Srpski svet je legitiman svijet, a država Crna Gora mora uvažavati interese Srba koji žive u njoj, ocijenio je za BORBU politikolog, novinar i publicista Zoran Ćirjaković.
Prema njegovom mišljenju, Crna Gora mora postati država svih svojih građana, pa samim tim i nešto malo manje od 40 odsto Srba čiji su interesi bili potpuno degradirani u minulom periodu.
– Crna Gora mora pristati na svoje Srbe i njihove interese. To možemo da nazovemo i srpski svetom kojem se daje ružno značenje. Svijet Srba u Crnoj Gori je jedan legitimni svijet koji mnogi preziru, omalovažavaju. Srbija kao država i Srbi kao najveći narod u ovom dijelu Balkana imaju neke zajedničke interese kakve imaju sve druge policentrične nacije koje su rasijane u nekoliko država i svjetova. Istu takvu politiku vodi i Mađarska, na čemu joj ne zamjeraju okolne zemlje u kojima žive Mađari, a srpska politika nije čak ni do tog nivoa – naveo je Ćirjaković.
On je istakao da je Hrvatska, koja se sve češće miješa u unutrašnje crnogorske odnose, najveći neprijatelj ideje da Crna Gora bude država svih svojih građana. Kako naglašava, najveći saveznik Hrvatske i njene antisrpske politike u Crnoj Gori je činjenica da se značajan broj građana Crne Gore ponaša kao slučajno pravoslavni Hrvati sa albanskim mentalitetom.
Ćirjaković dodaje da je bivši predsjednik i premijer Crne Gore Milo Đukanović od Crnogoraca napravio nezanemarljiv postotak građana koji je okvalifikovao kao slučajno pravoslavne Hrvate sa albanskim mentalitetom.
– Glavni „uspjeh“ od mnogih „uspjeha“ Mila Đukanovića je činjenica da je od jednog broja građana Crne Gore napravio slučajno pravoslavne Hrvate sa albanskim mentalitetom. To su oni građani koji se izjašnjavaju kao Crnogorci i govore crnogorskim jezikom, pri čemu im to pravo niko ne smije sporiti. Neki ih zovu Milogorcima, ali je najtačniji njihov naziv slučajno pravoslavni Hrvati sa albanskim mentalitetom. Najpribližniji sinonim za taj izraz je antisrpski Crnogorci. Suština takvog crnogorstva je antisrpstvo – istakao je Ćirjaković i dodao:
– Oni su sami po sebi hrvatski saveznici, zato je Hrvatskoj lako da se miješa na jedan način koji je jako bezobrazan i ružan, ali je u skladu sa njihovim interesima – poručio je Ćirjaković.
Ćirjaković je obrazložio kako došao do kovanice slučajno pravoslavni Hrvati sa albanskim mentalitetom.
– Ništa ne može da nastane baš samo od sebe. Bilo je podloga kroz istoriju za stvaranje takvog identiteta, naročito od početka 20. vijeka. A ovo će nažalost da traje, ali u manjoj mjeri u odnosu na ono što je Milo Đukanović planirao. O tome su pisali Jovan Cvijić pa i jedan veliki hrvatski sociolog Dinko Tomašić sa Korčule, koji nema veze sa Dinkom Šakićem i novosadskim Dinkom 2.0. Srbi iz dinarskog masiva kojem pripadaju Hercegovina, Crna Gora i Albanija imaju neke kulturalne sličnosti sa Albancima. Neke od tih specifičnosti su najviše izražene u Albaniji, zatim u Crnoj Gori, a najmanje u Hercegovini. To je jedna vrsta različitosti u odnosu na Srbe iz ostalih krajeva. Srpstvo je policentrično, a srpstvo u Crnoj Gori je specifično i ima nekih važnih sličnosti sa albanskom kulturom, bez obzira da li neko sebe u Crnoj Gori smatrao Srbinom ili Crnogorcem – pojasnio je Ćirjaković.
Kako dalje objašnjava, prefiks „slučajni“ ima veze i sa tzv. Drugosrbijanskim miljeom.
– Taj prefiks slučajno je povezan sa tzv. Drugom Srbijom. Međutim, oni odavno nisu drugi nego su prvi u Srbiji od 5. oktobra 2000. Oni su slučajni Srbi. Gospodin Đukanović je prilično uspješno uz pomoć nekih ljudi iz Beograda i uz maligni uticaj gospodina (Srđana) Kusovca kao savjetnika i urednika latinične „Pobjede“ kreirao taj identitet. Taj izraz je tačniji nego Milogorci, zato što će trajati i nakon smrti Mila Đukanovića. Nešto od toga se može vratiti, ali nažalost nešto je nepovratno izgubljeno i sa time će Crna Gora morati da se nosi pored svih drugih problema – kazao je Ćirjaković.
Ćirjaković je rekao da će se u Crnoj Gori i dalje voditi neka vrsta politčke borbe između Beograda i Zagreba u kojoj niko neće moći da izvojeva pobjedu.
– Hrvatska ima jako superiornu poziciju u odnosu na Srbiju zbog članstva u EU. Ima ogorman uticaj i on može kada dođe dotle da u potpunosti zaustavi pristupanje i Srbije i Crne Gore EU. Nažalost, to je ono čemu sve dominantne pomena vrijedne političke elite teže. U Srbiji imamo tu poražvajuću činjenicu da ogroman broj jako važnih firmi drže Hrvati, a da u Hrvatskoj jako malo ima srpskih firmi koje išta drže. To trenutno govori o odnosu snaga. To je politička borba u kojoj niko ne može da izvede odlučujuću pobjedu. U tom smislu je Crna Gora je u lošijoj situaciji od Srbije, jer ima te slučajno pravoslavne Hrvate sa albanskim mentalitetom – naveo je Ćirjaković.
Ipak, prema njegovim riječima, u Hrvatskoj Srbija i Crna Gora dođu kao sredstvo koje političke partije koriste u unutrašnjoj političkoj borbi.
– Njima je stalo do Srbije i Crne Gore samo iz nekih ekonomskih i strateško-istorijskih razloga. Njima smo mi korisna ping-pong loptica tokom izbora. Može biti političke nervoze ko će u Hrvatskoj da pobijedi i u toj unutrašnjoj borbi u Hrvatskoj Srbija i Crna Gora imaju važnu ulogu. Van toga mi smo njima peta rupa sviralu. Oni imaju interes da Srebrenicu učine da izgleda što veća i odvratnija kako bi još više gurnuli u drugi plan Jasenovac. Njihov položaj je toliko nadmoćan u odnosu na položaj Srbije i Crne Gore kada govorimo u međunarodnim odnosima naročito u situaciji kada je Crna Gora u NATO-u, a Srbija opkoljena NATO-om, a da ne govorim o Putinovim vezama i odnosu prema Hrvatskoj koji su mnogo bolji nego što su ljudi u Srbiji i Crnoj Gori skloni da pojme – rekao je Ćirjaković.
Evropa sad je oblik samoporicanja, u imenu tog pokreta provijava duh Mila Đukanovića
Za Ćirjakovića je Crna Gora bila, jeste i biće dio Evrope, iako se gotovo sve političke grupacije u Crnoj Gori trude da prikažu suprotno. Posebno gorak utisak na njega je ostavio Pokret Evropa sad.
– Mnogo me je razočaralo ime Pokreta Evropa sad. To je takva budalaština, jer Crna Gora je Evropa bila oduvijek, sad i biće u budućnosti. To je jedno shvatanje da Crna Gora takva kakva je sada, a samim tim i Srbija koja isto nije u EU, nisu Evropa. Današnji predsjednik i premijer Crne Gore su usvojili taj narativ. Radi se o klasičnom obliku samoporicanja i to ne samo srpstva već i njihovog crnogorstva što je još poražavajuće. U tom imenu pokreta provijava Milo Đukanović, tačnije njegov duh. On je kreator tog samoporicanja – da ljudi koji žive u Crnoj Gori ne vjeruju da su u Evropi, nego hoće Evropu sad. Evropa je oduvijek kod Njegoša i u Crnoj Gori već 1.000 godina. Bila srpska, nesrpska ili nesrpska ona će biti Evropa – zaključio je Ćirjaković.