Poruke sa Samita Brdo Brioni ne idu u prilog DPS-ovom povratku na veliku scenu: Samo ih Abazović i Milatović diletantizmom mogu vratiti iz političke mirovine

Demokratska partija socijalista i politika koju je prethodnih dvadesetak godina forsirao njen lider Milo Đukanović je prevaziđena i nema perspektivu u Crnoj Gori ako je suditi po izjavama predsjednika Crne Gore, Srbije i Hrvatske sa jučerašnjeg Samita Brdo Brioni u Tivtu.

Sva trojica lidera su juče su konstatovala da Milo Đukanović i politika koju je on ugradio u temelje DPS-a, a koje se drže „reformisane“ snage predvođene Danijelom Živkovićem, pripada prošlosti.

Tu dijagnozu je prvi juče izrekao nevoljno predsjednik Crne Gore Jakov Milatović. Iako je odbio da priča o mogućnosti postizborne saradnje sa DPS-om u Podgorici, crnogorski predsjednik je jedva izustio misao „da je on Mila Đukanovića politički penzionisao prošle godine“.

Iz ivakvog, istina isforsiranog, Milatovićevog odgovora na ispruženu Đukanovićevu ruku sa bečićkog Samita 2BS-a, može se izvući zaključak da četiri poslanika Pokreta za Podgoricu neće krenuti u političku avanturu sa DPS-om u Glavnom gradu.

Na Milatovićevo izlaganje nadovezao se hrvatski predsjednik Zoran Milanović koji pobio svu DPS-ovu priču o miješanju zvaničnog Beograda u untrašnja pitanja Crne Gore. Uprkos višemjesečnoj kuknjavi DPS-a i satelita o ugroženosti odnosa zvanične Podgorice i Zagreba, Milanović je iste opisao dobrim.

Hrvatski predsjednik je osudio kratkovidi potez Vlade Hrvatske o zabrani ulaska u tu državu predsjedniku Skupštine Andriji Mandiću, potpredsjedniku Vlade Aleksi Bečiću i poslaniku Milanu Kneževiću.

Do toga, po Milanovićevom mišljenju, nije trebalo da dođe.

– Ja razumijem da neki ljudi i predstavnici u crnogorskom parlamentu imaju potrebu da stave akcenat na nešto što ih tišti. Po meni je Rezolucija o Jasenovcu bila nepotrebna. Tri političara iz Crne Gore su proglašena za nepoželjne, do toga nije trebalo da dođe, ja u tome nisam sudjelovao. Mislim da treba paziti kad se neko proglašava nepoželjnim- rekao je Milanović.

Milanović je otišao korak dalje i za „srce ujeo“ DPS  i Mila Đukanovića, tvrdnjom da su Srbija i Crna Gora povezane i da od Beograda Podgorici ne prijeti nikakva opasnost kako su ponavljale snage bivšeg kriminogenog DPS-ovog režima.

– Nema mjesta za bojazan. Crna Gora je članica NATO-a što znači da joj Srbija ili bilo ko treći ne može ništa. Vi ste dva povezana naroda, ne vidim to kao prijetnju Crnoj Gori. Odluke o Crnoj Gori se donose u Crnoj Gori – naglasio je Milanović.

Ekser u DPS-ov kovčeg zakucao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić koji je izbjegao da da bilo kakav komentar o napadima Mila Đukanovića na Srbiju, ističići da lidera DPS-a želi da ostavi u prošlosti. Efektnim 20-ominutnim izlaganjem izbio je sve adute prvo i drugofamilijaških političkih i medijskih projekata o tzv. malignom uticaju Beograda na društveno-političke tokove u Crnoj Gori.

– Zato ću se ja bez obzira na svoju namjeru da nekim političarima iz proščlosti poput Mila Đukanovića žestoko odgovorim, ostaviti ovoga puta u prošlosti pošto im je jedina municija kada imaju nešto da izgovore protiv Aleksandra Vučića, jer se drugom politikom i ne bave. A to što je Srbija jedina tema i njen vožd, pod znacima navoda, a taj sam ja i to svakog bogovetnog dana već godinama, to govori o nedostatku sopstvenih tema, o tome kako neki misle da je to uvijek dovoljan razlog napasti predsjednika Srbije ili napasti Srbiju, a da prva i druga familija mogu da ostanu na vlasti – rekao je Vučić i dodao:

–  Ja nisam imao pojma ni ko učestvuje na tim izborima, toliko sam bio zauzet. Imam prijatelje to su Milan Knežević i Andrija Mandić koje poznajem decenijama. Čime smo se to umiješali? Niko se u beogradskim medijima nije time bavio. Hoćete da vas podsjetim kako su izgledali beogradski izbori na teritoriji Crne Gore. Svakog dana po deset prljavština u deset novina i deset televizija protiv mene i SNS-a. Nas ne zanimaju izbori u Crnoj Gori, pravite koalicije kakve hoćete, ali ne miješajte Srbiju. Srbija se nije ogriješila o Crnu Goru, ni strateški ni taktički, bilo je samo obrnuto – ovim riječima je predsjednik Srbije „zapušio usta“ provokativnim novinarima Prve i Druge familije.

Najmanji zajednički imenilac iz Milatovićevog, Milanovićevog i Vučićevog nastupa jeste da je DPS-ovoj huškačkoj i šovinističkoj politici mjesto u prošlosti. Ostaje samo da se nadamo da je Milatović izvukao isti zaključak i da svojim budućim potezima u Podgorici neće vratiti iz mirovine poraženu Đukanovićevu ideologiju od koje njegovi naslednici ne planiraju ni za pedalj da odstupe.

Ukoliko zaista hoće da ih istorija pamti kao nepokolebljive borce protiv pošasti kriminalnog DPS-ovog sistema, Milatović i Abazović su „satjerani uza zid“ da Đukanovićevu politiku ostave na marginama.