Dragović: Nisam krio imovinu za „Škaljarce“, svim zakonskim sredstvima braniću lični i profesionalni integritet

Svu svoju imovinu stekao sam zakonito. Za sve postoji valjan i nesporan pravni osnov i pozivam sve nadležne državne organe da provjere sve što sam u životu stekao.

To je saopštio Darko Dragović, poslanika Pokreta Evropa sad (PES), reagujući na tekst „Vijesti“ da je, možda, krio imovinu pokojnog vođe „škaljarskog klana“ Jovana Vukotića.

U nastavku prenosimo njegovo saopštenje:

„Izvještaj o prihodima i imovini za 2023. godinu podnio sam Agenciji za sprječavanje korupcije sa zakašnjenjem, zbog čega ću prekršajno odgovarati, ali u njemu su svi podaci o mojoj imovini. Između ostalog, evidentirano je da su se u 2023. godini na moje ime vodila dva stana u Kotoru i Budvi, ali i da postoji dug u iznosu od 120.000 evra.

Zbog funkcije koju obavljam, i medijskih spekulacija, imam potrebu da javnosti objasnim da u odnosu na te stanove nisam imao apsolutno nikakav dogovor sa sada pokojnim Jovanom Vukotićem, da navodno na svoje ime upisujem njegove nekretnine.

Dogovor u vezi kupovine spornih stanova imao sam samo i isključivo sa licem M.L. sa kojim sam u dugogodišnjim prijateljskim odnosima I to na sljedeći način:

Naslijedio sam dosta nepokretnosti poslije smrti roditelja. Između ostalog, bio sam vlasnik katastarske parcele u industrijskoj zoni Danilovgrada, površine 3200m2, čija je tržišna vrijednost 2018. godine bila oko 120.000 evra. Plan mi je bio da za vrijednost te nepokretnosti kupim druge nepokretnosti. Tako sam i postigao dogovor sa M.L. na način da mi on proda dva stana, u Kotoru i Budvi, a da ja njemu isplatim kupoprodajnu cijenu nakon prodaje zemljišta, ili da mu naknadno prenesem pravo svojine na zemljištu.

Nedugo poslijr zaključenja kupoprodajnih ugovora, Specijalno državno tužilaštvo je pokrenulo krivični postupak protiv M.L. zbog postojanja osnovane sumnje da je izvršio krivično djelo utaja poreza i doprinosa. Odlučujući po predlogu SDT-a, sudija za istragu Višeg suda u Podgorici je donio Rješenje Kris br. 72/18 od 17.12.2018 godine, kojim je, između ostalog, određena privremena mjera zabrane raspolaganja ovim nepokretnostima.

S obzirom na to da sam bio savjesni kupac ovih nepokretnosti, koje u tom momentu nisu bile plaćene, nisam htio da rizikujem posljedice ishoda ovog krivičnog postupka, jer je postojala opasnost da ovi stanovi budu predmet trajnog oduzimanja. Stoga smo M.L. i ja tada postigli dogovor da raskinemo kupoprodajne ugovore, odnosno da mu stanove vratim i ne plaćam kupoprodajnu cijenu, a da on slobodno raspolaže sa njima.

Međutim, uslov pravne konkretizacije našeg dogovora je bio okončanje krivičnog postupka i utvrđenje dalje sudbine ovih stanova, jer notar nije mogao raskinuti ugovore dok god postoji zabilježba zabrane raspolaganja.

Presudom Višeg suda u Podgorici Kvs br. 431/20 od 08.02.2021 godine M.L. je oglašen krivim za izvršenje krivičnog djela stavljenog mu na teret i kažnjen uslovnom osudom i novčanom kaznom od 5.000 evra, uz obavezu da plati državi štetu u iznosu od 20.000 evra. S obzirom na to da u roku od dvije godine od dana pravosnažnosti ove presude SDT nije pokrenuo postupak trajnog oduzmanja imovine osuđenog M.L., dana25.07.2023 godine je podnijet sudu zahtjev za ukidanjem privremene mjere zabrane raspolaganja.

Izjašnjavajući se po izjavljenom predlogu, SDT je navelo da u odnosu na navedene nepokretnosti nije u zakonskom roku podnijet zahtjev za trajno oduzimanje imovine koja je privremeno blokirana. Postupajući po zahtjevu M.L., Viši sud u Podgorici je dana 17.06.2024 godine donio rješenje Kvs br. 429/23 kojim je ukinuta privremena mjera zabrane raspolaganja nepokretnostima uz zabilježbu zabrane u katasatru nepokretnosti određene rješenjem sudije za istragu istog suda Kris br. 72/18 od 17.12.2018 godine.

Prema tome, od 17.12.2018. godine, pa do 17.06.2024. godine zabranjeno je bilo raspolagati sa nepokretnostima koje sam kupio od privrednog društva čiji je vlasnik M.L., te s toga nismo ni mogli formalizovati naš dogovor, odnosno zaključiti notarski zapis raskida kupoprodajnih ugovora.

Odluka Višeg suda u Podgorici je postala pravosnažna tek 11.10.2024 godine. Čim su se stekli uslovi, odnosno po brisanju zabilježbe zabrane raspolaganja iz Lista nepokretnosti, ugovor o kupoprodaji stana je formalno raskinut.

Niti mogu znati, niti trpjeti posljedice bilo čijeg postupanja nakon postignutog dogovora o raskidu ugovora, niti prije kupoprodaje, jer kupoprodajnu cijenu nikad nisam platio, nisam u posjedu ovih nekretnina, niti smatram da su stanovi moji od momenta postizanja dogovora o raskidu sa M.L.

Jasno je da za sve vrijeme trajanja zabrane raspolaganja nismo mogli i pravno raskinuti ugovore.

Jedini i isključivi dogovor oko kupoprodaje, uslova kupoprodaje i uslova raskida imao sam sa M.L. U konačnom, postupao sam u svojstvu njegovog branioca sve vrijeme, a kao savjesni kupac izjavio sam i žalbu na rješenje sudije za istragu od 17.12.2018 godine.

Sa počivšim Jovanom Vukotićem nisam bio u prijateljskim odnosima, niti sam s njim ikada imao bilo kakav dogovor. Takođe, nikada nisam bio zakonski zastupnik Jovana Vukotića u ovim poslovima, nisam na sebe prepisao sporne nepokretnosti, jer navodno nisu mogle biti svojina sada počivšeg Jovana Vukotića zbog finansijske istrage, i gotovo sve vrijeme od kupovine pa do sada, stanovi su bili pod zabranom raspolaganja i lupom tužilaštva.

Stanove ne smatram svojim, nisam u njihovom posjedu i ne znam da li je i sa kim M.L. imao dogovor u vezi istih.

Insinuacijama da bih mogao imati veze sa bilo kakvim kriminalnim aktivnostima narušen mi je lični i profesionalni ugled, ali i bezbjednost.

Svim zakonskim sredstvima ću braniti svoj lični i profesionalni integritet“, poručio je Dragović.