Opet zanoćila zastava

Piše: Bećir Vuković

Opet je vrijeme pregazilo moju pisaniju. Nije se mastilo ni osušilo, a državna zastava osvanula je na groblju u Štitarici.

Samo, da je nekome palo na pamet da državnu zastavu podigne ispred škole, koja je 35, 5 metara daleko od groblja, svi bi se složili da je urađeno nešto kako i trebuje, kako i dolikuje državnim simbolima. Ili, da je zastava samo 0, 5 metara podignuta sa spoljašnje strane ograde od groblja.

Ali, ne žalim što se mastilo nije osušilo, niti žalim bijele artije, svejedno, u današnje vrijeme, sa ovakvim protokom informacija, aktuelnost bilo koje dnevničke bilješke traje koliko i mački muž…

(Centar Štitarice je kao iz pripovijedaka Laze Lazarevića, sa školom i crkvom, i borovima i jelama uokvirenim.)

Štitarica je rodila mnoge poznate ljude, i junake i učenjake, pa da se mogu dići ispod kamenja, vjerujem, uglas bi rekli: đeco, nosite tu zastavu onamo ispred škole, tamo joj je mjesto. Ne bavimo se – istragom predaka – samo vjerujemo da su preci bolje od nas znali šta je šta, i čemu je gdje mjesto.

Ne sudim ni o jednoj zastavi, imaju one svoje zastupnike, po srijedi su i crkva i država, samo znam da ih je trebalo porazdvojiti, kao što su i razdvojene crkva i država. A kroz vremena, baš su zajedno djelovale i crkva i škola, i na svoje pleći kroz istoriju iznijele mnoge narode. Nijednu državu u Evropi nije podigla majka crkva, i upisala u školu, i upisala u punoljetstvo, kao Crnu Goru. Zato narod i kaže: kome majka nije crkva, ni Bog mu nije otac.

Prve škole bile su u manastirima, prvo slovo je napisano u manastirskoj keliji noću pri svijeći. Crnu Goru stvorila je crkva, stvorili su je kaluđeri Petrovići. A, onda je, baš isti ti Petrovići, odvojili od sebe, dakle od crkve, i državu predali narodu na upravljanje i čuvanje, i njihovim političkim predstavnicima. To bi morali znati i današnji političari. To bi morao shvatiti, čak, i Duško Marković.

Ali, šta vrijeme nije pregazilo u jučerašnjoj mojoj kolumni. Pogodio sam da DPS razdiru najmanje dvije struje. Eto – evropski – Duško Marković neće sa – lokalnim – Milom Đukanovićem. Napredni Duško neće sa retrogradnim Milom. Pogodio sam, i nisam zalud trošio divita i artije, da – neko – od ove dvojice stoji iza skrnavljenja i jedne i druge zastave, i državne, i crkvene. To je sasvim jasno. I da bude i drugima jasno, dok ne bude kasno.

Na terenu je počeo prljavi obračun Mila i Duška. Ali, kako će se snaći dojučerašnji glasači DPS – a. Nikako. Ne bio im ja u koži. Kako će se ko snaći u slučaju onoga što se raspada. Zamotati glavu peškirom, i koliko vas noge nose bježati od strašnog prizora…

Lako li se Duško i duškići odrekoše Mila. U njihovom slučaju zgodno je ponoviti riječi Majkla Karleonea iz „Kuma“. „Izdaja je posebna po tome što ne dolazi od neprijatelja… “

(Ostavljamo Mila i Duška njihovim političkim sudbinama, i vraćamo se nečemu mnogo važnijem. Najvažnije jeste da su država i crkva potpisale Ugovor. I još je važno da važnije ne može biti, da se lađa vlasti kreće prema Ustavnim promjenama, koje je ranije najavio predsjednik Skupštine Andrija Mandić, a danas i potvrdio predsjednik države Jakov Milatović.)

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)