ZAVRŠEN JE ISTORIJSKI POPIS, SVI VUCI SITI A OVČICE NA BROJU

Piše: Perica Đaković

Evo dočekasmo i to čudo, nije svjetsko al‘ je naše, saznadosmo napokon rezultate istorijskog popisa u Crnoj Gori. Kao da se nije popisivalo svega 600 hiljada ljudi, kao da se popisivalo pola planete, toliko nam je trebalo da izradimo čuveni softver preko koga je svoje popisnice proverilo samo dvadesetak hiljada građana.

Čudo, tresli smo pola Evrope kao da smo „čoče“ toliko bitni za EU (koja nam je u međuvremenu dala zeleno svjetlo za IBAR) i ostatak svijeta (možda i jesmo ako gledamo te kartele, taj šverc, tu korupciju kojom zabavljamo već 30 godina sve oko nas, pa čak i same sebe), odgađali smo ga skoro dvije godine, kao da je u pitanju kraj planete a ne tamo nekih 600 hiljada ljudi.

Ko su, šta su, kako zbore, kako pišu, kojoj se crkvi mole (kao da Bog nije isti) i šta ti ja sve znam. I napokon osvanu i istorijski, a šta kod nas nije istorijsko, taj 15.oktobar i – šta saznasmo? Rekao bih, skoro ništa što nismo i prije znali, ili smo se pravili da ne znamo. Podjeljeni jesmo i dalje, istina nešto manje nego za vrijeme Mila, ali opet jesmo, i kao da je to bitno, kao da će to nešto izmjeniti naše navike, naš odnos prema radu i zajednici.

Ono što smo znali, a nismo znali, te nam otkri taj popis, jeste da na ovim prostorima najviše ljudi srpski zbori. Pa tako je bilo vjekovima, i kod Svetog Petra Cetinjskog, i kod Njegoša, i kod gospodara Nikole, pa i kod Broza. E, jedino nije tako bilo za vakta potonjeg gospodara Mila, mada je počelo kao kod nabrojanih slavnijih prethodnika, ali se onda nešto preokrenulo. Zašto, kako, zbog čega nam brat posta mrski neprijatelj, e to će, i ako već znamo, vrijeme pokazati.

Pa zar još Cezar nije izmislio onu „zavadi pa vladaj“, e mi smo u tu klopku upali, neko zbog malo, a neko bogami zbog mnogo više interesa. Znate onu izreku „nema nepotkupljivih, samo je pitanje kolika je čija cijena, rekao narod odavno! Nismo toga bili ni svjesni 95. i 96. kada smo praktično počeli da se dijelimo na dva tabora (neću ih spominjati jer ih svi dobro znate). Možda je vrijeme, što neko napisa, čini mi se ako dobro upamtih Milan Knežević, da se pogledamo u oči i napokon krenemo da praštamo,
da se mirimo i počnemo da zajedno prvo navijamo, da komšiji kažemo dobar dan, da mislimo o budućnosti zemlje za koju nam svi kažu da je jedna od najljepših i da bi se, da nije kriminala i lopovluka, živjelo bolje nego igdje.

Zar je neko mislio da će popis izgledati mnogo drugačije od onoga što nam Monstat saopšti tog 15. oktobra, kažem Monstat, a u stvari možda je Monstatu neko došapnuo te rezultate koji su potpisivanjem one čuvene stranačke deklaracije praktično već bili programirani. Eto, što bi narod rekao, tresla se gora a rodilo se to, što sada da smo pametni treba njegovati i ljuljati. Drugi narod, sem ovoga, gdje ne živi, istina zbog kretanja u svijetu pojaviše nam se na popisu i Rusi, al‘ zar njih u Crnoj Gori uvijek nije bilo.

E ono što sad narod, posebno onaj koji se popisao kao srpski i tako zbori, interesuje – da li će taj jezik, koji je praktično bio prognan iz škola, ustanova, zvanične upotrebe, sada biti vraćen gde mu je mjesto uvijek bilo. Da li će srpski jezik postati barem ravnopravan, iako sa njim govori najveći procenat popisanih? Da li ćemo u školske lektire vratiti Zmaja, Desanku, Njegoša…, da li našoj djeci neće biti potreban prevodilac u školi zbog nekih novih slova i riječi koje njihovi roditelji, da budem potpuno iskren, ne znaju da im protumače, e to ostaje da se vidi.

Ako je, što neko reče, a sve se glasnije o tome zbori, sve ranije dogovoreno, za nadati se da je dogovoreno i da vjekovno pismo ovih krajeva, a to je ćirilica, koja je planski protjerana, počev od najstarijeg nam lista Pobjede, pa iz udžbenika, učeničkih dnevnika, dokumenata, i da ne nabrajam, napokon vrati tamo gdje joj je vjekovima bilo mjesto.

Nadamo se da je, a ako je, u šta narod sumnja, ovaj popis iz 2023. godine a saopšten skoro na kraju 2024. godine, negdje ranije dogovoren kako bi „svi vuci bili siti, a ovce na broju“, da je i ovo, što složićete se, nije mala stvar sa jezikom i pismom dogovoreno. U tu potvrdu nadam se da ćemo se uskoro uvjeriti i da nam neće trebati skoro godina kao za saopštavanje popisnih rezultata.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)