Za političare nema odmora, sada juriš na podgoričke fotelje

Piše: Perica Đaković

Ono o čemu se glasno već duže vrijeme govori, da PES nema snagu kojom je osvojio Podgoricu i dobio parlamentarne izbore i da je vrijeme da se stvari prekontrolišu, ipak će se desiti.

Treba li podsjećati da je predsjednik Crne Gore Jakov Milatović raspisao izbore za odbornike u Skupštini Podgorice za 29. septembar. To znači da će političari ponovo na odmjeravanje snaga i to ništa manje nego u glavnom gradu, koji predstavlja najmanje trećinu Crne Gore. I dok je parlamentarna većina, uz podršku i opozicije, pod pritiskom EU usvojila većinu zakona i slavodobitno maše dobijenim IBAR-om, za to vrijeme pobjednički PES se, kako stvari stoje, urušio sam od sebe.

Trvenja unutar PES-a počela su prije sastavljanja 44. Vlade kada su poslanice Ćinćur i Pejović pokazale hrabrost ne pristajući da budu glasačka mašina i pristajući da vrate mandate PES-u pa su u Parlamentu dio posebnog kluba poslanika.

Razišla su se, potom, dva oka u glavi, prvi i drugi čovjek Pokreta (pa i države), predsjednik Crne Gore Milatović i premijer Spajić. Već tada se predviđalo da će od PES-a nastati dvije frakcije, ali ubrzo smo dobili i treću frakciju, koju predvodi dojučerašnji ministar pravde. Stub Spajićeve politike izgleda da se preračunao oko svog statusa kod šefa partije, pa je umjesto potvrde da je premijerova politička kičma dobio šut kartu iz PES-a, ubrzo i iz Vlade, lišen prava da se javno u Parlamentu odbrani. Milović nije iskoristio ni pres koji je organizovao da kaže šta mu je na srcu, samo je pred medijima najavio svoj ulazak u trku za gradonačelnika Podgorice, i uz blagi smješak najavio da za post festum svega ima vremena do početka izbora, ostavljajući tajnu šta on to sve zna, a po svemu sudeći zna dosta o predizbornim aktivnostima PES-a i njegovog prvog čovjeka.

U međuvremenu Milatović, kome nije dovoljna titula predsjednika države, obznanio je da će sa svojom ekipom ozbiljno pokušati da poljulja Spajkijevu moć i uticaj ne samo u Vladi već i u glavnom gradu. Poslije prvog, po svemu sudeći slabo procjenjenog udarca i napuštanja stranke čiji je i on tvorac, Jakov se odlučio da zada novi udarac. Nepoznanica je ko će se priključiti Milatovićevim poslanicima Pokreta za Podgoricu, da li će se stvoriti neformalna koalicija koja već funkcioniše u glavnom gradu, da li će sa njim ući Dritanova URA, Medov PZP? Pitanje je i sa kim će Marković, „crna kutija“ Mila Đukanovića, i njegova novoformirana stranka, da li će im se priključiti novi politički savez LP,SDP,SD ili će oni ići samostalno uz vođstvo poslanika Borisa Mugoše? Kome će se prikloniti, novoformirani Bošnjački pokret, koji predvode razočarani bivši funkcioneri Bošnjačke stranke, ili će im biti izazov da se sami oprobaju na uzavreloj podgoričkoj političkoj sceni?

Tu su i pitanja gdje će bivši ministar pravde Marko Kovač, ministar finansija Aleksandar Damjanović, ili doktor Vuk Kadić, prvi čovjek Fonda za zdravstvo, za koga se već poduže govorka
o političkom angažmanu? Šta će i sa kim gubitnik potonjih podgoričkih izbora SNP, ili Danilovićeva Ujedinjena?

Izvjesno je da će koalicija Za budućnost Podgorice ostati na okupu i pokušati da bolje naplati ulazak u Vladu, samo je pitanje da li će Mandić i Knežević biti široke ruke u želji da pojačaju
srpsku priču i da li će kao u Budvi praviti predizborni pakt sa Spajićevim PES-om.

A kada je u pitanju premijer Spajić i njegova Evropa sad 2, čiji je program i dalje u magli, bez obzira što je podijelio zaposlene na dva finasijska razreda, srednjoškolce i visokoškolce, je
na neki način i najveća enigma. Kako će se odraziti očigledan pad popularnosti, vidljiv na budvanskim izborima, neispunjena bilbordska obećanja, ali i unutrašnji stranački sukobi koji se ne daju sakriti? Ko će izaći na crtu ispred podgoričkog PES-a, još nije saopšteno. Hoće li nosilac njihove liste biti šef podgoričkog odbora PES-a Saša Mujović, ministar energetike (rekonstrukcijom je izgubio rudarstvo), ili će donijeti drugo rješenje poučeni lošim iskustvom iz Budve gdje su olako „potrošili“ dr Predraga Zenovića, glavnog pregovarača Crne Gore sa Evropskom unijom?

Slično je i sa najjačom opozicionom strankom DPS-om, koja će bez dileme i dalje ostati u opozicionim redovima. I kod njih je isplivalo u javnosti postojeće unutrašnje nejedinstvo,
prije svega u činjenici ko će predvoditi listu, da li doktor Nermin Abdić, ili će adut za trku biti potonji DPS-ov gradonačelnik Ivan Vuković?

Za sada najmanje abruma ima u redovima Demokrata, sem kome će se političkom carstvu prikloniti bivši ministar Vladimir Martinović. Da li će Demokrate prići bloku koji čini parlamentarna većina ili će pokušati da mudro bez trzavica odrade i ove podgoričke izbore?

Dakle, mnogo je dilema ali i otvorenih pitanja, ili što bi narod rekao, puno je krokodila a bara je sve manja. Kolač nije mali, u pitanju je glavni grad sa najvećim budžetom i najvećim političkim uticajem.

(Mišljenja i stavovi objavljeni u rubrikama „Drugi pišu“ i „Kolumne“ nisu nužno i stavovi redakcije portala „Borba“)