Evo zbog kojih pjesama Baje Malog Knindže hapse Srbe

Sreća je što Nikola Jokić slobodne dane provodi u rodnom Somboru, jer ako bi slučajno poželio da ljetuje, recimo u Hrvatskoj, mogao bi i on, poput brojnih Srba da završi u nekom od kazamata „lijepe njihove“ i to samo zbog svog muzičkog ukusa, koji je demonstrirao dok je usred Pariza bronzanu medalju slavio uz pjesme Baje Malog Knindže.

i naravno Baja 🇷🇸 pic.twitter.com/Vu1Jwfwapf

— arhivator (@_arhivator) August 10, 2024

Dupla je sreća što je jedan od najboljih svjetskih košarkaša rodom iz sjeverne, a ne južne srpske pokrajine, jer u ovoj potonjoj, Kurtijevi policajci takođe nemaju mnogo razumijevanja za krajiške note.

Tako je, dok srpski advokat Nemanja Berić broji dane do izlaska iz pritvora u Šibeniku u kome je završio, jer je pjevao „Do Dinare niđe ne stajem“, policija samoproglašene države privela Luku Zlatičanina iz Goraždevca, samo nekoliko dana nakon što je u kafani pjevao Bajine pjesme. Zasmetala im je kažu neki, pjesma „Prepelica“ koja je posvećena ratnom komandantu Specijalne jedinice Vojske Republike Srpske „Mandini Lavovi“, Mitru Maksimoviću Mandi.

Berić je, naime, „pao“ zbog izuzetno „problematičnih“ stihova koji, između ostalog glase: „bojkotujem i piće i jelo, dok ne vidim moje rodno selo. Rodnoj kući žuri moj karavan, ni avion njemu nije ravan“.

Stručnjaci iz „Jutarnjeg lista“ pravdaju organe reda, pojašnjavajući kako je srpski advokat zapravo kriv za čitav niz neoprostivih grijehova, odnosno za ukupno 31 objavu na Fejsbuku koja se navodno odnosi na „četnički pokret“ i „ratne zločine“. Niko se u Hrvatskoj, međutim, ne potresa zbog daleko problematičnijih stihova koje je Berić slušao od drugih zatvorenika: „Ne pijemo vina, nego krvi Srbina iz Knina“.

I tako, dok je Srbima ostalo samo da se, kako to Knindžina pesma kaže, „truju rakijom i pesmom Bajinom“ jer ih „ubi tuga za Krajinom“ iz koje su protjerani, Hrvati ne vole ni da se pomene Republika Srpska Krajina za koju tvrde da je „jedan u nizu srpskih mitova“, kako to svojevremeno napisa portal Hrvatskog medijskog servisa. Ova medijska gromada dodaje i da je „Ajme meni bez tebe Krajino“, kako vele, „hit-jadikovka koja se rado sluša diljem svijeta gdje su razasuti Srbi koji su nekoć živjeli u područjima Hrvatske koje su proglasili Republikom Srpskom Krajinom“.

Možda je bio u pravu košarkaš Darko Miličić, kada je, pričajući kako njegovi saigrači, Amerikanci iz NBA lige nisu shvatali pjesme Baje Malog Knindže koje im je objašnjavao, rekao: „Duboko je to za njih“. Možda takve pesme, zaista, samo Srbi razumeju?

Džabe što predsednik Saveza Srba iz Regiona Miodrag Linta objašnjava kako je pjevanje krajiških pjesama „samo potvrda nacionalnog, kulturnog identiteta i apsolutno nije upereno protiv Hrvata ili bilo koga“ – u „lijepoj njihovoj“ Srbe hapse zbog Baje, dok im jedva punoljetna omladina pjeva „Oj Hrvati, braćo mila, duboka je voda Drina. Drinu treba pregaziti, a Srbiju zapaliti“, istovremeno kličući ustaški pozdrav „Za dom spremni“.

Za to vrijeme, hapse se i privode ljudi koji, između ostalog, pevaju pjesmu Mila Delije „Jovan Dalmatinac“, koju bi, iko ko ju je čuo, mogao okvalifikovati samo kao ljubavnu. Zato i ne čudi što je novinar Ratko Dmitrović, nedavno, vladi Hrvatske ironično „otkucao“ djevojku koja je recitovala pjesmu „Majka pravoslavna“.

„Doduše, pesmu nije napisao Baja Mali Knindža već Vladimir Nazor, ali…spominjati muke neke pravoslavne majke? Apsana“, podsmijevao se Dmitrović očiglednoj navici Hrvata da hapse za sve što makar i podseća na Srbe.

Pjevati i umirati

„Mnogo nas Srba pjeva, ali nema ko da nas čuje“ – primetio je Tesla.  A Srbi, kad god su ginuli, stradali, kada su ih mučili i terorisali – uvijek su pjevali. Za ovaj narod je, riječima Branka Miljkovića, uvek bilo „isto pevati i umirati“.

„Srpska pjesma je izgleda stvarno subverzivan faktor, koji na mala vrata vraća srpsku kulturu kao prethodnicu srpske vojske na okupirane teritorije. Šalu na stranu, ne bih potcijenio njen značaj u očuvanju identiteta kroz istoriju. Pod Turcima se pjevala uz gusle, u šumom zaklonjenim portama, a kasnije, kad su došli moderniji okupatori, pevala se krišom po kućama. Zbog pjesme o vojvodi Sinđeliću se dopadalo bukagija i kasnije, pod komunizmom“, podsjeća istoričar Nemanja Dević.

Što je, kaže, više svaka od ovih pesama branjena, duže je opstajala u narodu.

„Zapravo, možda je jedina garancija da ćemo neku pjesmu pjevati, i da ista valja, to da je dušmani zabrane“, ističe sagovornik RT Balkan.

Svašta je do sad oduzeto Srbima, ali pjesmu, pa makar i pjesmu Baje Malog Knindže, teško da će im i po cijenu zatvora iko oteti.

„Ne znam koju su tačno pjesmu pjevali advokat iz Knina ili momak iz Goraždevca, ali sam siguran da nijedna od njih nije pozivala ni na klanje ni na paljevinu. Samo su njihove uši Zagreba i Prištine, u ovom slučaju, izgleda postale osjetljivije. Smeta im što neko posle genocida i etničkog čišćenja uopšte peva, pa tek onda šta peva. Nekad su bile kažnjive tvrđe četničke pjesme, sad se robija i za zavičajne. Kad se sila okupatora ogoli, verujem da će im zasmetati i pesme Kolibrija – jer su srpske“, zaključuje Dević.

No, nisu problem srpske pesme samo u Hrvatskoj i na lažnom Kosovu, jer pjesma „Čuvaj mi se sine“ umalo je srušila koaliciju u Tivtu, gdje se tražilo da lično odgovara onaj ko je omogućio da se takva numera izvodi pokraj mora.

I narodni guslar i pevač Milomir Miljanić, svojevremeno pozvan na informativni razgovor u Nikšiću jer je pjevao „Od Glave Zete do Spuža Grada„, pjesmu koja postoji već 140 godina a u kojoj je najproblematičniji stih „leleču Turci, kukaju bule, oj lele, lele, eto ga Vule, a serdar Vule sabljom maše, udrite braćo, srpstvo je naše„, posvećen  Vulu Nikovom Đaletiću, koji je, po predanju, u borbama za oslobođenje Spuža ubio  60 Turaka.

Nije bolje prošla ni pjevačica Danica Crnogorčević koja je doživjela medijski linč kada je na Badnji dan prošle godine, na koncertu u Podgorici otpjevala himnu „Oj svijetla majska zoro“ sa tekstom iz 1863. godine u kome je stih „jedina si za slobodu ti ostala srpskom rodu“. Jer, o Srbima i srpstvu se ne smije pričati, a srpske pesme se ne smijju pjevati. Čak ni u Njegoševoj Crnoj Gori.

(rt.rs)