Zemlja apsurda prkosi evropskim načelima: Samo je u Crnoj Gori moguće da predstavnici nacionalnih manjina brane jezičkoj većini uživanje najosnovnijih ljudskih prava
Crna Gora je multikulturalna zemlja koja baštini evropske vrijednosti i teži poštovanju univerzalnih ljudskih prava i sloboda, ali samo ukoliko se ove civilizacijske tekovine ne tiču srpskog naroda.
Kada Srbi u Crnoj Gori požele da uživaju prava kao i svi ostali evropski narodi, bivaju sa raznih strana optuživani kao zaostali remetilački faktor koji teži hegemoniji nad ostalim nacionalnim grupama. A stvarnost je suprotna, srpski narod u Crnoj Gori je jedini obespravljivan od 21. maja 2006. godine i to na uštrb ostalih grupa koji su svoj identitet gradili na razgradnji srpskog kulturološkog koda.
Malo je primjera u savremenoj Evropi da jezik kojim govori najveći broj građana nije službeni i to u državi koja se zavjetovala na poštovanje evropskih vrijednosti.
Sada kada je popis stanovništva potvrdio da srpskim jezikom u Crnoj Gori govori ubjedljivo najveći broj građana i kada se pojavila mogućnost da se višedecenijska nepravda ispravi i da se jezik kojim su vjekovima zborili naši preci vrati na pijedestal sa kojeg nikada i nije ni trebalo da se skine (da su se bivši vlastodržci držali evropskih vrijednosti) pobunili su se brojni društveno – politički akteri.
Zaočekivati je bilo da će se DPS i sateliti usprotiviti rušenju njihovih segregacionih tekovina. Međutim, u prvi plan upada žestoko negodovanje političkih predstavnika nacionalnih manjina, tačnije potpredsjednika Vlade za ekonomsku politiku i ministar ekonomskog razvoja Nika Đeljošaja.
On je prije dva dana burno reagovao na ideju da se većinski srpski jezik, u skladu sa Ustavom i zakonom, proglasi službenim. A o njegovoj prijetećoj poruci vezano za izmjene Zakona o državljanstvu, izlišno je polemisati. Đeljošaj je priprijetio metodama koje neodovoljivo podsjećaju na one koje su njegovi sunarodnici primjenjivali krajem 90-ih i početkom 2000-ih na jugu Srbije i u tadašnjoj Makedoniji.
Međutim, krajnje je interesantno Đeljošajevo licemjerno držanje po pitanju mogućnosti da srpski jezik postane službeni u Crnoj Gori. On je decidno iz Vašingtona poručio da se to neće desiti i da 43 odsto srpskogovorećih građana može samo da nastavi da sanjari o tome.
Krajnje je neprimjereno da pripadnik jedne nacionalne manjine ima smjelosti da pomisli da može jezičku većinu uskratiti za uživanje jednog od najosnovnijih ljudskih prava – prava da njihov jezik bude službeni. Da stvar bude još tragikomičnija, Đeljošaj je ovu segregacionu izjavu dao iz Vašingtona, prijestonice najdemokratskije i najslobodnije zemlje na svijetu. Ovom izjavim koja nije u evropskom duhu dala je osoba koja se u iste zaklinje, a sada smo se još jedanput uvjerili, samo deklarativno. Đeljošaj je miljama udaljen od evropskih vrijednosti, jer bi u suprotnom naveo u kojoj je to evropskoj državi moguće da jezik kojim govori najveći broj stanovnika nije službeni. Takve država nema.
Što važi za Albance u Sjevenoj Makedoniji, ne važi za Srbe i četvrtinu Crnogoraca u Crnoj Gori
Nije nužno zaći toliko duboko u Evropu kako bi se izašlo u susret zahtjevima 43 odsto Srba i Crnogoraca koji su se na popisu izjasnili da govore srpskim jezikom. Dovoljno je skoknuti do obližnje Sjeverne Makedonije. U toj NATO saveznici koja se takođe slijepo drži evropskih vrijednosti, je maternji jezik Nika Đeljošaja službeni, iako njime govori, u poređenju sa 43, smiješnih 24,34 odsto žitelja te države. Đeljošaju je kul to što Albanci u Sjeverenoj Makedoniji mogu da uživaju ista ona prava koja bi on zabranio Srbima i Crnogorcima u Crnoj Gori. Hipokrizija prve vrste. Ako su i Podgorica i Skoplje NATO prijestonice koje teže EU, zašto se u objema državama ne bi držali istih pravila koje čine esenciju evropskih vrijednosti? Zašto bi Crna Gora bila zemlja apsurda i paradoksa, čak i u odnosu na poluraspadnutu Sjevernu Makedoniju koja je po svim parametrima daleko iza nas na evropskom putu? Na ova pitanja smislene odgovore od onih iz Vašingtona treba da da Đeljošaj i da objasni zašto bi Srbi i četvrtina Crnogoraca koji govore srpskim jezikom trebalo i dalje da budu segregisani.
Manjinski političari bili protiv Temeljnog ugovora
Inače ovo nije prvi primjer da politički predstavnici nacionalnih manjina u Crnoj Gori pokušavaju da spriječe neku većinsku kategoriju stanovništva da uživa onaj obim ljudskih prava po kojem je prepoznat evropski kontinent. Brojne albanske partije, BS i HGI su zdušno bili protiv potpisivanja Temeljnog ugovora sa SPC-om kojim se najvećoj vjerskoj zajednici u Crnoj Gori jamče ista prava kao svim ostalim konfesijama. Na taj način su pokušali da obesprave preko 90 odsto pravoslavnih građana koji se izjašnjavaju kao vjernici SPC-a.
Pod plaštom građanske države i nastavka evropskih integracija politički predstavnici nacionalnih manjina su se u oba ova navrata okretali naspram one zajednice koja ubjedljivo većinska po pitanjima vjeroispovijesti i jezika. Krajnje vrijeme da počnu da uvažavaju interese većine koja samo želi da uživa ista prava kao ostale većinske identitetske grupe širom Evrope.
Po čemu bi se Crna Gora razlikovala od ostatka Evrope?