Glavni Kurtijev predizborni adut: Šta Srbe na KiM čeka do februarskih izbora?

Palj Ljekaj, poslanik Alijanse za budućnost Kosova Ramuša Haradinaja, ocijenio je prije koji dan da je izvještaj „Fajnenšel tajmsa“ prema kome je Kosovo po ekonomskom razvoju drugo u Evropi, a peto u svijetu, prosto netačan i da ne odražava realno stanje na „Kosovu“.

Optužujući vladu Aljbina Kurtija za „netransparentnost i neobjavljivanje izvještaja važnih institucija“ koji bi „dali tačniji pregled ekonomske situacije“, Ljekaj je izvještaj opisao kao pokušaj da se stvori lažna slika ekonomskog napretka „ignorišući činjenicu da se „Kosovo“ suočava sa nizom dubokih ekonomskih problema“.

Koji mjesec ranije, ekonomista i koordinator u Odeljenju za privredu u Demokratskoj partiji Kosova Arben Mustafa ocijenio je da je stopa ekonomskog rasta od 5,62 posto u prvom kvartalu 2024. rezultat povećanja poreza a ne poboljšanja ekonomije. Prema Mustafi, u prvom kvartalu nije zabelježen rast u bilo kom sektoru privrede, šta više, „postoji usporavanje rasta u gotovo svim sektorima“.

Istovremeno, podaci Centralne banke tzv. Kosova s početka godine pokazali su da je priliv stranih direktnih investicije u 2023. godini bio 816 u odnosu na 732 miliona evra 2022. godine. Problem je međutim, na to ukazuju i kosovski ekonomisti, što u ovim iznosima najveći udio imaju promet nekretnina i lizing, pa je zaključak da su glavni „strani investitori“ na „Kosovu“ u stvari očevi i stričevi, ujaci i tetke koji rade na Zapadu i koji dio zarađenog novca ulažu u kupovinu ili izgradnju kuća i stanova po KiM.

Ni što se tiče prosječnih plata, „Kosovo“ u četvrtoj godini vlasti Aljbina Kurtija i koji mjesec prije zakazanih februarskih parlamentarnih izbora ne stoji mnogo bolje. Podaci s početka ove godine, kako je prenio sajt „Reporteri“, pokazuju da je takozvano Kosovo poslednje u regionu sa prosečnom bruto platom od svega 521 evro, u odnosu na Republiku Srbiju u kojoj je bruto plata 1.112 evra, Crnu Goru sa 1.024 evra, Bosnu i Hercegovinu sa 1.023, Severnu Makedoniju sa 975 evra.

Nije, naravno, potrebno mnogo se udubljivati u finansijske izveštaje Kurtijevih ministarstava i komentare opozicije kosovskih vlasti, dovoljno je zaći u uličice na samo par stotina metara ili kilometar od blještavih tržnih centara u Južnoj Mitrovici ili Prištini, Peći, pa vidjeti kako u stvarnosti živi dobar dio Albanaca na KiM. Za samo poslednjih 13 godina, govori zvanična statistika, „Kosovo“ je u potrazi za poslom i boljim životom napustilo 400.000 ljudi. Od početka godine i stupanja na snagu vizne liberalizacije za zemlje EU ti procesi su višestruko ubrzani. Poslednji popis pokazao je da je tzv. Kosovo za poslednjih desetak godina izgubilo 150.000 stanovnika.

Kada se svi ovi podaci prevedu na srpski, ni malo optimistički zaključak koji izvode Srbi, posebno na sjeveru KiM, jeste  da će, umjesto ekonomije, životnih pitanja, oni u stvari biti glavni predizborni adut sa kojim će Aljbin Kurti u februaru pred kosovske birače.

„Prosto, znamo šta nas čeka. Nova hapšenja, nove policijske baze i punktovi, patrole, specijalci i duge cevi, optužbe za ratne zločine, presude, najave izgradnje novih kuća za Albance u srpskim sredinama, nove otimačine naših svetinja. Sa tim će Kurti pred birače, sa pričom kako je, eto, on pokorio sjever Kosmeta, kako je Kosovo tek sa njim postalo suvereno na svakoj svojoj stopi. Mi Srbi poslužićemo Kurtiju da pokrije sve druge propuste, katastrofalno stanje u ekonomiji, niske plate, težak život, odlazak ljudi u inostranstvo“, komentarišu ovih dana sagovornici, Srbi sa sjevera KiM.

Da će Srbi biti žrtveni jarčevi vlasti, uvjeren je i istoričar iz Zvečana Luka Jovanović.

„Ako pogledamo unazad, od prvih tzv. kosovskih izbora do ovih koji nas čekaju početkom februara, svakako možemo vidjeti da je opšta formula za dobijanje glasačkog tela među Albancima na KiM bila upravo što jači udar na Srbe i Srbiju, odnosno, pokazivanje tog ipak ratničkog narativa mimo ekonomskog, političkog. Sami kandidati, počev od krajnje levice do krajnje desnice od koje se to i očekuje, imaju isti narativ – neprijateljstvo prema Srbiji, jačanje u odnosu prema Srbima na Kosovu, potčinjavanje Sjevera, što će i ovog puta biti glavni Kurtijev izborni adut“, kaže za RT Balkan Jovanović.

On upozorava da se ne treba iznenaditi ukoliko se tokom jeseni i zime pojave najave novih projekata poput izgradnje 200 kuća na sjeveru za manjinske zajednice „što je vešto upakovano imajući u vidu da Priština na Sjeveru za manjinske zajednice smatra prvenstvo Albance“.

„To je još jedna poruka albanskim glasačima, na kojoj će Kurti bazirati svoju kampanju. Poruka da je ‘slomio Sjever’, da je, kako on kaže ‘slomio srpske kriminogene strukture’, da je ‘slomio paralelne strukture’. Nemojmo se iznenaditi ako do izbora vidimo još koji napad na srpsku kulturnu baštinu, na srpske crkve i manastire, na srpski narod, da će se naročito, što izbori budu bliži, teror nad Srbima pojačavati, da će Kurti to pravdati državnim stvarima, a da će u stvarnosti to biti čista medijska kampanja za pridobijanje birača“, kaže Jovanović.

Kako ljeto odmiče, i kako se izbori bliže, sada je to već sasvim jasno, jezero Gazivode, kafići na šetalištu u Sjevernoj Mitrovici u kojima prištinski ministri redovno ispijaju kafu, postaju važan dio Kurtijeve predizborne kampanje. Sam Kurti proletos je u jednom danu posjetio sve četiri opštine na Sjeveru, sada već, kao neprikosnoveni „gospodar“ prostora sjeverno od Ibra, praćen specijalcima, dugim cijevima…

„Kurti, recimo, preuzimanjem, odnosno osvajanjem jezera Gazivode i njegovo nazivanje jezerom Ujmani, šalje poruku da je osigurao snabdijevanje vodom Prištine, odnosno cijele teritorije Kosmeta južno od Kosovske Mitrovice. Kurti time poručuje i da je postigao jedan nacionalni uspjeh, da je iz ruku Srba, odnosno, kako to oni kažu iz ruku ‘srpskih paralelnih struktura’, izvukao taj izuzetno značajni, strateški objekat koji se nalazi na čisto srpskoj teritoriji“, kaže Jovanović.

Sa druge strane, primjećuje sagovornik, kada se pogleda teritorija „Kosova“ južno od Kosovske Mitrovice, posebno između tog grada i Prištine, dolazi se do zaključka da je tu mnogo kuća a malo stanovnika, odnosno, da je mnogo ljudi sa tih prostora u inostranstvu.

„Zaključak je i da je glavni resurs tzv. Kosova njegova dijaspora i da je upravo ono što najviše hrani dijasporu upravo ta nacionalistička, šovinistička politika koja se sprovodi prema Srbima. Hraneći ih tim nazovi plodovima svog nacionalnog rada, on poziva dijasporu da što više novca šalju na Kosovo kako bi se jačala državnost tzv. Kosova i kako Srbi ne bi uspeli da preovladaju u sredinama u kojima su većina“, kaže Jovanović.

Teritorija oko Prištine, Kosovsko Pomoravlje, prostor oko Gnjilana, Uroševca, objekti izgrađeni novcem dijaspore, ogledalo su tih ulaganja, dodaje sagovornik RT Balkan.

„Sa druge strane, Albanci koji žive u Metohiji su dosta ugroženiji, teško žive. U Peći, centar je izgrađen, nove zgrade, novi objekti, ali u širem prostoru grada živi stanovništvo koje je na rubu egzistencije, a koje je većinsko stanovništvo grada. Pribjegavaju i kriminalu i dovijanju samo radi pukog preživljavanja. Ako se izuzme komponenta dijaspore i priliva novca od stranih država njihovih ‘partnera’, Kosovo je apsolutno neodrživo kao tvorevina. I Albanci su svjesni da mimo toga ne mogu da postoje i prežive. Dokaz toga je i da veliki broj Albanaca koji su penzionisani i koji primaju penzije od Republike Srbije i dan danas te penzije pokušavaju da podignu gde god mogu i da mnogi od njih izdržavaju porodice od penzija iz Republike Srbije“, zaključuje Jovanović.

Što se tiče Srba na Sjeveru, njihov zaključak je jasan. Teško jeste ali ih čeka pet još težih mjeseci u kojima će, ne svojom voljom, biti ne subjekti nego uglavnom objekti predizborne kampanje na „Kosovu“.

(RT BALKAN)