Vulin: Rusi i Srbi se označavaju kao zločinački i genocidni narodi, zbog istorijskog revizionizma koji je počeo čim je Njemačka pobijeđena

Istorijski revizionizam počeo je čim se završio Drugi svjetski rat, upozorava potpredsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vulin u autorskom tekstu za RT, navodeći da su i Srbi „dozvolili da se istorija reinterpretira pred njihovim očima“.

„Nekada smo vjerovali da se zlo neće ponoviti ako se ponašamo kao džentlmeni i milostivo zatvaramo oči na postupke naših susjeda, sunarodnika i saveznika tokom Drugog svjetskog rata. Čak i danas često govorimo o ‘nacističkoj Njemačkoj’. Ali ovo nije tačno. Nije postojala ‘nacistička Njemačka’ – to je jednostavno bila Njemačka“, ističe Vulin.

Jer, kako on navodi kako odluke o strijeljanju Srba, Rusa i Jevreja nisu donošene u kancelarijama Nacističke partije, već da su ih donosili redovni njemački zvaničnici, te da Hitler nije bio „nacistički diktator“, već legitimno izabrani predstavnik većine njemačkog naroda.

„Kad god govorimo o ‘nacističkoj Nemačkoj’ ili ‘fašističkoj Italiji’, dozvoljavamo ljudima čiji su preci počinili ta zlodjela da nas ubijede da je zločine počinio neko drugi. Sedam miliona njemačkih vojnika borilo se na Istočnom frontu – a koliko ih je bilo članova Nacističke partije? Sedam miliona njemačkih građana je svjesno, dobrovoljno i legalno ubijalo Ruse, Srbe, Jevreje i Rome, pošto je vladajuća ideologija njemačke države te pojedince nazvala ‘podljudima’ i odlučila da ih treba uništiti“, navodi Vulin.

Potpredsjednik srpske vlade podsjeća da su zapadni saveznici prve sovjetske vojnike ubili već 1944. kod Niša, kad je američko vazduhoplovstvo gađalo kolonu vozila Sovjetske armije. Podignut je spomenik kao podsjećanje na ovu zaboravljenu tragediju za koju se niko nikada nije izvinio. Već tada je, uvjerava Vulin, poruka bila jasna.

„Da li ste svjesni da ove godine Rusija neće moći da učestvuje u glavnim događajima na godišnjicu oslobođenja Aušvica? Ima li veće uvrede za zdrav razum, istorijsku istinu i sjećanje na sve ubijene u Aušvicu od činjenice da narod oslobodilac nije pozvan na komemorativnu manifestaciju samo zato što je ruska politika trenutno ‘neprijatna’ poljskom rukovodstvu?“, pita se Vulin.

Upravo zbog istorijskog revizionizma Rusi i Srbi se označavaju kao zločinački, genocidni narodi, a taj revizionizam je počeo čim je Njemačka pobijeđena, navodi on.

„Generacije rođene tokom Drugog svjetskog rata i nakon njega nije bilo lako ubijediti da se bore protiv Sovjetskog Saveza. Za njih su strahote rata još uvijek bile previše živopisne i zastrašujuće, a uranjanje svijeta u novi sukob ispunjen nasiljem i užasom nije dolazilo u obzir. Vrijeme pripreme za ‘veliku osvetu’ došlo je tek pola vijeka kasnije, kada je ratna generacija sišla sa političke i istorijske pozornice“, ističe Vulin, podvlačeći da je falsifikovanje istorije počelo nakon ponovnog ujedinjenja Njemačke i raspada Jugoslavije i SSSR-a .

Potomci ratnih zločinaca, kako on kaže, nisu se stidjeli zbog zločina svojih predaka, već zbog gubitka rata, pa su osjetili potrebu da revidiraju istoriju i preoblikuju svijet. Zato Ruse i Srbe žele da prikažu kao ubice i zlikovce, ljude nesposobne da drugima donesu slobodu. A trenutno, navodi, vidimo novi pokušaj obračuna sa Slovenima – prije svega sa Rusima, a potom i sa svim saveznicima Rusije,

Kao i Rusi, Srbi su, prema njegovim riječima, naivno i u istorijskom smislu nepromišljeno vjerovali da su nekoga oslobodili.

„To nije istina. 1944. Beograd je oslobođen jer su se njegovi građani četiri duge godine odupirali nacističkoj okupaciji; Zagreb, s druge strane, nije oslobođen jer se od 1941. do pada ustaškog režima smatrao slobodnim i narod se nije protivio njegovom sistemu vrijednosti. Da je Ante Pavelić učestvovao na izborima 1944. godine, pobijedio bi, jer bi velika većina glasala za njega. Niko me ne može uvjeriti da većina Hrvata nije znala za postojanje Jasenovca, Jadovna i drugih koncentracionih logora ili da nije podržavala strahote koje se tamo dešavaju“, podvlači potpredsjednik Vlade.

On navodi i kako Crvena armija nije oslobodila Beč, jer ogromna većina Austrijanaca glasala je za ujedinjenje sa Njemačkom. Zločine počinjene u Srbiji nisu počinili es-esovci, od kojih je većina poslata na Istočni front, već Vermaht koji je granatirao Kraljevo, Kragujevac i Podrinje, dodaje.

„Naivno smo pretpostavljali da oslobađamo zemlje koje su se u stvarnosti osjećale slobodnima pod njemačkom vlašću. Ovaj nesporazum objašnjava zašto smo ogorčeni zbog njihove nezahvalnosti, dok oni insistiraju: ‘Ali vi ste ti koji su nas okupirali; bili smo slobodni pod njemačkom vlašću'“, navodi Vulin dodajući da se upravo zbog toga ruše spomenici sovjetskim vojnicima, a da se istorija i zaključci iz nje danas reinterpretiraju.

Ako su Rusi i Srbi stavili tačku na diktaturu i ugnjetavanje – što im je dalo prirodan osjećaj superiornosti – onda je, kaže Vulin, svako zlo nanijeto Rusima i Srbima bilo dozvoljeno i, u stvari, doživljavano kao nečija „civilizacijska dužnost“.

„Ali da bi se obračunali sa Rusijom, Srbijom i Slovenima, prvo je trebalo dehumanizovati ove narode. Trebalo ih je prikazati kao ljude lišene ljudskog dostojanstva i vrijednosti i pretvoriti ih u silovatelje, pljačkaše i kriminalce. Protiv takvih ljudi zlo i rat su opravdane, pa čak i neophodne mjere. Mi, Srbi, znamo kakav je osjećaj čuti laži o svom narodu i kako je to kada neko čini najgora zlodjela da bi opravdao svoje zlo“, navodi on.

Srbi, kaže dobro znaju koliko je laži izgovoreno da se opravda bombardovanje Republike Srpske, a kasnije i Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije (SFRJ). Danas su Rusi, dodaje, svjedoci tome, jer su nepravedno optuženi za masovne ratne zločine, dok se njihove žrtve i gubici ignorišu.

„Danas je jasno da bombardovanja Srbije nisu prestala. Sve dok žele da priznamo Kosovo, kampanja bombardovanja čiji je cilj razbijanje Srbije i uništavanje njenog teritorijalnog integriteta je još uvijek živa. I sada, kada čujemo pozive da Srbi izdaju svoje interese i uvedu sankcije Rusiji, vidimo da bombardovanju Srbije nije došao kraj, jer su takvi zahtjevi mogli da se postavljaju u okupiranoj Srbiji 1944. godine, ali ne i u slobodnoj Srbiji 2024“, podvlači Vulin.