Sportisti samo sanjaju medalje

Piše: Milovan Zorić

Debakl crnogorskih sportista na Olimpijskim igrama u Parizu izaziva veliko razočaranje kod svih poklonika sporta i patriota. Od 19 sportista koji su nas predstavljali na OI (vaterpolo reprezentacija i šest takmičara u individualnim disciplinama), najviše su podbacile vaterpolisti, u koje su polagane nade da bi mogli konačno da se domognu olimpijske medalje, a prvi put “ajkule” se nisu plasirale u četvrtfinale! Jedriličar Milivoj Dukić je ostao bez finala, teniserka Danka Kovinić izgubila je već u prvom meču, dok se dvoje plivača, bokserka i atletičar, moraju zadovoljiti kubertenovskim geslom „važno je učestvovati“.

Za deprimirajuću istinu da su naši sportisti opet bili samo „turisti” na planetarnoj smotri sporta, u gradu svjetlosti, lako je pronaći krivca. To je Dušan Simonović, vječiti predsjednik Crnogorskog olimpijskog komiteta. Za neupućene podatak: Simonović je kao predsjednik COK-a peti put predvodio crnogorsku delegaciju na Olimpijskim igrama!

Simonović je na ovoj funkciji od 28. maja 2003. godine! Mandat mu je produžen na Skupštini 23. novembra 2008, novu podršku dobio je 3. novembra 2012. kao i 3. novembra 2016. a peti mandat “ugrabio” je 9. septembra 2020. godine, dakle, samo deset dana poslije pada režima kojem je svim bićem pripadao?! I njegov politički uzor Milo Đukanović je sišao sa vlasti, a Simonoviću je malo pet mandata… I da ironija bude veća, na svim izborima za predsjednika COK-a od 2008. godine (do tada mu je dva puta rival bio svjetski šampion u džudou Dragomir – Migina Bečanović koji je odustao od kandidature tokom sjednice) Simonović iako anomimus u sportu, sa skromnim učinkom karatiste trećerazrednog ranga, bio je jedini kandidat i, kao eksponent vladajućeg režima, dobijao jednoglasnu podršku sportskih saveza koje su tada vodili (i danas vode) istaknuti članovi DPS-a ili njihovih satelita.

Predvodeći Crnogorski olimpijski komitet punih 21 godinu, Simonović se može pohvaliti samo jednom olimpijskom medaljom. Rukometašice Crne Gore osvojile su srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine i ušle u istoriju, mada je taj podvig došao kao rezultat ogromnog ulaganja države u projekat zvani ŽRK Budućnost, koja je samo tri mjeseca ranije osvojila prvu titulu prvaka Evrope.

Politički konvertit Simonović bio je funkcioner SDP-a, potom je podržavao DPS, pa SD. Zato je i birao za svoje prve saradnike, potpredsjednike COK-e, birao nazovi sportske radnike jasnih političkih uvjerenja sličnih njegovom opredjeljenju. Ne bi nas iznenadilo da se sada prikloni PES-u, kako bi se preporučio i za šesti mandat (izbori u COK-u su u olimpijskoj godini) i ne sumnjamo da mu je ta ideja prošla kroz glavu dok je, kao vođa crnogorske delegacije na OI u Parizu, ugošćavao premijera Milojka Spajića i ministra sporta Dragoslava Šćekića, koji su, kako je saopšteno, “putovali o trošku Crnogorskog olimpijskog komiteta”, čije aktivnosti Vlada većinski finansira!?

Kako je čovjek skromnog intelektualnog integriteta, bez znanja stranih jezika, koji je profesionalnu karijeru započeo kao sekretar IO SO Kolašin, uspio da se ekspresno vine u sam vrh političke “elite” i za nagradu dobije status “doživotnog” čelnika krovne sportske asocijacije?

Kolašinska čvrsta veza lokalnog aparatčika Dušana Simonovića i Vesne Medenice, za koju se govorilo da „vedri i oblači” crnogorskim pravosuđem, generacijski bliskih prijatelja, krunisana je kumstvom. Kuma Vesna, 2003. godine je ušla u državni vrh, najprije kao vrhovna tužiteljka, a od 2007. kao predsjednica Vrhovnog suda Crne Gore. Onda se ne treba iščuđavati otkud baš Dušan Simonović da te 2003. godine bude izabran za prvog predsjednika Crnogorskog olimpijskog komiteta. I da potom, uz kumovsku podršku svoje Kolašinke, naniže čak pet predsjedničkih mandata u COK-u! Izjavama iz Pariza otvoreno se kandiduje i za šesti mandat, kako bi i u Los Anđelesu 2028. predvodio crnogorske olimpijce, a u slučaju novog debakla ponudio bi ranije izrečeno opravdanje: “Crna Gora je mala država, a male države ne osvajaju često olimpijske medalje.”

Koristeći poziciju Vesne Medenice da ojača svoj uticaj u COK-u, kumi je za bezbrezervnu podršku obilato uzvraćao. Na tuđ račun galantni Simonović redovno je pozivao da bude gost na Olimpijskim igrama. U delegaciji su redovno funkcioneri bili brojniji od sportista. Najuočljivije je to bilo u Riju 2016. gdje su se šepurili mnogobrojni članovi crnogorske delegacije. Čarima Kopakabane nisu mogli da odole ni tadašnja predsjednica Vrhovnog suda, ni “mag ekonomije” profesor Veselin Vukotić koji je na daleki put poveo kompletnu familiju.

Državna revizorska institucija, “češljajući” finansijski izvještaj COK-a za 2016. godinu, stavila je primjedbu da su za pravdanje troškova putovanja gostiju na Olimpijske igre u Brazilu ponuđene samo karte i računi, ali ne i imena gostiju, odnosno da Crnogorski olimpijski komitet nema definisane kriterijume na osnovu kojih se odlučuje o izboru gostiju koje o svom trošku vodi na Olimpijske igre, odnosno plaća im prevoz i smještaj. Slučaj je zataškao Dušan Simonović, uz pomoć kume i političkih moćnika.

Za izostanak u Parizu ovog ljeta to “odabrano društvo” – Vesna Medenica i Veselin Vukotić, pa i nekadašnji “Beli orao” Predrag Bošković, imali su valjano opravdanje – moraju da “gostuju” u sudnicama Višeg suda zbog raznih optužnica!

Da važi ona narodna “Bog na nebu, kum na zemlji” i da su kumovske veze smatrane svetinjom, uvjerili smo se iz poruka koje su izuzete iz telefona Vesne Medenice, oduzetog nakon što je u aprilu 2022. godine uhapšena po nalogu Specijalnog državnog tužilaštva zbog sumnje da je dio kriminalne grupe koju je formirao njen sin Miloš, a koja je švercovala cigarete, naručivala sudske presude…

Predsjednik COK-a Dušan Simonović žalio se Vesni Medenici (inače predsjednici Skijaškog saveza Crne Gore), da je istragu Međunarodne skijaške federacije (FIS) početkom 2022. pokrenuo tadašnji vršilac direktora Uprave za  sport i mlade, Marko Begović. U tom kontekstu njih dvoje vrijeđaju Begovića, a Medenica i prijeti da će mu “je*ati oca” i ispljuvati ga čim ga vidi.

Konverzaciju počinju 10. februara 2022. kada Simonović svojoj kumi šalje link teksta koji se bavi tom tematikom, objavljenog na portalu Vijesti, a potom i jedan dokument.

“Evo ovo su mi poslali i čujem da je Begović to sve pokrenuo”, piše predsjednik COK-a, a Medenica poručuje:

“Ada to smo znali. Ološ, je*aću mu oca mulavoga”.

Vijesti su, tih dana, prenijele tekst američkog Vašington posta, da FIS istražuje najmanje tri kvalifikacione trke, među kojima je bila i ona u Crnoj Gori, a nakon kojih se jedan broj takmičara plasirao na Zimske olimpijske igre u Pekingu.

“Istraga Međunarodne skijaške federacije (FIS) i napisi uticajnih svjetskih medija o tome da su se i na Bjelasici održavale skijaške trke na kojima su, navodno, lažirani rezultati kako bi se takmičari iz brojnih zemalja lakše plasirali na Olimpijske igre, neprijatne su i zahtijevaju punu istragu”, kazao je tada Vijestima Begović.

Italijanska “La Republika” je objavila da je tokom takmičenja koja su se održavala u Dubaiju, Crnoj Gori i Lihtenštajnu bilo korupcije, pa čak i prijetnji smrću.

“Htio je ja da reagujem, ali ja njemu i Bratićki (Vesna) ne odgovaram na dopise. Sve je od prijema na Cetinje krenulo. Ološ”, piše kumi Simonović.

Predsjednik COK-a pokazivao je svoju moć i kao predsjednik Savjeta RTCG, gdje je bio u punom mandatu (2010-2014). Simonović je 2012. godine pokrenuo privatnu tužbu protiv predsjednika i članice Novog sindikata RTCG Radomira Pajovića i Mirjane Popović, optužujući ih da su razgovor koji su vodili u prostorijama Crnogorskog olimpijskog komiteta 2011. godine snimili bez njegovog znanja, a zatim ga i objavili na sajtu “Youtube”.

Na suđenju optuženima za neovlašćeno prisluškivanje i snimanje razgovora, preslušavani su snimci na kojima predsjednik Savjeta RTCG Dušan Simonović pogrdno govori o svojim kolegama i o “razbacivanju para” u tom državnom glasilu. Tako su svi mogli čuti kako Simonović, pored već dobro poznatih kvalifikacija za zaposlene u RTCG, između ostalog Minju Radojičića naziva seljakom, tadašnjeg generalnog direktora javnog servisa Branka Vojičića kao “klasičnu budalu”, direktora opštih poslova Miodraga Vučinića kao “najvećeg gangstera”, a direktorku televizije Radojku Rutović kao osobu koja nema kapaciteta za posao koji obavlja.

Otpušteni radnik RTCG Radomir Pajović rekao je u Osnovnom sudu da je “bezočna laž” da je on snimao razgovor sa predsjednikom Savjeta i objavio dio tog razgovora na “Youtube”. Kazao je da sumnja da je upravo Simonović snimao taj sastanak i zloupotrijebio njega i Mirjanu Popović, kako bi iznio svoje stavove u javnost.

Kad se sagledaju sva “dostignuća” ovog sportskog funkcionera, koji je bez naročitog uspjeha potrošio pet mandata na čelu Crnogorskog olimpijskog komiteta, Dušanu Simonoviću treba organizovati dostojan oproštaj (kao što su mu to jula 2014. priredili urednici i novinari RTCG kao odlazećem predsjedniku Savjeta) i zauvijek ga odstraniti iz odlučivanja u sportu i – poslati ga u mirovinu.