Baština povezuje prošlost i budućnost, oblikuje naš nacionalni i lični identitet

Javno preduzeće za nacionalne parkove Crne Gore u saradnji sa JU Kulturni centar „Nikola Đurković“ u Kotoru, organizovalo je kulturno veče u okviru Dana evropske baštine koji se ove godine odvija pod sloganom „Baština koja povezuje – kulturne rute – mreže“, a pod pokroviteljstvom Ministarstva kulture i medija Crne Gore.

Upravo je ovaj slogan inspirisao etnološkinju i antropološkinju Snežanu Vukotić iz JPNPCG da osmisli multidisciplinarni interaktivni događaj pod nazivom „Prošlost posmatra budućnost – Putokaži″, posvećen značaju očuvanja baštine i prenošenja njenih najznačajnijih vrijednosti na nove generacije, te razmjeni kultura, znanja i vještina, sa fokusom na stari Crnogorski put – Stazu preko krša.

„Ova tema je prilika da ponovo putujemo putevima i stazama istorije jer znaci istorije nijesu nikada daleko. Time iznova otkrivamo šta mi možemo naučiti, sa željom da kreiramo novi turistički proizvod kroz naslijeđenu komunikaciju koja će omogućiti veću valorizaciju i promociju starog pješačkog puta – staze Kotor-Njeguši-Cetinje, koji je predstavljao glavnu vezu cetinjske regije s Kotorom i Bokom, Jadranskim morem, a preko njega sa ostalim svijetom.″

Takođe je naglasila da su „nacionalni parkovi Crne Gore područja koja su prepoznata po svojim prirodnim vrijednostima, ali i po kulturnom pejzažu koji su oblikovali ljudi koji su na tom prostoru živjeli.″

„Koristeći postojeće potencijale koji su utemeljeni na specifičnostima kulturne, istorijske i etnogrfske baštine, nacionalni parkovi Crne Gore tradicionalno zadržavaju kvalitet koji podržava naslijeđene vrijednosti putem prepoznavanja, istraživanja, dokumentovanja, boreći se protiv propadanja, modifikovanja, komercijalizacije. Očuvanje vrijednosti je od velike važnosti, ali isto tako je potrebno stvoriti kvalitet koji podstiče stvaranje novih vrijednosti, ali i zadržava prepoznatljivu nit identiteta.“

Gošće večeri bile su spisateljica Jasenka Lalović koja je istakla značaj jezika, poštovanja tradicije i običaja koji polako nestaju ali koji nas uveliko određuju i oblikuju, i glumica  Dubravka Vukotić Drakić koja je pričom o porodičnoj tradiciji i zanatu svoga oca u Dodošima na Skadarskom jezeru, i čitajući odlomke iz Jasminkinih knjiga, dočarala upravo ta minula vremena.

Spisateljica Lalović je govoreći o baštini zapazila da ″mi živimo sveopštu krizu identiteta jer često govorimo ono što nijesmo, a bilo bi bolje da govorimo ono što jesmo.″

Govoreći o multikulturalnosti, a smatrajući da ju je Boka najviše svjesna, kazala je da su „ovo prostori gdje se pocijepao svijet na Istok i Zapad i da nema ko drugi nama da daje odgovor kako se živi zajedno, jer mi to znamo.″

„Odgovori su u nama i ti odgovori su dati samo rijetkima, a mi jesmo rijetki. Voljela bih da se toga podsjetimo i da znamo kako se sve te različitosti i multikulturalnosti sabiraju i čuvaju, i da je u njima naša najveća dragocjenost, i to je nešto što ću uvijek svim srcem da branim.″

Kako je naglasila Dubravka Drakić, svaku od Jasenkinih knjiga je posebno doživljavala i smatra da je jezik u njima i korišćenje ʼstarihʼ riječi neprocjenjivo blago jer na taj način čuvamo naše nasljeđe, a što je dio našeg identiteta.

Kao pedagog na fakultetu, kako je istakla, ″zaista se trudi da prenese studentima ljubav ka onome što je potraga za onim što mi jesmo, za identitetom, porijeklom, sa svim onim bogatstvom koje mi na ovom malom prostoru imamo.″

„Ništa ne znamo o nama, a težimo ka drugome. Mi zapravo bez znanja i poštovanja onoga što nam je ostavljeno u naslijeđe, ne možemo ići naprijed.″

Imajući u vidu značaj saradnje na polju promocije kulturne večeri „Putokaži″, JPNPCG riječi zahvale uputilo je direktorici Radmili Beća Radulović i njenim saradnicima u Javnoj ustanovi Kulturni centar „Nikola Đurković“, na ustupljenom prostoru i pruženoj podršci u organizaciji ovog događaja. Programom je obuhvaćena i dokumentarna izložba starih fotografija i razglednica sa pejzažima Lovćena i njegove podgorine, kao i degustacija tradicionalne hrane sa Njeguša.