SMRT FAŠIZMU – SLOBODA CETINJU!

Piše Emilo Labudović

Cetinje danas slavi 80 godina slobode. Na Orlovom kršu, rame uz rame sa slavnim prethodnicima, 49 narodnih heroja neugasivom bakljom samopožrtvovanja razagone tamu vremena i čuvaju zavjetrinu u kojoj cveta najljepše cvijeće slobode.

Cetinje bi danas, takođe, trebalo da proslavi i osam decenija pobjede nad fašizmom, jer te dvije „slobode“ bi isto tako trebalo da budu neodvojive. Cetinje je, kao uostalom i svi drugi, svoju slobodu platilo krvavo. Ali, za razliku od drugih, Cetinje nikako da se oslobodi – sebe. Ne daju mu i ne da mu se , pa nikako da iskorači iza ledeno – mračne zavjese koja skriva najveću i najstrašniju avet čovječanstva. Da se otrese onih natruha vremena u kojem su neki Cetinjani cvijećem i dobrodošlicom pozdravili okupatorske fašističke falange iz domovine odive nam Jelene.

Cetinje se i danas, usred slobode, bori protiv sopstvene sjenke koja ga je natkrilila više i od Lovćena. Jer, bauk neprijatelja, koje Cetinje poput babaroge drži u strahu i na oprezu, neki Cetinjani nikako da istjeraju ispod kreveta, iz ormana, sa tavana i podruma. Iz svojih duša i umova pogotovo. A taj bauk, pošto drugih više nema, usred nekad srpskog Cetinja, danas su – Srbi. I sve što makar i miriše na srpsko. „Krnja“ i „Zelenka“, sa kojih ni vjekovna rđa još nije uspjela da izbriše da su, pošto su krvavo plaćeni, „doneseni na srpsko Cetinje“, Cetinje kao da danas ne priznaje za svoje. A slavi slobodu koje bez njih ne bi ni bilo

U i kroz Cetinje, slobodno i u slobodi, danas mogu svi, psi pogotovo, osim Srba, naravno. Pa makar to bili Crkva, Patrijarh, Vladika, predsjednik Skupštine… Ne može više ni trobojka, čak ni ona petrovićka. I šta drugo može da se zaključi osim da, u oslobođenom i slobodnom Cetinju, i danas tinja, a svakodnevno se potpiruje i raspiruje, tihi oganj fašističke nepodnošljivosti drugih. Pa makar ti drugi bili i braća rođena. A vatra je dobar sluga, ali je i zao gospodar i očas može da preraste u požar. A kad požar krene…

Cetinje koje danas slavi, a preživljava budžetskom donacijom u koju prilažu i ti isti neprihvatljivi Srbi, da se ogledne ne bi moglo da prepozna sebe. Cetinje je grad – heroj, a oni proslavljeni heroji bi danas listom pognuli glave pred „herojima“ ovoga doba. Jer, oni sigurno nijesu izginuli za ovakvo Cetinje. Ali, svako vrijeme ima svoje „heroje“, a ovo je, neka mi oproste svi česiti Cetinjani kojih na sreću, još ima, ono Bećkovićevo vrijeme „kad su psi pušteni, a kamenje svezano“ Ali, nad u Boga i u ljude, naročito u brojne Cetinjane koji nijesu od „ovog Cetinja“, oslobodiće se jednom Cetinje i od sebe samog.

I zato: SMRT FAŠIZMU – SLOBODA CETINJU!!!

(Mišljenja i stavovi u rubrikama Kolumne i Drugi pišu nisu nužno stavovi redakcije portala Borba