Udruženje boraca ratova od 1990. godine pita VDT-a: Da li je Hrvatskoj dostavljen predlog za izmjenu Sporazuma koji su potpisali Vesna Medenica i Mladen Bajić?
Udruženje boraca ratova od 1990. godine Crne Gore (UBR-90) pita Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore (VDT) da li je Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske (DORH) dostavljen predlog za izmjenu Sporazuma o saradnji i gonjenju počinilaca krivičnih djela ratnih zločina, zločina protiv čovječnosti i genocida (Sporazum) koji su 28. jula 2006. godine potpisali crnogorski i hrvatski državni tužioci Vesna Medenica i Mladen Bajić.
Njihovo saopštenje prenosimo integralno:
Kako je VDT utvrdilo Strategiju za istraživanje ratnih zločina 2024-2027 i preteći Akcioni plan za godinu 2024-2025. Godinu, kojim je zacrtana i revizija sporazuma o saradnji između tužilaštava u regionu, činimo urgentnom reviziju navedenog sporazuma koji je inicirala Skupština Crne Gore zaključkom na Drugoj sjednici prvog redovnog zasijedanja u 2003. godini iz razloga što u navedenom sporazumu postoji očgledna asimetričnost u pravima i obavezama i što u momentu potpisivanja strane ugovornice nijesu bile ravnopravne.
Za UBR-90 ovaj jednostrani sporazum predstavlja jednu od najsramnijih stranica istorije Crne Gore kojom se diskriminišu žrtve JNA u slučajevima ratnih zločina: „Lora 3“, „Crnoglav“, „Čepikuće, Osjnik, Ivanica i Grab“.
Od 2007. do 2016. godine UBR-90 podnijelo je VDT inicijative za pokretanje istrage u navedenim slučajevima ratnih zločina ali je rezultat izostao prvenstveno zbog navedenog sporazuma, „trulih dasaka“ u Državnom tužilaštvu Crne Gore i miješanja sa strane. Mada se trodecenijski propusti i slabosti Državnog tužilaštva ne mogu lako i brzo dovesti u red očekujemo od državnih tužilaca Milorada Markovića i Vladimira Novovića da sa mrtve tačke pomjere slučajeve ratnih zločina nad pripadnicima JNA.
Kako se, po naredbi Vlade Hrvatske i rukovodstva Dubrovnika, 1. oktobra 1991. godine desio prvi masovni napad pripadnika paravojnog Zbora narodne garde i drugih skupina tzv dubrovačkih branitelja na jedinica JNA na teritoriji opštine Trebinje (Ivanica i Grab) i u blizini granice opštine Dubrovnik sa Bosnom i Hercegovinom (Čepikuće i Osojnik) očekujemo od Specijalnog državnog tužilaštva da posebnu pažnju posveti kvalifikaciji ovog krivičnog djela.
Ovo iz razloga jer Sudska praksa Vrhovnog suda Srbije glasi: „Šteta prouzrokovana pripadnicima bivše JNA (pogibija, ranjavanje) u oružanim sukobima sa paravojnim formacijama bivših republika SFRJ, do dana njihovog međunarodnog priznanja od strane Generalne skupštine OUN, 22.05.1992. godine, prouzrokovana je krivičnim delom oružane pobune iz člana 124. KZ Jugoslavije“, a ovaj član se odnosi i na ubistva 24 i ranjavanje preko 40 pripadnika JNA na podmukao način u sačekušama u Čepikućama i Osojniku, granatiranju položaja JNA na Ivanici i snajperskim djelovanjem na Grabu. Polovina ubijenih bili su crnogorski rezervisti, a druga polovina trebinjski rezervisti i mladi vojnici iz Srbije, BiH i Makedonije.
Na dan kada se navršavaju 33 godine od njihovog ubistva, sa pijetetom sjećamo se naših palih saboraca: Ranka Bojića, Vojislava Bulatovića, Tomislava Bulatovića, Rasima Muradbašića, Željka Pandurice, Milovana Smolovića, Radisava Srdanovića, Minje Delibašića, Milutina Nikolića, Petra Nikčevića, Vukole Jaćimovića, Milije Lučića i Zorana Kovačevića. Neka im je slava i hvala.