Razmislimo i o ovoj mogućnosti

Piše: Dane Čanković

Trampa su izabrali za predsjednika SAD-a kako bi „kupili vrijeme“ za proizvodnju naoružanja i pripremili se za svjetski rat od kojeg nisu odustali, zato Rusija i BRIKS ne smiju da stanu
Da li zaista američki građani mogu da izaberu svog predsjednika, ili to preko njih čine multinacionalne korporacije, naftni i vojni lobiji, odnosno Centar svjetske moći koji sve njih kontroliše? Tako gledano šta je mogao Tramp pre izbora, a s obzirom na kompletnu situaciju? Da pristane na poraz zbog mogućnosti ucjene i krivične odgovornosti, ili da pobijedi i nastavi politiku a možda i nastavi sukobe koje je zacrtao spomenuti Centar moći. Politika sukoba otišla je predaleko i oni koji stoje iza Trampa, hoće da se spreme da preko velikih ratova ostvare svoje globalističke ciljeve. Jedan od važnih ciljeva jeste da potčine Rusiju i da zagospodare njenim prirodnim bogatstvima. Dakle, i Tramp može biti primoran da lukavo i na razne načine okuplja stranu koja će, pre ili kasnije, najdirektnije napasti Rusiju. I to je ono što je za srpski narod najvažnije – da izdrži i ne svrsta se na takvu stranu. Zato je izbor Trampa na neki način za Srbe veća opasnost da se oni prevedu kao „žedan preko vode“. Sa Trampom se za Srbe stvara iluzija da oni mogu ostvariti svoj interes, od ekonomskog do nacionalnog. Iluzija će se početi razbijati kada se počne pričati da je za srpski narod dobro da uđe u NATO, a onda se podrazumijeva da će doći u situaciju u kojoj će Srbi ginuti u sukobu protiv Rusije, a sve za tuđe interese. Da li će se preko Trampa srpski narod „preveslati“ na zapadnu i antirusku stranu, ostaje da vidimo u narednih nekoliko godina.

Podsjetimo se: „Ko žrtvuje slobodu za mir, nije dostojan ni jednog ni drugog“, Benjamin Franklin.

Nije prošlo ni četvrt vijeka od kraja priče (svijeta) koju je najavio Frensis Fukujama jer su figure na globalnoj šahovskoj ploči ponovo raspoređene za sledeći meč. Zapadni velemajstor (Centar svjetske moći) je uvjeren u svoje sposobnosti i fokusiran je na pobjedu zato će ući u sukobe i protiv Rusije, na način da uključi svoje stare dokazane i pouzdane saveznike. Samo je njihova uloga nezavidna. Riječ je o planovima Bijele kuće da u srcu Evrope, u NJemačkoj postavi rakete kratkog i srednjeg dometa. Ne tako davno, Zapadna „demokratska“ zajednica je bila oduševljena inicijativom SSSR-a i SAD-a za smanjenje raketnog naoružanja, poznata kao Ugovor o likvidaciji raketa malog i srednjeg dometa. Koliko je u to vrijeme i zbog toga tadašnji lider Sovjetskog saveza Mihail Gorbačov otpjevao pretjerane pohvale u vezi tog ugovora. I zbog čega? Da se za tri decenije sve vrati na iste položaje pod istim zastavama i sloganima?

Rusija apsolutno nema nikakvog interesa da podstakne strasti i nestabilnost u Evropi koja je dugogodišnji trgovinski partner Rusije i glavni kupac njenih resursa.
Međutim, takvo stanje stvari se ne uklapa u logiku akcija vašingtonskih jastrebova. Naravno, umotavanje partnera u neprijatelje je genijalan potez. Nijemci, lokomotiva evropske ekonomije od sada će raditi u interesu prekookeanskih „prijatelja“, a u slučaju sukoba će preuzeti snagu prvog udara razgnevljene Moskve, dok vašingtonski jastrebovi misle da oni ništa ne rizikuju. Treba napomenuti da se razmatra i mogućnost postavljanja raketa sa nuklearnim bojevim dijelovima, tj ulozi će biti sve veći i veći i opasniji. U tom smislu izvijesna je ekonomska stagnacija Evrope, povratak sjevernim tokovima u doglednoj perspektivi može se zaboraviti, kao i investicioni programi, dok će se povećati militarizacija Zapada koji će se aktivno pripremati za Treći svjetski rat. Rusija će morati da poveća svoj raketni potencijal na zapadnoj granici.

Da li je Centar svjetske moći sada odlučio da u svojoj kući, preko Trampa kao velikog tradicionaliste nastavi iste globalističke procese i ratove u svijetu koji su počeli za vrijeme demokrata, Obame i Bajdena, vidjećemo u narednim godinama. A ako je odlučio da li mu se Tramp može suprotstaviti i da li mu je u tom slučaju ugrožen život?
Šta preostaje Rusiji, i kako će odgovoriti u tom scenariju napada na nju, da li će biti primorana da uđe protiv Evrope u rat, ili će najsavremenijim oružjem koje svijet do sada nije vidjeo udariti u „glavu zmije“ ostaje da se vidi.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)