Slučaj pukovnika Aleksića: Tužilaštvo obmanjivalo javnost – uopšte nijesu provjeravali Aleksićev alibi

U očekivanju prvog ročišta, koje je zakazano za sjutra, a na kome će se razmatrati optužnica u krivičnom postupku protiv pukovnika Radovana Aleksića za navodni pokušaj ubistva policijskog službenika Predraga Šukovića saznajemo neke elemente optužnice koji pokazuju apsurdnost situacije u kojoj se nalazi ovaj srpski državljanin i oficir.

Naime, prema saznanjima našeg portala, Više državno tužilaštvo se uopšte nije obraćalo nadležnim organima Srbije u vezi predmetnog krivičnog djela, niti je pokušalo na valjan način provjeriti, utvrditi i konstatovati činjenicu da se pukovnik Radovan Aleksić dana 11. jula 2016. godine, u vrijeme kada je u Podgorici izvršeno predmetno krivično djelo, nalazio u Beogradu.

Podsjećamo, Tužilaštvo je u prethodne četiri godine više puta obavještavalo javnost da je međunarodna pravna pomoć realizovana sa Republikom Srbijom, ali, prema njihovim saopštenjima, iz Beograda, navodno, nije dostavljena kompletna informacija o kretanju pukovnika Aleksića čime su pravdali dugo vođenje istrage.

Pokušaj podvale dokaza

Sa druge strane, odbrana je više puta tražila uvid u sadržaj međunarodne pravne pomoći, što je Tužilaštvo jednostavno ignorisalo. Nezvanično saznajemo da se pukovnik Aleksić obraćao i tužiteljki Vesni Jovićević kako bi je upoznao sa ponašanjem njenog tužioca Željka Tomkovića, ali ni to nije dalo neki rezultat.

Novi tužilac u slučaju pukovnika Radovana Aleksića je tužiteljka Danka Ivanović Đerić, tužiteljka koja je nedavno prešla iz Osnovnog u Više državno tužilaštvo u
Podgorici.

Podsjetimo, Vesna Jovićević, rukovodilac Višeg državnog tužilaštva u Podgorici, donijela je odluku da promijeni tužioca u slučaju pukovnika Radovana Aleksića u septembru prošle godine, nakon tri godine, koliko je slučaj vodio Tomković.

Sada je sasvim jasno da se radi o obmani, pošto se Tužilaštvo nije ni obraćalo niti tražilo dokaze o Aleksićevom boravku u Beogradu u vrijeme kada je izvršeno krivično djelo, a bili su dužni to uraditi.

Ne zbog Aleksića, već zbog pravde u Crnoj Gori jer se istraga i vodi da bi se utvrdilo stvarno stanje a ne da se unaprijed projektuje nečija krivica. Saznajemo da se čak i iz optužnice, u znatnoj mjeri, može zaključiti da se pukovnik navedenog dana nalazio u Beogradu. Izgleda nevjerovatno, ali je tako.

Istražni organi su jedino od Uprave za sprečavanje pranja novca Ministarstva finansija Srbije zatražili izvještaj o stanju na Aleksićevom tekućem računu, mjesečnim primanjima, uplatama i isplatama. U optužnici je čak naveden podatak da su on i njegova porodica mjesečno trošili oko 700 evra.

Uopšte nije jasno zašto je Tužilaštvo vršilo tu provjeru, za šta im treba taj izveštaj i kakve to veze ima sa ranjavanjem Predraga Šukovića, odnosno šta se time želi postići i šta se time dokazuje.

Nakon ovoga se svi dobronamjerni građani moraju zapitati, zašto ustvari Tužilaštvo nije htjelo okončati istragu na način koji je jedino moguć – provjerom Aleksićevog alibija?

Osim toga, postoje ozbiljne indicije da je tužilac, zajedno sa nekim vještacima, sračunato i neistinito prikazivao činjenice i izvlačio pogrešne zaključke o Aleksićevim komunikacijama namjerno izbjegavajući da dostavi potpisani izvještaj sa dopunskog vještačenja, o čemu smo već izvještavali.

Koliko su istražni organi izgubili kompas govori i činjenica da Aleksić, prema nezvaničnim saznanjima, ima mogućnost da nekim elementima ove čudne optužnice dokazuje laži istražnih organa. Naprimjer, u optužnici je, kako saznajemo, unešen podatak koji pukovnik može iskoristiti kao dokaz da je granična policija, na čijem čelu se tada nalazio Vesko Damjanović, namjerno dostavila lažni izvještaj o njegovim prelascima državne granice o čemu se vodila rasprava i u Skupštini Crne Gore, a na osnovu kojeg je on završio u pritvoru.

Iako su tužiocu Tomkoviću predočeni dokazi odbrane koji pobijaju tvrdnju policije, on je to svojevremeno potpuno ignorisano. Postavlja se pitanje zašto Tužilastvo nije uvažavalo dokaze odbrane u ovom predmetu, a dužno je to činiti. Da li to znači da za pukovnika Radovana Aleksića ne važe zakoni države Crne Gore?

Očigledno je da nije postojala volja da se istraga završi odbacivanjem krivične prijave jer bi Tužilaštvo, u tom slučaju, moralo nastaviti istragu radi otkrivanja stvarnog nalogodavca, organizatora i izvršioca pokušaja Šukovićevog ubistva a to im nije u interesu.

Ovim se otvaraju i druga pitanja, prije svih, da li se ovaj postupak zaista vodi zbog pokušaja ubistva Predraga Šukovića ili se neko obračunava sa pukovnikom Radovanom Aleksićem iz sasvim drugih razloga.

(IN4S)