„Sumnjamo da neko pomaže Balijagiću u bjekstvu“
Sedam dana prošlo je od ubistva Milenke i Jovana Madžgalja u selu Sokolac kod Bijelog Polja, a ubica i dalje nije uhapšen, pa u tom mjestu vlada strah od mogućeg povratka Alije Balijagića na mjesto zločina…
Familija ne krije nezadovoljstvo radom policije, naročito, kako tvrde, poslije saznanja da je prilikom pretresa policija izuzela samo dva od četiri telefona ubijenih. Dva su, valjda, završila u rukama ubice…
Njihov brat Velibor izjavio je za „Vijesti“ da je to novi udarac za porodicu i pravdu, čime je policija, koju pored države krive za smrt svojih najmilijih, dala još jednu prednost svirepom ubici.
Velibor tvrdi da im policija u noći ubistva, poslije izuzimanja predmeta iz kuće, nije dala nikakvo rješenje o oduzimanju stvari, već su samo usmeno obavijestili Jovanovog sina Lazara…
„Milenka i Jovan su imali po dva obična i dva pametna telefona i sada je jasno da su tim propustom pomogli Balijagiću. Da su profesionalno radili i utvrdili da su nestala dva telefona sa mjesta ubistva, znali bi da je Balijagić, nakon što ih je usmrtio spolja, kroz prozor ulazio u kuću, meštario se pored naših pokojnika i uzeo telefone i ko zna šta još, i mogli bi da ga lociraju“, izjavio je Velibor, dodajući da je Balijagić ovako mogao slobodno da koristi telefone, da ih po potrebi pali i gasi i prati kretanje onih koji prate njega.
O tom, kako su ga nazvali, propustu policije saznali su nakon što je Jovanov sin Lazar juče otišao u Centar bezbjednosti Bijelo Polje da završava papirologiju i preuzme stvari pokojnih koje su izuzete…
Tada je, kako je kazao, primijetio da fale dva telefona i o tome je pitao inspektore, koji nisu imali odgovor.
Velibor je ispričao da se u narod uvukao toliko strah, da je to postalo neizdrživo.
„Već prve večeri su nas obezbjeđivali policajci par sati, a potom ostavili same dva sata, od 23 do 1 sat. Poslije toga nas više nisu ostavljali same. Nemamo povjerenja u policiju i sumnjamo u njihov način istrage. Pitanje je šta bi bilo da Milenka u svojim posljednjim trenucima života nije smogla snage da pozove policiju i kaže da joj je brat ubijen. Kako su znali da prilikom pretresa pregledaju svaki ćošak, prevrnu svaki krevet, ali kada su završili, trebalo je nekom da daju rješenje i odmah bi se znalo za telefone“, rekao je Velibor.
On je istakao da je policija trebalo da uhapsi Balijagića još kada su nestale puške u kući V. B.
Ogorčeni su, kako kažu, i na rad Tužilaštva, zato što na uviđaj nisu izašli iste večeri, već tek ujutro oko 10 časova, zbog čega su do 16 časova tijela pokojnih bila na istom mjestu gdje su usmrćeni, što je za porodicu predstavljalo dodatni bol.
Poslije uviđaja, kada su mu dozvolili da uđe u kuću, policiji je pokazao sobu u kojoj je boravio Balijagić, i pokazao plastičnu kutiju iz frižidera i ostavio sobe, kao i tragove krvi i stopu noge na ladici pored kreveta, što je dokaz da je sve preturio u toj prostoriju.
„Sumnjamo da Balijagiću neko pomaže u bjekstvu“, zaključio je Velibor.