U Institutu „Dedinje“ nakon tri decenije opet presadili srce

Nakon punih 30 godina, od tada velikog pionirskog poduhvata, u Institutu za kardiovaskularne bolesti „Dedinje“ opet je presađeno srce.

Dobio ga je mlad čovjek, muškarac od 34 godine. Srce je od pet godina starijeg davaoca iz Novog Sada, čija je porodica pristankom da se uzmu njegovi organi promijenila sudbinu šestoro ljudi: ovog momka koji je dobio srce, i pacijenata kojima su UKC Srbije presađeni jetra i rožnjače, a u UKC Vojvodine bubrezi.

Mladić u čijim grudima sada kuca tuđe srce i daje mu šansu da živi, dobro je, potvrdio je „Novostima“ profesor dr Milovan Bojić, direktor Instituta „Dedinje“.

„Probudio se, kako drugačije nego srećan. Ekstubiran je. Komunikativan. Oko njega je čitav tim ljekara. Zasijedao je kolegijum. Prate se svi parametri. Danas će razgovarati sa roditeljima“, rekao je Bojić.

Svi u „Dedinju“ su uzbuđeni. Dugo su ovo čekali. Prvo da im se odobri da rade transplantacije srca, a onda i donora. Za to vrijeme su se pripremali za zahvat.

Ljekari iz ovog Instituta obučavali su se za transplantaciju srca u velikoj klinici u Mađarskoj, gdje se godišnje presadi stotinu srca, a tamošnje ljekare naši su učili kako se ugrađuje totalno vještačko srce, što je zahvat kojim se kupuje vrijeme, ili kako kaže profesor Bojić „zlatni most do transplantacije“, a „Dedinje“ je po njemu lider.

„I 1995. godine, kada smo prvi na ovim prostorima presadili srce, donor je bio iz Novog Sada. Cio tim je funkcionisao besprekorno, od kardiologa, kardiohirurga, imunologa… do sestara. To me čini ponosnim“, istakao je Bojić.

Nije u utorak urađena samo prva transplantacija srca poslije 30 godina u „Dedinju“, nego je pri tom zahvatu prvi put na Balkanu primjenjena nova transmediks mašina koja omogućava da srce, kada se uzme od donora, šest sati bude u optimalnim uslovima.

„Ona čuva srce. U toj mašini ono, kao da je u ljudskom tijelu, kuca do ugradnje u primaoca organa. To je razlika u odnosu na uobičajeno stavljanje ograna na led. Jedino ‘Dedinje’ ima tu tehnologiju u Jugoistočnoj Evropi, koja omogućava potpuno siguran put organa za transplantaciju“, objašnjava profesor Bojić.

Nije direktor „Dedinja“ zaboravio ni kako su 1995. godine u ovoj ustanovi, na čijem je čelu bio i tad, prvi presadili srce i jetru. Taj prvi pacijent sa srcem donora živeo je 21 godinu poslije zahvata, drugi, sa jetrom, je živ.

„Prvu transplantaciju smo izvodili u nevjerovatnim okolnostima. Posle punih 19 sati razgovora sa porodicom dobili smo pristanak da uzmemo organe. Nije to laka odluka. Nije bila ni tad, ni sad. Ali je najhumanija koju čovek može da donese, još u tako teškoj situaciji kada gubi nekog svog, najmilijeg. Naša ekipa je u Novi Sad po organe krenula ‘ladom nivom’. Sve iz ove perspektive izgleda kao kameno doba. Ali, to je bio podvig nad podvizima“, kaže Bojić.

U ekipi ljekara koji su radili transplantaciju srca na „Dedinju“ bili su profesori Saša Borović, Petar Vuković, Dragana Unić Stojanović, dr Dragana Košević, dr Ljuba Đoković…