Milo, Srbine!
Piše: Montre
Kako sam maturirao i diplomirao u Crnoj Gori, bio sam svjedok koliko je malo đaka pojedinaca imalo prelaznu ocjenu iz matematike, kraljice nauke.
Kad danas slušamo raznorazne analitičare, a redom su iz grupe koja je namicala dvojku na kraju godine, kako izvode zaključke iz rezultata popisa, pitam se gdje to u međuvremenu naučiše računati.
Posebno su zanimljivi narativi iz tabora gradžana koji spominju etnocid, asimilaciju, pa čak dotle da onu ustašku pripišu Srbima: „1/3 pobij, 1/3 prebaci u Srbe i 1/3 proćeraj“.
Pozivaju se, naravno, na popise od 1948. godine pa na ovamo, a posebno na period od 1991. do ovog zadnjeg popisa.
I naravno, s planom da uvedu i termin genocida uskoro.
Ponukan izjavama iz tog tabora, i slavljenjem pobjede nekakve gradžanske Crne Gore na ovom popisu, proanalizirah popisne trendove od Drugog sv. rata na ovamo i iz usta mi, nenadano, izleti:“ Milo, Srbine!“
Evo i zašto! Kad je Milo zaśeo na vlast važio je popis iz 1981. godine po kom je u Crnoj Gori živjelo 3.32% Srba i 68.54% Crnogoraca.
Sljedeći popis je sproveden kad je već Milo bio uveliko zasjeo u fotelju, 1991. godine koje je bilo 9.34% Srba i 61.86% Crnogoraca.
Dalje, 2003. godine broj Crnogoraca pada na 43.16%, pa 2011. raste blago na 44.98%, da bi ih danas bilo 41.1%.
U isto vrijeme broj Srba raste na 31.99%, pa pada na 28.73%, da bi zadnji popis pokazao da nas je 32.9%.
Znači, pad broja Crnogoraca tokom vladavine Mila Ðukanovića je ravno 27.44%, sa 68.54% na 41.1%!
A u isto vrijeme je zabilježen rast broja Srba od 29.58%!
Ako ostavim po strani ili zaboravim na spominjanje traktora, parole „Srbe na vrbe“ po Cetinju i Podgorici, kukaste krstove, prepoznavanja na terenu, maltretiranje i diskriminaciju državljanstvima, pa šta drugo mogu uzviknuti nego:
„Milo, Srbine!“
(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)