Milatovićeva „borba“ počinje tek nakon pada režima 2020, kada je iz pozicije apsolutne pasivnosti zauzeo mjesta odvažnih, zaslužnih i kompetentnih

Piše: Boško Vukićević

Milatovićevo omalovažavanje jedne novinarke i njegovo izdiranje na nju uz uporno ponavljanje fraze – „Jesmo li se za ovo borili!?“, neko može doživjeti kao svojevrsni teatar apsurda, u kojem komunikacija nema nikakvog smisla. Neko u epizodi histerisanja mlađanog predsjednika vidi i komične primjese. Međutim, ispad državnika predstavlja prije svega omalovažavanje, ne samo novinarke, već prije svega svih onih slobodnih građana koji se zaista – jesu borili.

Za razliku od svih tih slobodnih građana, Milatović se protiv diktatorskog režima nije borio. O tome sam već pisao. NJegova „borba“ počinje tek nakon pada tog režima u avgustu 2020. godine, kada je iz pozicije apsolutne pasivnosti, poput mnogih, zasjeo u pobjednička kola zauzimajući mjesta mnogobrojnih odvažnih, zaslužnih i kompetentnih. Takvih „boraca“ koji su se pojavili tek nakon avgusta 2020. godine prepune su danas mnoge partije, kao i institucije.

Predsjednik jednostavno nema prava da koristi takvu frazu. NJegov poklič – „Jesmo li se za ovo borili!?“, predstavlja karikiranje, obezvređivanje i ismijavanje svih onih koji tu frazu s velikim pravom i razlogom koriste, imajući u vidu mnoga razočarenja koja su doživjeli, na raznim poljima, nakon pobjede nad autokratijom.

Ukoliko Milatović nastavi sa ovakvim „izletima“, minimalni su izgledi da njegova državnička karijera ima perspektivu.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)