EU vrijednosti po hrvatski

Nedavno sam posjetio Gospić, Lika ima divnu prirodu. Tom prilikom sam posjetio i Smiljan, a posebno memorijalni centar posvećen Nikoli Tesli. Tu je njegova rodna kuća, a odmah pored i pravoslavna crkva i groblje. U proteklom ratu je i crkva i kuća bila sravnjena sa zemljom, a nedavno obnovljene. Kako sam po profesiji inžinjer i podobro upoznat s Teslinim radom, a i kako vučem porijeklo i iz Like, pažnju mi je odvuklo lokalno groblje tik uz samu crkvu. Jedno, reklo bi se, vrlo skromno groblje, s nedavno obnovljenim spomenicima. Najbliža i najveća i najraskošnija grobnica mi je prva upala u oči. Pomislio sam bio da je možda to grobnica porodice Tesla, pa priđoh bliže.

S jedne strane natpis na njemačkom jeziku, s druge strane natpis na engleskom, postavljeni nisko da se mora kleknuti. Mora da je to, nema šta drugo da bude, pomislih. Neki natpis je i na samom nadgrobnom krstu, ali mi je bio predaleko bez naočara za vid.  Pomučih se dobro da pročitam šta piše na ovom na engleskom jeziku, jer su boje takve da će samo najuporniji uspjeti. I ostadoh šokiran…

„U Smiljanu, 2. avgusta 1941. g. na svetog proroka Iliju, bi ubijeno od ustaša 530 pravoslavnih Srba, a pri povlačenju 5. marta 1945. g., ubiše još 30 nedužnih ljudi.“

Znam za jamu Jadovno, znam i da je u Gospiću broj Srba sa 35% 1991. godine, sveden na ciljanih 3% danas. Ali, jednostavno, nisam bio spreman taj dan za tako nešto. Onako, ne znam ni sam kako bih opisao osjećaje u tom momentu, krenuh nazad prema crkvi, s namjerom da se udaljim što prije odatle. I tako naletih na njemački par turista. Oni onako uzbuđeno skakutaše oko rodne kuće Tesle i htjedoše da me priupitaju nešto. A ja ih preduhitrih i pitah da li su obišli groblje Tesli i onaj prvi spomenik, i da bi trebali ako nisu. A oni, naivno turistički, odmah pohitaše kamo ih i uputih. Poslije smo se sreli na parkingu, uputiše mi prezriv pogled, vjerovatno što im pokvarih izlet, tim, za njih vjerovatno tako nepotrebnim informacijama iz daleke prošlosti.

Potom sjedoše u Teslu, model 3 i onako nečujno odoše. A ja doviknuh radniku sa šaltera za prodaju ulaznica da treba da mi vrati novac, jer nije red da naplaćuju i nama koji posjećujemo groblje i crkvu. A što taj lik, na moje iznenađenje, onako sramežljivo,  odmah i učini. Govoreći da nije problem i da će tu kartu uvaliti nekom sljedećem stranom turisti.

Povratak iz Like je tekao glatko, autoputem niz Dalmaciju, bez stajanja. Pomišljao sam kojim putem da se primaknem Podgorici, dal preko Hercegovine ili preko Boke. Nešto nisam bio raspoložen da taj dan prođem kroz Prebilovce, pa onda pored jame Pandurica iza Ljubinja, pa kroz Popovo Polje i Trebinjsku šumu, gdje su sve jedna za drugom jame u koje su bacani moji Hercegovci. Smiljan je bio previše. Pa tako ipak izabrah da se spustim do krajnjeg juga lijepe njihove i uljepšam sebi dan pogledom na Herceg Novi i Boku.  Ali, bijah primoran, poslije višesatne vožnje bez stajanja, da napravim pauzu, te posjetih šoping mol, onaj odmah iza Dubrovnika, uz put prema Cavtatu. Inače taj šoping mol masovno posjećuju građani Crne Gore, zbog radnje jednog globalno poznatog konfekcijskog brenda. Utrčah, pretpostavljate i sami, u toalet. Toaleti su inače kroz Hrvatsku svuda redom čisti i uredni. A ovaj je cijeli ispisan grafitima i raznoraznim porukama, što me začudi, pa bacih pogled na par njih. Kad ono tamo…

Nedugo nakon ovog mog putovanja, crnogorski parlament posjetiše predstavnici Evropskog parlamenta, a među njima i Tomislav Sokol, HDZ-ovac. Te nam objasni kako treba da se ponašamo i mislimo ako mislimo da uđemo u EU. Objasni nam da je dvojno državljanstvo neprihvatljivo, jer je vjerovatno sračunao da je 205 hiljada Srba iz Crne Gore, koje bi time postali i EU državljani, taman onih ciljanih 3% od svih Srba. Te da bi dodatnih par stotina hiljada bilo previše.

Zaboravljajući da napomene da hrvatska dozvoljava dvojno državljanstvo, da svi Hrvati iz BiH imaju putovnicu i da su im ukinuli tek nedavno dvojna prebivališta pod pritiskom EU, da pola da svi hrvatski državljani imaju pravo glasa bez obzira na prebivalište, da imaju posebnu izbornu jedinicu i da napomene da HDZ  decenijama pobjeđuje na izborima uglavnom prevagom glasova dijaspore iz cijelog svijeta. A ta njihova dijaspora je donedavno bila sve redom ona koja je 1941./45. omeđila granice njihove lijepe na način kako jeste u Smiljanu, Jasenovcu, Hercegovini… A po grafitima, izgleda ni ovi mlađi ne odmiču daleko, i izgleda da ih ni EU ne uspijeva uljuditi.

Ovo pišem da pozdravim predsjednika, i njemu slične, koji ne može da prežali jasenovačku rezoluciju. I koji se uporno izvinjava Sokolu i njegovom društvu upravo za podsjećanje na zločin koji je bio dio strategije da trećinu Srba treba pobiti. A upravo je HDZ, partija Sokola, sprovela drugi dio te strategije koja je precizirala da ostale treba protjerati ili pokatoličiti. I da pozdravim one koji napominju svaki put da Republika Hrvatska dostojno obilježava zločin jednom godišnje polaganjem cvijeća na spomenik u Jasenovcu. A malo bi bila cijela godina da obiđu sva stratišta diljem i oko lijepe njihove.

Ako predsjednik misli da će uvesti Crnu Goru u Evropsku Uniju tako što će ućutkavati Srbe pod mantrom, ćutite dok ne uđemo, mislim da se dobrano vara.

Bolje bi bilo da upozori Sokola i slične na vaspitanje djece u lijepoj njihovoj, i da mu preporuči unapređenje obrazovnog sistema da im ne pada na pamet da pišu ovakve grafite, nego što trenira i vrijeđa nas nametanjem nekakvog sistema vrijednosti koji nema ama baš nikakve veze s izvikanim EU vrijednostima. Jer ako su ovakve vrijednosti, zahvaljujem se na priganicama!