predmet protiv Katnića, Čađenovića i Pažina zbog protivzakonitog uticaja u lažnom državnom udaru
Milan Knežević kazao je na jučerašnjoj pres konferenciji da je od specijalnog tužioca Vukasa Radonjića dobio podatke da je formiran predmet povodom teksta objavljenog na Portalu IN4S „Knežević i Mandić: Lažna suđenja sprovodili su Pažin, Katnić i Čađenović“ i to protiv osumnjičenog Zorana Pažina za krivično djelo protivzakonit uticaj, te protiv Milivoja Katnića i Saše Čađenovića za krivično djelo zloupotreba službenog položaja.
Podsjetio je da je njegov opunomoćeni zastupnik advokat Dušan Radosavljević dana 11.10.2024. godine predao podnesak u SDT, adresiran specijalnom tužiocu Vukasu Radonjiću, tražeći od njega obavještenje o predmetu pod oznakom KT-S br. 98/24, a koji se odnosi na sumnje o zloupotrebama službenog položaja bivšeg GST-a Milivoja Katnića i njegovog zamjenika Saše Čađenovića.
Ukazao je da su pomenuta lica, uključujući i kako tvrde, Srđana Darmanovića iskoristili uticaj i službeni položaj i vršili neprimjereni pritisak.
Kazao je i da je pronađen fajl u kojem se nalaze 19 pitanja i odgovora koja je bivši tužilac Čađenović poslao Tobiju Kedmenu, advokatu bivšeg agenta CIA Džozefa Asada.
Katnić i Čađenović su, kako tvrde, vršili pritisak na Asada kako bi lažno optužio lidere i funkcionere nekadašnjeg Demokratskog fronta u postupku terorizma u pokušaju.
„O tome su ovjerene izjave već dali gospoda Tobi Kedmen i Džozef Asad, dok je po mojim saznanjima gospodin Kedmen i saslušan u SDT-u“, kaže Knežević.
Lider Nove srpske demokratije i predsjednik Skupštine Andrija Mandić je kazao da je najveća žrtva ovog montiranog procesa Mihailo Čađenović, i da sada kada isplivavaju ovi dokumenti „vidite koliko je bila teška borba da se dođe do one 2020. godine i Crna Gora oslobodi od paukove mreže“.
Mandić je kazao da i danas imamo jednu opasnu strukturu koja deformiše ne samo politički, već ukupan život u Crnoj Gori.
„Postojala je jednostavna formula kako se vladalo u Crnoj Gori. Gledalo se da su plate i penzije niže, i onda su se tražili oni koji su spremni da podviju glavu i da se uključe u mafjaške strukture“, istakao je Mandić i dodao daje Crna Gora na prekretnci, i da građani zaslužuju pravdu.
„A pravda se može postići i demontiranjem lažnih i fabrikovanih procesa, kakav je bio državni udar“, zaključio je Mandić.
Izjava Milana Kneževića i Andrije Mandića o navodnim pritiscima i maltretiranju advokata okrivljenog Džozefa Asada bezočna je laž, sračunata na unošenje konfuzije i plasiranje u javnost neistina, ne bi li na taj način napravili dodatan pritisak na pravosuđe sa pozicije političke moći i vlasti i ujedno popravili svoj, raznim aferama, narušen rejting. Istina je sasvim suprotna u odnosu na ono što su u pokušaju senzacionalizma iznijeli u svom medijskom teatralnom nastupu, poručio je nekadašnji ministar pravde i član Demokratske partije socijalista (DPS) Zoran Pažin u reagovanju dostavljenom medijima.
Istina je sasvim suprotna u odnosu na ono što su u pokušaju senzacionalizma iznijeli u svom medijskom teatralnom nastupu, dodao je Pažin.
„Advokata Tobija Kedmena poznajem preko dvadeset godina, jer smo i on i ja bili angažovani kao eksperti ugledne britanske nevladine organizacije AIRE Centar, iz Londona, specijalizovanoj za unaprijeđenje vladavine prava u zemljama u tranziciji, reformu pravosuđa i zastupanje pred Evropskim sudom za ljudska prava. Upravo preko izvršne direktorke ove organizacije Kedmen je zatražio i uz moju saglasnost dobio broj mog telefona i nakon toga ostvario kontakt sa mnom, zamolivši da se vidi sa mnom u Podgorici. Izrazio je namjeru da kao branilac okrivljenog sarađuje sa crnogorskim vlastima, zbog čega je uspostavio kontakt i sa Specijalnim državnim tužilaštvom“, navodi se u reagovanju.
Dakle, susreta je došlo po želji samog Tobija Kedmena, istakao je Pažin.
„Za ukazati je da je tada, po saznanjima Ministarstva pravde, koje je nadležno za međunarodnu pravnu pomoć u krivičnim stvarima i ekstradiciju, Džozef Asad bio lišen slobode, po potjernici Interpola, od strane Ujedinjenih Arapskih Emirata, a za komunikaciju sa tamošnjim vlastima oko ekstradicije bilo je nadležno Ministarstvo pravde. Stoga, nema ništa neuobičajeno, a posebno senzacionalno u tome što sam, na molbu advokata Tobija Kedmana, koga sam poznavao dugo godina, imao sastanak sa istim, na njegovu molbu, držeći se striktno nadležnosti ministra pravde“, kazao je on.
Osim njegove iskazane zahvalnosti i ponovljene spremnosti da sarađuje sa nadležnim crnogorskim organima drugih reakcija na tretman koji je imao prilikom susreta nije bilo, tvrdi Pažin.
„Kasnijim sastancima Glavnog specijalnog tužioca i zamjenika Glavnog specijalnog tužioca sa advokatom Kedmenom o uslovima pod kojim bi Džozef Asad dao svoj iskaz tužilaštvu nijesam prisustvovao, niti sam upoznat sa prepiskom između njih. Javnost je već upoznata da je u tu svrhu bio organizovan sastanak crnogorskog tužilaštva sa advokatima okrivljenog i predstavnicima FBI u Ministarstvu pravde SAD“, ukazao je Pažin.
On je zaključio da su sve ostale tvrdnje Milana Kneževića i Andrije Mandića drastične neistine i manipulacije, a cilj njihovog iznošenja je providan i sasvim jasan crnogorskoj javnosti.
Osumnjičeni Zoran Pažin u svom paničnom reagovanju više je priznao nego što je negirao svoju institucionalnu umiješanost u pritiscima na bivšeg agenta CIA- e Džozefa Asada.
Ovo su saopštili lideri koalicije Za budućnost Crne Gore Andrija Mandić i Milan Knežević a reagujući na saopštenje bivšeg ministra pravde Zorana Pažina.
„Bivši potpredsjednik vlade i ministar pravde je od strane SDT-a u predmetu Kt-S br 98/24 osumnjičen za krivično djelo protivzakoniti uticaj iz čl. 422 st. 2 Krivičnog zakonika. A status osumnjičenog je dobio na osnovu izjave, kako Zoran Pažin kaže, njegovog prijatelja britanskog advokata Tobija Kedmena, koji tvrdi da je od strane osumnjičenog Z.P. bio saslušavan nekoliko puta u njegovoj rezidenciji. Na tim saslušanjima u vili Gorica, osumnjičeni Zoran Pažin je tražio od advokata Tobija Kedmena da njegov klijent Džozef Asad lažno optuži lidere DF- a Andriju Mandića i Milana Kneževića. Ovu ovjerenu izjavu gospodina Kedmena, ali i dopis SDT- a u kojem se Zoran Pažin vodi kao osumnjičeni, dostavljamo javnosti na uvid“, navodi se u saopštenju a dopis objavljujemo na dnu teksta.
A što se tiče današnje reakcije Zorana Pažina da oni vrše pritisak na pravosudne institucije, nju doživljavaju kao klasičnu zamjenu teza.
„Naprotiv, mi sa jučerašnjim i današnjim regaovanjem, činimo sve da dođe od oslobađanja pravosudnih institucija od bilo koje vrste političkog pritiska. A osumnjičenog Z.P. podsjećamo da je od strane SDT-a upravo on označen za djelo protivzakonitog uticaja sa pozicija nekadašnjeg potpredsjednika vlade i ministra pravde. Takođe ga podsjećamo na izjavu Duška Markovića, tadašnjeg premijera, da će optužnica protiv lidera DF-a biti potvrđena mjesec dana prije njene kontrole u Višem sudu. Posebnu pažnju osumnjičenom Z.P. skrećemo i na izjavu Mila Đukanovića, koji je na funkciji predsjednika države, u jednom intervjuu na Javnom servisu, saopštio da će lideri DF-a prvostepeno biti presuđeni što se i desilo. Ovo su klasični primjeri političkih i institucionalnih pritisaka na koje je osumnjičeni Z. P. izgleda zaboravio, i onda kroz pokušaj zamjene teza želi od sebe da napravi nevino jagnje koje žele da rastrgnu krvoločni vuci iz DF-a“, kazali su Mandić i Knežević.
Još jednom ponavljaju, da osumnjičeni Zoran Pažijn nema problem sa Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem, već sa SDT-om koje ga je označilo kao osumnjičenog, a što on nijednog trenutka nije negirao.
„Z.P. ima problem i sa iskazom advokata Tobija Kedmena koji nijednom nije negirao. I na kraju, ima problem i sa samim sobom zato što je teško zloupotrijebio svoju funkciju ministra pravde i potpredsjednika vlade“, zaključili su lideri ZBCG.
Tzv. CPC: Ukradeni zemni ostaci Antonija Abramovića
Grob tzv. prvog mitropolita tzv. Crnogorske pravoslavne crkve sinoć je oskrnavljen i iz njega su ukradeni zemni ostaci prvog poglavara kanonski nepriznate Crnogorske pravoslavne crkve.
Ova informacija zvanično je saopštena na sajtu tzv. CPC.
„Juče smo u kasnim satima dobili informaciju da je grobnica Blaženopočivšeg poglavara Crnogorske Pravoslavne Crkve, Mitropolita Antonija (Abramovića) oskrnavljena i da su iz nje ukradeni zemni ostaci obnovitelja Crnogorske Pravoslavne Crkve. Do kojih granica može ići ljudska oholost, bezosjećajnost i samoljublje, teško je pretpostaviti… Kakav smo narod, kad ni pokojnicima ne dozvoljavamo da počivaju u Vječnom Miru, Miru Božjem!? Mitropolit Antonije je zaslužio sve ovozemaljske počasti, mir i poštovanje svih građana Crne Gore. U što smo se ovo pretvorili? Može li bolesna ambicija i želja za sopstvenom promocijom biti vrijedna nekrofilskog razaranja nečije grobnice?! Kakvi su to porivi i jesmo li se sposobni zastiđeti, makar nečega“, pitaju se iz dijela ove takozvane crkve.
Navode da je oskrnavljena grobnica „skromnog i smjernog Mitropolita“, oskrnavljeni su njegovi zemni ostaci, a osramoćen je i obraz, dodaju, ne samo svim Crnogorcima, nego i svima koji udišu isti vazduh sa počiniocima ovakvog besprizornog djela.
„Ovaj skandalozni čin je realizovan pod okriljem noći, bez odobrenja Crnogorske Pravoslavne Crkve, čiji je poglavar bio nesrećni Mitropolit Antonije i kako nezvanično saznajemo, ni Komunalno preduzeće sa Cetinja, koje upravlja grobljem nije obaviješteno o ovom činu, niti su ispoštovane procedure koje predviđa čin ekshumacije. Slučaj smo prijavili nadležnim organima od kojih očekujemo pravovremenu i odlučnu reakciju i procesuiranje odgovornih u skladu sa Zakonom. Od medija očekujemo da makar u ovom slučaju ukinu medijsku blokadu u kojoj nas „slavodobitno“ drže. Policijski inspektori i javni tužilac su jutros izvršili uviđaj, u prisustvu Sekretara Svetog* Arhijerejskog* Sinoda* CPC*, protođakona* Sretena Vujovića. Utvrđeno je da je grupa koju predvodi Boris (Bojan Bojović) izvršila ovaj nehrišćanski čin, očigledno po njegovom nalogu, ali, navodno, bez njegovog ličnog prisustva. Htjeli bismo da makar zemni ostaci naših pokojnika budu zaštićeni od rečenih nekrofilskih ideja ostrašćenih pojedinaca, a živi neka se mole Bogu i brane od napasnika kako mogu i umiju“, zaključuje se u saopštenju ove frakcije tzv. CPC.