“Veleizdajnik Mlađa Đorđević, koji je učestvovao u lociranju i hapšenju Radovana Karadžića, sad želi da cijepa SPC i srpski narod u Crnoj Gori

Potpuna medijska koordinacija zaboravljenih Džemala Perovića i Mlađe Đorđevića preko platforme Vijesti samo je jedan u nizu antisrpskih projekata koji treba da rezultiraju formiranjem nove Pozitivne po već viđenom modelu: niti smrdi, nit miriše, ocijenio je poslanik DF-a Jovan Vučurović.

Posebno je zanimljivo da Mlađa Đorđević cinkari Rusiji Andriju Mandića i Milana Kneževića kako sarađuju sa Milom Đukanovićem, a koji je naredio Suzani Mugoši da ih zbog saradnje sa Rusijom osudi na 5 godina zatvora. I da sve to ekskluzivno prenesu Vijesti sat vremena prije nego što će Džemal Perović otpočeti reanimaciju pokreta Odupri se. Očigledno da Mlađa Đorđević, kao nekadašnji specijalac Borisa Tadića za Crnu Goru, nikako ne može preboljeti činjenicu da je NSD 2012. godine na predsjedničkim izborima javno podržala SNS kao sestrinsku stranku i Andrija Mandić podržao Tomislava Nikolića kao predsjedničkog kandidata.

To je bila ona iskrena i bratska podrška koju nikada nismo zaboravili jedni drugima. I sad politički upokojen, bivši savjetnik, Mlađa Đorđević želi da „prodiše“ skrivajući se iza mitropolita Amfilohija, i stavljajući mu u usta ono što on nikad nije ni pomislio, a kamoli da je izgovorio za lidere DF-a.

Zato ga moramo podsjetiti dok se busa u junačka prizrenska prsa, da je upravo on bio jedan od ključnih pomagača agentu CIA Mikiju Rakiću u lociranju i hapšenju Radovana Karadžića. Nije valjda Mlađa Đorđević pomislio da je zato što je u penziji izdvojen iz grupice veleizdajnika koji su hapšenjem i isporučivanjem predsjednika Republike Srpske stekli pravo na naknadu od 5 miliona USD koja je isplaćena za ovu sramnu veleizdaju.

Da su ovakvu veleizdaju počinili Andrija Mandić i Milan Knežević, ne da ne bi držali moralne lekcije po portalima, već bi sebi oduzeli život, jer čast i bruka žive dovijeka. Ali Mlađa Đorđević sa pozicije profesionalno dokazanog veleizdajnika, ne da nema namjeru da sebi oduzme život, već u svoje blato agenturskog plaćeništva želi da uvuče mitropolita Amfilohija, kako bi pokušao izazvati raskol u SPC, i time otvorio prostor za formiranje tzv. crnogorske i kosovske pravoslavne crkve.

Ako je Đorđeviću zbilja stalo do Kosova i Metohije i nacionalne sabornosti , trebalo bi da se vrati u rodni Prizren i svojim primjerom pokaže kako se brani prađedovsko ognjište, tako što će novac koji je uzet za izručenje Radovana Karadžića, donirati Bogosloviji za izgradnju Crkve pokajnice. Sasvim je prirodno da Mlađa Đorđević odbranu srpstva zaokruži u tački iz koje je krenuo da brine o srpskom narodu u regionu, i da svojim podvižništvom u carskom gradu Prizrenu, životom svjedoči svoj portalski patriotizam.

Braniti se od neprijatelja srpskog naroda i našeg duhovnog nasljeđa je ljudski i istorijski imperativ, ali valjati se u brlogu izroda poput onih koji su uzimali novac za ugledne srpske glave higijenski je vrlo upitno: em se isprljaš, em je njemu fino.

Zato ga opominjemo da se Božija kočija možda kreće sporo, ali uvijek stigne na vrijeme.