Mijo Perunović za BORBU: Ono što je politika uradila od sporta i sportista je užasno!

0

Proslavljeni bokser, dobitnik brojnih nagrada, kako tokom – tako i nakon završetka profesionalne sportske karijere, kasnije uspješan trener, kao i autor dvije knjige, Miodrag Mijo Perunović, u intervjuu za „Borbu“ govorio je o aktuelnoj situaciji na sportskoj sceni Crne Gore, uticaju politike na sport u našoj državi, kao i o načinima na koji se situacija može popraviti.

Rođen je na Cetinju 1957. godine, boksom se bavio od 1972. do 1994. godine. Dotakao je zvijezde i što je rijetkost, zadržao skromnost.

Volja i spremnost da svoje znanje i iskustvo podijeli sa drugima, u nadi da će pomoći nekome da dotakne vrh, nikada nijesu oskudijevale.

Miodrag Mijo Perunović

 

Period njegovih mlađih dana i način na koji se tada shvatao sport, kako je napomenuo Perunović, donosio je benefite ne samo u domenu ličnih vrijednosti, već i u sferi međuljudskih odnosa.

Borba: Po Vašem mišljenju, na koji je način politika u proteklih nekoliko decenija imala značajan uticaj na mlade ljude koji svoj životni i karijerni put pronalaze u sportu?

Perunović: Ono što je politika uradila od sporta, tj. sportista, je užasno! Mladi ljudi (kao i stariji) su podijeljeni po nacionalnim taborima, naučeni da mrze one druge. I trebaće dugo, dugo, vremena da se ponovo nauče toleranciji, dobronamjernosti, prijateljstvu, ljubavi, koja će ih povezivati – a što je jedino normalno.

Srećom ima pojedinaca koji su kadri i žele nešto mijenjati na bolje. Prije neki dan sam se vratio sa manifestacije „Mondijal prijateljstva“ u Ulcinju, koju organizuje g-din Pavle Pepđonović, koji je pozvao bivše šampione i reprezentativce SFRJ, iz mnogih sportova i svih njenih republika.

Tri dana je preko petsto ljudi živjelo u atmosferi nekadašnje sloge, poštovanja, prijateljstva i ljubavi. Svi smo bili srećni što smo ponovo zajedno, osjećajući i znajući da bi to tako lako moglo opet da zaživi.

„Samo nam je ljubav potrebna!“

Borba: Mali osvrt na prošlost, upoređujući odnos SFRJ prema sportu i svojim sportistima, kako bi mogli da okarakterišete vrijednosni sistem Crne Gore, trenutno, po tom pitanju?

Perunović: Mislim da su više – manje, sve bivše republike obuzete željom da raskinu sa svime što je ostalo od one zajedničke države, ukidale i brisale i ono što je bilo dobro. Tako su i neka sportska sistemska rešenja, koja su bila veoma dobra ukinuli, a nova su u hodu određivali, pa kada se pokazalo da ta nova ne valjaju, poslije nekoliko godina su postepeno počeli da se vraćaju onim starim, provjerenim rešenjima…

Ja sam predsjednik Savjeta za sport Crne Gore godinu i po dana. Kao i ostali članovi Savjeta sam prihvatio tu funkciju sa željom da pomognem crnogorskom sportu u pronalaženju što boljih rješenja, i obezbjeđivanju uslova za njegov razvoj. Donosili smo predloge izmjena Zakona o sportu, o nekim rješenjima kojima bi se pomagalo bivšim uspješnim sportistima koji žive u teškim uslovima, itd… Ali, sve je ostalo na papiru.

Miodrag Mijo Perunović

 

Dotakli smo se i njegove trenutne uloge u crnogorskom sportu i stava po tom pitanju.

Borba: Na koji način Miodrag Perunović danas doprinosi boksu, sportu uopšte, i da li postoji šansa da Vaše znanje i iskustvo uskoro budete u prilici da dijelite sa mladim ljudima, obavljajući neku visoku funkciju u sferi pomenutog?

Perunović: Najviše sam doprinio svojim rezultatima kao takmičar.

Želio sam da svoje veliko iskustvo i poznavanje boksa prenosim na mlađe, pomognem im da možda postanu šampioni.To sam u dobroj mjeri uspio kao selektor SRJ.

Poslije dugogodišnje pauze, u periodu od šest godina, osvajali smo medalje na najjačim svjetskim i evropskim takmičenjima (mada sam doživljavao najgore opstrukcije).

Pokušao sam, i još uvijek pokušavam, da sa svojim saradnicima oživim naš klub Budućnost.

Nikada mi niko nije ponudio neku funkciju sa koje bih mogao da pomognem boksu i sportu uopšte, očigledno ima puno boljih i sposobnijih, pa ne trebam ja njima, a vjerujte, ni oni meni!

Borba: Kako biste ocijenili trenutnu atmosferu u crnogorskom sportu, šta smatrate da bi trebalo, ili moralo, biti drugačije u pristupu države ka sportistima?

Perunović: Nalazim se u periodu života, kada se sagledava životni put, sabiraju utisci, izvlače zaključci i pouke, tako da bih mnogo toga imao da kažem u odgovoru na Vaše pitanje, ali ne želim da presipam iz šupljeg u prazno. Dosta je što država (sportske institucije), nepogrešivo bira i postavlja ljude koji se na taj način bave „razvojem sporta“ (čast rijetkim izuzecima).

Miodrag Mijo Perunović

 

Nijesmo mogli zaključiti intervju, a da ne pomenemo prijateljstvo i kumstvo Perunovića sa ikonom rok muzike, pokojnim Borom Đorđevićem.

Borba: Možda je dovoljno reći – Borisav Bora Đorđević, ali šta biste dodali uz ovo ime koje će zauvijek živjeti?

Perunović:  Bora je bio čovjek, koga su ljudi ustvari malo poznavali. Veliki pjesnik i muzičar. Koji je iza sebe ostavio takav opus, da će još mnoge generacije odrasti uz, i prepoznavati se u njegovim pjesmama.

Bio je britke misli i jezika, hrabar, nepokolebljiv u saopštavanju istine. Mnogima je zbog toga smetao, i nisu ga voljeli… U privatnom životu bio je sušta suprotnost onome njemu sa scene: nikada ga nisam čuo da povisi glas na nekoga, da se naljuti, ogovara, a da mrzi nije znao.

Bio je dobrodušan, dobronamjeran, odan prijatelj, pravi dobrica.

Ponosim se što sam ga imao za prijatelja i kuma!

Podsjećanja radi, ovo su dostignuća našeg proslavljenog sportiste: 

Osvajač Omladinske zlatne rukavice 1974. godine.

Osvajač bronzane medalje na omladinskom prvenstvu Evrope u Izmiru 1976.

Šampion Jugoslavije 1978. (velter), 1979. i 1981. (polusrednja), vicešampion 1980.

Vicešampion svijeta u velter kategoriji, Beograd, 1978. (BAPS).

Šampion Evrope u polusrednjoj kategoriji, Keln, 1979. godine.

Šampion Mediterana u polusrednjoj kategoriji, Split, (MIS), 1979.

Osvajač trofeja „Zlatna rukavica“ 1979. godine.

Šampion Balkana u polusrednjoj kategoriji, Pernik, 1980.

Vicešampion Evrope u polusrednjoj kategoriji, Tampere, 1981.

Od 1980. godine takmičio se kao profesionalac. 1989. postao je Internacionalni šampion u IBF verziji u Minhenu. Titulu je uspješno branio 1990. i 1991. Oduzeta mu je bez borbe, jer zbog sankcija nije mogao više da je brani. Boksovao je meč za titulu evropskog šampiona srednje kategorije (EBU) u Ankoni 1991.

Bio je selektor reprezentacije SR Jugoslavije u periodu od 1994. do 2001. Selektor reprezentacije Srbije od januara do jula 2019.

Tri puta je proglašavan za najboljeg sportistu Crne Gore, 1976.,1978. i 1979. godine.

Proglašen je za najboljeg mladog sportistu Jugoslavije za 1978. g. Najbolji sportista Jugoslavije (senior) bio je 1979. godine.

Takođe, tu su i društvena priznanja:

Trinaestojulske nagrade za 1978. godinu.

Nagrada Oslobođenje Podgorice za 1979. i Oslobođenje Cetinja za 1979. godinu.

Dobitnik savezne (Jugoslovenske) nagrade – Sedam sekretara SKOJ-a za 1979. godinu.

Kao što smo naveli na početku, objavio je dvije knjige, zbirku pjesama „Putopis“ i roman „Štit i mač“.

Ostavite Komentar

Your email address will not be published.