Sve blitvine konkubine

Piše: Saša Dr.Đurović

Gledam nešto, pa mislim, kako su se ulisičili ovi što su jahali domovinu majku 30 godina. Niđe nekih. Pa se sEtim milutina koordinatora u vreme pandemije, pa potom i predsjednika opštine Nikšić neko vrijeme. Gospode Bože, kad mi rekoše da je to lice sa ambalage predsjednik nekad grada nasmijah se grohotom. A nije me lako nasmijat.

Uglavnom, sjetih se svih tih pomamljenica koje bijahu lude za blitvinim.. likom i djelom. Blitva beše ozbiljan švaler, šarmer iz Rastoka, ćuven. Rastao sam u Nikšićku pjacu nikad ga na ulicU ne viđeh. Kad ga turiše đe je bio, pitah -ko je ovaj?- Vele, a ne mo’š ga znat s ulice rijetko je on izlazio?- A što đavole, dao se u nauku, bio dobar đak, pa nije im’o kad?- A ne, vele, no je igro košarku..- A đe čoče? Pa nijesu mu treninzi bili po vas dan. Neka ve čoče.- Uglavnom zato su blitva i razni milutini lijepo sarađivali. Ali što su ga, za zemana, nevjeste voljele, au. A bio je on pravi Džontra Volta.

Pa se sjetih svih tih konkubina koje je blitva zemao bez truda, i šarma opštepoznatog. Zna cijela država za neke. Nebitnoga imena i prezimena. Ali glumile su one mLogo, za blitvina zemana, moglo im se. Pa ima tu partijskiG drugarica, pa onda nekih namještenica u kulturnim institucijama, pa sa visokoškolskijeg ustanova nekijeg. Ma raznijeg profila je tu bilo, poltronskijeG, dičnijeg crnogorki koje su kidale nos onima koje zaista zaslužuju poštovanje a koje su eskivirale blitvu i slicne, za razliku od pomamljenica koje su mu padale u krilo. Kao dunja rahmetli Luisu u pEsmi. Pa se sjetih svih tih namještenica blitvinih. Kako su se ulisičile kad je blitva posrnuo, politički. Moralno je posrnuo odavno.

Napali su predsjednika, aktuelnoga, jer je vratio masu zakona, a vele, za blitvina zemana nije vraćen nijedan!? Pa zato što blitvu nije zakon zanimao mnogo. A i nije školUvao. Zanimale su ga ribe, nije ih imao na vakat, pa željan bio k’o siroma’ bombona.. Pa grabio kad ga je zapalo već, a zapalo ga ni u najluđim snovima nije sanjao. Pa slao ‘elkoptere za pevaljke, a i doma je prijanjao, on kao ćićak a ljubiteljke mu kao herpes.

Ali đe su sad one, kad je blitva u problemu? Nijedna da kaže „e, kakav zagondžija to bijaše..“ Il da usklikne „milo kralju. Legendo.“ ili sl. Kao u onoj folk pesmi kojoj blitva inklinira, one nijesu u refrenu -kad smo mogli delit sreću delimo i bol na pola-. Ne, konkubine su delile samo kad je bilo lijepo. A sad kad je blitva zglajzo, prave se mrtve. Pa eto, da iG se prisetimo samo.

Pokucasmo na vrata zaboravljenih konkubina. Ne bi iG valjalo zaboravit. Da se ne ponove, regenerišu, kao kod glista što je slučaj.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)