Čegevarina kćerka: Amerika je najdezinformisanija zemlja na planeti; Mnogi od ovih što se zovu Ukrajinci i nisu „pravi“, svi oni imaju ruski genetski kod

Vrati se natrag i pogledaj istoriju ponovo. Gdje ste bili i koje je „porijeklo“ Ukrajine? Umjesto da vide da njihovim venama teče ista krv, Ukrajinci dozvoljavaju da budu manipulisani od jedne stare Evrope koja traži priliku da povrijedi Rusiju i da umanji njenu ekonomsku moć – ovim riječima počinje razgovor za RT Balkan Aleida Gevara, najstarija ćerka legendarnog revolucionara rodom iz Argentine Če Gevare.

Aleida Gevara Marč je kubanska ljekarka i najstarija od četvoro dece Ernesta „Če“ Gevare i njegove druge supruge Aleide Marč. Radi u Dečijoj bolnici Vilijam Soler u Havani a ostavila je ljekarski trag i u Angoli, Ekvadoru i Nikaragvi. Ova ljekarka je imala samo četiri i po godine kada je njen otac napustio Kubu sledeći „zov revolucije“ u Kongu, i nepunih sedam kada je pogubljen u Boliviji.

U javnosti je nema često jer, kako kaže, prvenstveno liječi djecu, a postala je svjetski poznata 2007. pošto ju je u svom hit-dokumentarcu „Bolesno“ (o raspadu američkog zdravstvenog sistema) intervjuisao ugledni američki dokumentarista Majkl Mur. U svojoj zemlji uživa ugled ne samo „kćeri“ i ljekara, već i borca za sveljudsku solidarnost.

U nastavku svojih razmišljanjima o aktuelnoj tragediji dva bliska naroda, Rusa i Ukrajinaca, kćer revolucionara postavlja retoričko pitanje: Zašto Ukrajinci ulaze u tuđu igru?

„Rusija je snabdijevala gasom i naftom Evropu po cijeni koja ne može da se poredi s onom koju sada plaćaju SAD. Kako ne shvataju o čemu se radi?

Ako poznajemo istoriju Rusa, a ovde ne govorim o SSSR-u, nego o ruskom narodu, pa, oni su uspjeli da potuku i Napoleona Bonapartu. Nastavili su da se bore za svoju naciju tokom cijele istorije, daleko prije nego što je nastao SSSR. To je narod koji se uvijek bori, i nikad nije izgubio rat.

Sjećam se godina kada su Rusi i Ukrajinci živjeli zajedno. Mnogi od ovih što se zovu Ukrajinci i nisu ‘pravi’. Svi oni imaju ruski genetski, kulturološki i svaki drugi ‘kod’ koji gravitira Moskvi…“

Gore i Palestina i Liban. Nedavno ste se Libancima obratili preko njihove televizije…

Podržala sam borbu Palestinaca i pozvala ih da ujedine front protiv okupacije kako Hezbolah ne bi stajao sam, već da svi uđu u stroj odbrane. Osjećajući presudnost trenutka, poručila sam im da sada moraju da sakupe svu snagu zajedno i da jednom zauvijek pobijede neprijatelja.

Suočiti se a ne bježati?

Moraju da se suprotstave i slome svog neprijatelja jer nemaju drugog izbora. A na ostatku slobodnog svijeta je da napravi front humanosti jer svi zajedno ne možemo da nastavimo da dozvoljavamo Izraelu da ubija nevine žene, muškarce i djecu. Jednostavno, to je neprihvatljivo, i o tome nema pregovora.

Sad zvučite kao vaš otac Če…

Moj otac je tokom svog života bio u velikim istorijskim previranjima i situacijama. Ja, iako kćerka, neću da se petljam u njegove odluke…

Kad pogledate sliku svog oca, koje osjećanje prvo nailazi?

Poštovanje. Jedino što zasigurno znam je da se tokom svog života borio za jedan mnogo pravedniji svijet. A ako pitate šta bi on sad radio, zbog onoga što se upravo događa u srcu Afrike, vjerovatno bi bio tamo.

Svijet nije obavešten o tome kroz šta upravo prolaze afričke zemlje jer, na nesreću, većina novca sa kojima se finansiraju UN dolazi iz američkih banaka. Tako da, dok ne riješimo taj problem Ujedinjenih nacija, one će odgovarati i fokusirati se na interes i pomoć onima koji imaju najveću ekonomsku moć, a to su SAD.

Ipak, Amerika je u opadanju.

Mi Kubanci, ipak, još osjećamo njihovu snagu. Mi smo blokirani više od 60 godina i svaka njihova nova blokada se osjeća mnogo grublje, mnogo jače i mnogo je nepravednija. A zasad oni ne namjeravaju da popuste.

Idu izbori u SAD. Tramp ili Harisova?

Mi kažemo to je isti pas sa drugačijom dlakom. Ne mogu da predvidim šta će se desiti u zemlji kao što su SAD. Tamo je i bivši predsjednik Tramp bio sankcionisan…

Ono što američka nacija na kraju odluči na ovim izborima moraće da preživi i izdrži četiri godine. Sve to nam izgleda kao ludak koji se upušta u nešto što ne može da izdrži, ali mora.

Hoće li se izborima u SAD nešto promijeniti za obične Kubance?

Vidite šta govore danas za Palestince i šta im sve rade. Čemu mi možemo da se nadamo?

Ogorčeni ste?

Blokada Kube se nastavlja i to je kriminalno.

Primjera radi, moja zemlja nema veliku proizvodnju mlijeka i većina je dolazila iz SAD. Sada je to nemoguće. Novi Zeland je svojevremeno pružio ruku saradnje, ali je FBI to detektovao da bi sankcionisao ljude koji nam prodaju mlijeko.

Trgovali smo takođe preko jedne švajcarske banke sa Amerikancima, ali se posle nekog vremena ponovo umiješao FBI i zabranio Švajcarcima da rade sa nama. Možete li misliti koliko je sva ta roba skuplja na Kubi jer se dobavlja na takve načine?!

Ili ljekovi…

To je takmičenje koje traje 60 godina, u kome se zemlja od 11 miliona ljudi bori protiv zemlje od skoro 400 miliona.

I šest decenija nema svjetske solidarnosti za Kubu?

Solidarnosti nema, ali ima dezinformacija kojima sa Zapada truju širom planete. Za Ameriku mi kažemo da je to najdezinformisanija zemlja na planeti. Kada se, na primjer, dogodio rat u Iraku, Amerikanci su pogrešno informisani zašto se on vodi.

Isto je bilo i u Vijetnamskom ratu. Jedini koji su patili u ratu jer nisu imali informacije su Amerikanci! To se događa i sada.

Krivi su i novinari?

Na nesreću, većina novinara te stare Evrope, gdje ste i vi, pretvaraju se u papagaje, da ne kažem klovnove, ponavljače vijesti koji ne istražuju da li je to što objavljuju istina. Jednostavno, ne smiju da pitaju drugu stranu i da osvijetle drugu stranu medalje već ponavljaju ono što im narede…

Koliko znate o Srbiji?

Moj otac je govorio, ako hoćeš da upoznaš neku zemlju moraš da radiš sa ljudima iz te zemlje. Ja tu čast nisam imala i mislim da je neću imati jer godine prolaze…

Ali, naravno, Srbija je mnogo lijepa zemlja, i ima jednu jako lijepu priču otpora i borbe protiv fašizma u Drugom svjetskom ratu. Bila sam u Srbiji prije izvesnog vremena da predstavim knjigu svoje majke Aleide Marč. To je priča o njenom životu, kao Kubanke sa sela, kasnije i tinejdžerke u gradu Santa Klara i kako se upoznala sa mojim ocem, kako su se zaljubili i kako smo se rodili mi, nas četvoro braće i sestara. Ako me ponovo pozovete, rado ću doći.